Pretraga

Studenti nam pričaju kako odlaze u menzu za vrijeme pandemije, jako ih frustrira jedna stvar

A- A+

Odlasci u menzu su bitan dio svakog studenta, pitajte bilo koga. Nažalost, ova pandemija s kojom se trenutno borimo upravo je to učinila upitnim. Stvari koje smo prije niti godinu dana uzimali zdravo za gotovo, danas su cijeli pothvati. Tako i odlasci u menzu nisu što su nekad bili…

Studentski život ima svojih mana, ali ima i svojih prednosti. Kao najveću prednost, gotovo svi će izdvojiti pravo na subvencioniranu prehranu, odnosno pravo na korištenje menze. Iako će ju brojni kritizirati, mnogi koji odlaze u menzu će vam reći da su i više nego zadovoljni.

Naravno, postoje uvijek dobre i loše menze, kao što postoje i dobri i loši restorani. No, kad se sve uzme u obzir, sasvim je moguće preživljavati tako što se hranite samo u menzi.

Osim što je hrana dobra, menze su oduvijek bile i mjesto druženja. Nekad je riječ o usputnom odlasku, no u većini slučajeva se radi o pravim druženjima s kolegama i kolegicama. Pogotovo kada su u pitanju odlasci u menze van menze vašeg matičnog fakulteta – bili su tu i izleti do nekih daljnjih menzi, samo kako bi se uživalo u specijalitetima.

Izdvojeni članak

Studenti otkrili što im nedostaje iz doba prije korone: ‘Najviše od svega – normalan odlazak u menzu’

Novi uvjeti

Danas je situacija takva da menzi drugih fakulteta uopće ne smijete ni pristupiti, a od druženja u menzama ni ‘d’ – samo dvoje ljudi smije sjediti za stolom, a vrijeme boravka u menzi je ograničeno na petnaest minuta. To itekako utječe na život studenata, pa smo ih pitali kako se trenutno nose s tim mjerama.

– Dosta često jedem u menzi bez obzira na pandemiju, prije mi je samo bilo zgodnije to što sam svaki dan bila na faksu pa bih usput otišla u menzu, a sad ako imam sve online taj dan je malo teže natjerati se izvući se iz kuće. Menza na mom fakultetu je otvorena, no zasad sam tamo bila samo jednom i nije uopće bilo ljudi – dosta je rasterećeno zbog velikog broja ljudi koji predavanja prate online. Najčešće idem u menze u sklopu studentskih domova jer su mi one najbliže. Stvar koja me najviše frustrira je kad dođemo u grupi od troje pa se jedan član društva mora maknuti za drugi stol, to mi je apsurdno, ako smo već došli skupa trebali bismo moći sjesti za isti stol jer smo očito već bili u kontaktu. U redu, ako nas je četvero, možemo se podijeliti u parove, ali to izbacivanje trećeg je tako frustrirajuće, kaže nam Valentina (20) s Filozofskog.

Menza na Filozofskom fakultetu se tek nedavno otvorila, a do tad su se njihovi studenti švercali na FSB-u, ili pak sudjelovali u velikim redovima u menzi na Savskoj. Menza na Savskoj je otvorena svima, no i ona ima ograničeno radno vrijeme. Najlakše je studentima koji su u domovima koji imaju menzu.

Beskontaktno plaćanje?

– Jedem u menzi minimalno jednom dnevno. Inače sam brucoš pa je ovo jedino iskustvo kakvo imam u menzi. Ne vidim neku opasnost u odlasku u menzu jer je sve dosta dobro organizirano i većinom se svi pridržavaju mjera. Nažalost nisam nikad u menzi fakulteta jer nemamo često nastavu uživo. Mislim da je najbolje rješenje za smanjiti preopterećenje u menzama otvoriti sve linije, kako bi se izbjegnule gužve. Živim u studentskom domu, tako da mi je odlazak u menzu dio svakog dana. Što se tiče uvjeta ulaska u menzu – ne razlikuju se od uvjeta za ulazak u bilo koji javni prostor koji je zatvoren: obavezna maska i dezinfekcija. Jedino što smatram problemima su čekanje u redu i rukovanje novcem. Živim za dan kad će uvesti opciju beskontaktnog plaćanja u menzama, rekla nam je Maria (18) s Filozofskog.

Rukovanje novcima i čekanje u redu jesu stvarni problemi u trenutnoj situaciji, no u normalnim uvjetima to nisu problemi. Iako, bilo bi zaista zanimljivo vidjeti kako bi funkcioniralo beskontaktno plaćanje u menzama…

– U menzi jedem poprilično često, otprilike 6 puta tjedno, i pandemija nije puno utjecala na moje odlaske do menze. Uglavnom ručam na SC-u ili na Savi jer su mi te menze najbliže (a možda i zato što obje imaju brzu menzu). PMF-ovu menzu zadnji put sam posjetila pred najmanje godinu dana jer nismo baš „kliknule“, tako da zaista ne znam kakvo je stanje tamo.  Mjere su kakve jesu, pridržavam ih se i ne razbijam previše glavu oko njih. Do sad mi se nije desilo da sam ušla u menzu i nije bilo mjesta za sjesti, no par puta sam se načekala u redu ispred druge menze na Savi. S druge, mnogo mnogo sretnije strane, restoran Express na SC-u više uopće nema dugačkih redova, a prije pandemije su  nekad stvarno bili ogromni. I još za kunu i pol možete dobiti najbolji cijeđeni sok od jabuke ikad, poručuje Tina (21) s PMF-a.

Izdvojeni članak

Burgeri i ćevapi u lepinji stigli u menzu, a u omiljenom caffe baru studenti će na x-icu kupovati i kolače

Strah od zaraze

Brza menza je tiha patnja skoro svakog studenta (što god vam rekli), pa je informacija o kratkom redu ispred brze menze na Savskoj vrijedna svakom studentu. Ipak se nadamo da ovo sada neće uzrokovati ogromne redove, no vjerujemo da neće. Iako su sve studentice s kojima smo razgovarale i dalje redoviti posjetitelji menze, postoji li strah od zaraze?

– Ne percipiram menzu kao izrazito opasan potencijalan izvor zaraze, tj. tehnički sam svjesna da se ipak radi o hrpi ljudi koja sjedi u zatvorenom prostoru bez maski, ali sumnjam da bih se zarazila baš tamo od svih mjesta. Uvjeti su okej, razmaci među stolovima isto, samo je nekad problem što se ljudi ne pridržavaju pretjerano držanja razmaka za vrijeme čekanja u redu, požalila nam se Valentina (20).

Zasad ne postoje nikakvi podaci o širenju zaraze upravo u menzama, a nadamo se da će to tako i ostati. Zaista bi bilo poražavajuće da studenti, nakon svega, ostanu i bez njih.

Studenti nam pričaju kako odlaze u menzu za vrijeme pandemije, jako ih frustrira jedna stvar
Share via
Copy link
Powered by Social Snap