Studenti otkrili što im nedostaje iz doba prije korone: ‘Najviše od svega – normalan odlazak u menzu’
Nakon ljetnog semestra prošle godine koji nas je sve dokrajčio u svom online obliku, ovisno o tome na kojem ste fakultetu, situacija se nije bitno promijenila. Čak i ako je došlo do povratka u fakultetske dvorane, daleko je to od onoga kako nastava uživo inače izgleda. No, što studentima najviše nedostaje?
Možemo se svi složiti da je studentski život puno više od samog studiranja, mada je i to studiranje dosta bitan dio. Vjerojatno nitko nije previše razmišljao o tome prije početka ove noćne more, no zaista su odlasci na sama predavanja neprocjenjivi. Od samog slušanja odličnih profesora koji sa žarom drže predavanja, pa do druženja s kolegama u pauzama.
Prije godinu dana nam to nije predstavljalo ništa posebno, no danas bismo sve dali da možemo normalno sjediti s našim kolegama bez držanja distance, i naravno, bez maski kojih se svi jedva čekamo riješiti. Ipak, kao i skoro sve ostalo u životu, trebalo nam je da ostanemo bez toga, da bismo shvatili koliko nam je to bitno.
Kakav god tip studenta bili, sasvim je sigurno da vam trenutno stanje ne odgovara. Ako ste društveni tip, fale vam druženja; ako ste ‘štreber’, fale vam predavanja. U svakom slučaju, svi smo na gubitku. No, osim ovih stvari koje svima univerzalno nedostaju, koji su detalji o kojima možda prosječna osoba ne razmišlja, no studentima su vrlo bitne?
– Najviše od svega mi fali normalan odlazak u menzu. Osobno mi jako smeta pravilo da za stolom smiju sjediti samo dvije osobe, te da se treću šalje na drugi stol. Ako smo došli u društvu od nas troje, te ćemo u takvom društvu i napustiti menzu, kakvog smisla ima slati treću osobu za odvojen stol? Razumijem da ako nas je četiri ćemo morati sjesti za dva stola, no ovo s neparnim brojem je zaista vrlo nezgodno, netko uvijek mora izvisiti. Smeta me i to što menze ne rade kao i inače nego kraće, ako uopće rade. Ako postoji potreba za menzom, onda bi ona trebala i biti otvorena. Neću ni spominjati to što se sada ne smije ići po menzama drugih fakulteta, to me posebno boli, rekla nam je Ana (22) s Filozofskog.
Menza je vrlo bitan dio studentskog života i to će vam potvrditi svi koji su bili ili trenutno jesu studenti. Bilo da živite u domu ili ste u stanu, odlazak u menzu vam je potencijalna svijetla točka dana. Rijetko što može toliko uništiti dan koliko loš obrok u menzi, ili čak samo ne loš, već ne onaj kojem ste se nadali satima.
Uz menzu, studentima je vrlo bitan i element druženja s kolegama i kolegicama van faksa, ali i na faksu. Naravno, online nastava to u potpunosti onemogućava, ali nije puno bolja situacija niti na predavanjima koja se još uvijek održavaju uživo.
Grupe
– Meni definitivno najviše nedostaju normalna predavanja. Na stranu nošenje maski ili sjedenje na metar udaljenosti, definitivno je najgore to što sam se naviknula da sam uvijek s istim ljudima u grupi, i sada odjednom nisam? Treća sam godina i do sad sam skoro pa uvijek bila s istim ljudima, zato sam se s njima i sprijateljila. Dosta mi je teško što sada u cijeloj ovoj situaciji, i to vrijeme kada jesam na faksu, nisam s ljudima s kojima želim biti. Zaista se nadam da ćemo se nekad vratiti na normalno stanje, no iskreno, teško mi je to i zamisliti, objasnila nam je Klara (20) s Učiteljskog.
Online predavanja sasvim sigurno su puno gora od onih uživo i svi su toga svjesni, no jednostavno je situacija takva da ne dopušta uvijek predavanja u dvoranama. Čak i kada dopušta, postoji niz pravila kojih se treba pridržavati kako bi se smanjio rizik širenja zaraze, što je trenutno svima misao vodilja.
Ipak, postoje neke stvari koje jednostavno nismo spremni ponovno napustiti. Riječ je o sitnicama, mada na kraju ne ispadnu tolike sitnice. Naša sljedeća sugovornica nam je tako rekla što je njoj posebno smetalo kada je nastava bila u potpunosti online.
Online problemi
– Iako se koliko-toliko snalazim s trenutnom situacijom, definitivno mi najviše smeta to što i dalje jako puno vremena provodim na kompjuteru. Prije su to bile neke krajnje situacije ili gledanje filmova i serija, a sada toliko vremena provodim pred kompjuterom da samo čekam trenutak kad ću ga ugasiti. Smeta me jako što i dalje imam jako puno zadataka koji se moraju predavati online, te što nam je većina materijala postavljena samo online. Želim sve printati, no bude mi žao papira… No zaista mislim da ću to morati napraviti za svoje dobro, pojadala nam se Tina (21) s PMF-a.
Na proljeće se život prebacio online, no svi znamo da se nije zaista prebacio online. Iako je u teoriji to sve izvedivo, u praksi nam smeta plavo svijetlo ekrana, internetska veza stalno pada kao i sustavi, i povrh svega – naši kompjuteri to jedva podnose. I baš zato je sasvim prihvatljivo držati se za printanje i čitanje s papira, barem koliko je to moguće…
