Studenti otkrivaju što strani radnici misle: ‘Kada bi htjeli doživjeti kulturu, trebali bi manje raditi’
Studenti s FFZG-a Klaudio Krstić i David Brajković dobili su Rektorovu nagradu za istraživanje mnijenja stranih radnika iz jugoistočnih zemalja u Hrvatskoj. Pokazalo je da se tek svaki peti strani radnik osjeća neprihvaćeno, no svaki četvrti ne bi htio raditi s Hrvatima. Ispitanici su otkrili i koliko zarađuju, kako se žele integrirati i jesu li religiozni.
Klaudio Krstić i David Brajković s Rektorovom nagradom | Foto: Privatna arhiva
Nastavljamo s pričama ovogodišnjih dobitnika Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, među kojima su i studenti Filozofskog fakulteta Klaudio Krstić (indologija i anglistika) i David Brajković (sociologija i anglistika), koji su proveli opsežno istraživanje mnijenja stranih radnika iz iz južnoazijskih zemalja u Hrvatskoj. Mentor im je bio profesor Drago Župarić-Iljić s Odsjeka za sociologiju.
S ispitanicima su razgovarali na hindskom jeziku, koji se govori u većini južnoazijskih zemalja, čime su se brže sprijateljili s njima pa su i bili otvoreniji za odgovore. U istraživanju su prikupljali različite statističke podatke, poput primanja ili religioznosti, ali i ispitivali mišljenje o temama poput prihvaćenosti u društvu.
– Kolega i ja smo uživali u trenutcima kada bi se ispitanici gotovo pa trgnuli iz svakodnevice i s velikim osmijehom na licu reagirali na činjenicu da govorim njihovim jezikom, tada im je osobnost mogla doći do izričaja. Dovelo je i do zabavnih trenutaka, s dvojicom ispitanika smo ostali još dobra dva sata razgovarati. Konkretno sam se koristio hindskim jezikom, koji se na par kolegija obrađuje na studiju indologije, ali sam znao ubaciti i neku frazu koju sam pokupio iz obližnjih jezika (nepalski, punjapski) ako bi mi pala na pamet. Hindski je grubo rečeno lingua franca tog cijelog potkontinenta, tako da čak i kada nekome nije materinji jezik, mogu se koristiti njime. Nešto kao što je njemački za srednju Europu, ili engleski općenito, priča nam Klaudio Krstić.
Klaudio Krstić i David Brajković na dodjeli Rektorove nagrade | Foto: FFZG
‘Javni prostor je postao bojište raznih teorija o njima’
Hindski je učio na fakultetu, ali ipak kaže da je više naučio kod kuće, gdje čita udžbenike, gleda bollywoodske filmove i TV serije, pa čak i sluša podcaste na hindskom. Osim s jezikom, upoznat je i s kulturom naroda južne Azije te redovito razgovara sa stranim radnicima.
– Na radu sam počeo raditi početkom 2024. godine. Kolega Brajković se kasnije, nakon što sam rad pauzirao, priključio i tada je projekt zaživio. Može se reći da je tema južnoazijskih migranata već davno izgubila status javne tajne i postala činjenica svakodnevice, javni prostor je buknuo u pravo bojište raznih teorija o tim misterioznim došljacima. Radnici su postali tabula rasa, bezlična skupina na koju svatko može projicirati svoje najveće strahove ili političke želje. Kao netko tko je dobro upoznat s njihovom kulturom, i kao netko tko redovito razgovara s tom populacijom kada god mogu, na njima poznatom jeziku, bilo mi je šašavo ne iskoristiti tu mogućnost da zapravo istražim stvarnost situacije i pritom možda bacim pokoju kantu vode na rasplamsan javni diskurs koji nam je već dobro poznat, ispričao nam je kako je došao na ideju da provede istraživanje.
Istraživanjem su prikupili brojne zanimljive podatke o stranim radnicima. U istraživanju je sudjelovalo 91 posto muškaraca, a većina sudionika (njih 55 posto), ima plaću između 651 i 850 eura, dok samo 2 posto prima plaću između 1.551 i 2.250 eura. Dvije trećine ispitanika rade u proizvodnji, prijevozu, građevinarstvu ili turizmu, a 54 posto zaposlenih ocijenilo je da im je posao u skladu s obrazovanjem.
Čak 82,3 posto stranih radnika osjeća se prihvaćeno
Samo 6,9 posto ispitanika tvrdi da nisu religiozni, a 63,1 posto ispitanika smatra da religija igra vrlo značajnu ulogu u njihovom životu. Samo 15 posto ispitanika ima članove obitelji koji također borave u Hrvatskoj, a od onih koji imaju, gotovo 90 posto članova obitelji također sudjeluje na tržištu rada, što je suprotno od drugih zemalja u EU gdje žene stranih radnika uglavnom ne rade. Također strani radnici čiji članovi obitelji također borave u Hrvatskoj, mahom su imućniji od prosjeka.
Iako pojedine skupine prenaglašavaju incidente nasilja koje su počinili strani radnici ili kojih su žrtve strani radnici, istraživanje pokazuje da se zapravo većina stranih radnika (82,3 posto) osjeća prihvaćeno u lokalnoj zajednici, a čak 70 posto tvrdi da nisu iskusili neugodnosti u mjestu boravka. Oni koji jesu iskusili neugodnosti, najčešće su neugodnosti iskusili u obliku ignoriranja i osjećaja marginalizacije, a vrlo rijetko u obliku direktnog fizičkog ili verbalnog nasilja.
Tri od četiri ispitanika istovremeno žele zadržati svoj identitet i preuzeti elemente hrvatske kulture, dok samo 11 ne želi utjecaj hrvatske kulture na njih. Još manje, svega osam posto, želi potpunu asimilaciju, odnosno potpuno preuzimanje hrvatske kulture. Svaki četvrti ispitanik ne bi s Hrvatima htio stupiti ni u radni odnos. Zanimljivo je i da ispitanici još veću socijalnu distancu osjećaju prema pripadnicima drugih južnoazijskih zemalja, a daleko najviše prema Pakistancima.
Obrazovaniji migranti češće su razočarani
Jedan od stavova koji su mjerili u istraživanju bilo je etničko nepovjerenje, a istraživanje je pokazalo da ono nije povezano s percepcijom proživljenih neugodnosti, ali je s etnocentrizmom, odnosno prethodno formiranim stavovima i percepcijama.
– Neki rezultati, poput povezanosti etničkog nepovjerenja i višeg stupnja religioznosti, u skladu su s očekivanjima, dok neki, poput povezanosti duljeg boravka u Hrvatskoj i višeg etnocentrizma, nisu. Naizgled kontraintuitivan je i nalaz koji ukazuje na povezanost višeg obrazovanja i nižeg osjećaja prihvaćenosti. Međutim, radi se o poznatom fenomenu ‘integracijskog paradoksa’. Naime, obrazovaniji imigranti gaje viša očekivanja o vlastitom društvenom i profesionalnom položaju te ponekad žele i aktivno participirati u oblikovanju društva. Kada ta očekivanja bivaju neostvarena, obrazovaniji imigranti znatno su više razočarani od manje obrazovanih, što može dovesti do manjeg osjećaja prihvaćenosti ili veće socijalne distance prema većinskom narodu, objašnjava David Brajković.
Istraživanje je pokazalo još jedan neočekivan rezultat, a to je da su ispitanici koji podržavaju komunističke, a ne konzervativne stranke pokazali najveće nepovjerenje prema Hrvatima. Zaključak studenata za to je da mitovi koji smanjuju hijerarhiju, poput komunizma, mogu u određenim kontekstima biti izvor netrpeljivosti koja proizlazi iz osjećaja viktimiziranosti.
‘Promjenom uvjeta, izgubili bi mogućnost zaposlenja’
Iako je provedeno istraživanje deskriptivno i ne nudi odgovore na to kako pomoći stranim radnicima, pitali smo studente što misle da Hrvatska može učiniti. Oni odgovaraju da je problematika duboka jer je upravo to što strane radnike mogu platiti manje primarni razlog zašto ih poslodavci žele.
– Strani radnici došli su u našu zemlju prvenstveno raditi. Kad bi htjeli naučiti jezik van samih potreba njihova posla, doživjeti hrvatsku kulturu i socijalizirati se s Hrvatima, trebali bi manje raditi. Rad je, naravno, primarni razlog njihovog dolaska i izvor podrške za njihove obitelji kojima šalju iznimno velik postotak zarade. Strani radnici u Hrvatskoj rade, iz naše perspektive, u iznimno lošim uvjetima te za rad, ponovno iz naše perspektive, nisu adekvatno plaćeni. Kada bi im htjeli određenim mjerama izjednačiti uvjete s hrvatskim radnicima, ili u najmanju ruku te uvjete poboljšati, poslodavci koji su ih zaposlili prvenstveno radi manjih troškova izgubit će ikakav poticaj da ih nastavljaju zapošljavati. Ako išta, jezična barijera i zapošljavanje posredovano agencijama, koje su im trenutačno uvjeti vrijedni glavobolje, tada bi bili diskvalificirajući. Promjenom uvjeta, izgubili bi mogućnost zaposlenja, objašnjava David Brajković, naglašavajući da je riječ o osjetljivom i kompleksnom društvenom fenomenu.
U Hrvatskoj, kako je nedavno rekao ministar rada Marin Piletić, trenutačno boravi oko 150 tisuća stranih radnika. Dio ih nauči barem osnove Hrvatskog, no mnogi Hrvati sad imaju razlog za naučiti i njihove jezike, što iz osobnih, što profesionalnih razloga. Klaudio Krstić smatra da za učenje tog jezika ne nedostaje materijala, ako su spremni učiti online.
– Lokalno govoreći, postoji studij indologije, no tamo je veći fokus na sanskrtskom jeziku nego na suvremenim govornim jezicima. No, mislim da svaka osoba koja u današnje vrijeme uči ikoji jezik je već odavno odbacila ideju da mora postojati neki tečaj ili da se jezik mora (ili uopće može) naučiti u školskoj klupi. Ako je netko zaista zagrijan za učenje nekog jezika, vjerujem da će sami naći način koji njima više odgovara nego neki standardizirani tečaj. Nakon što dovoljno upiju jezik putem medija i raznih udžbenika, postoji pregršt online usluga gdje mogu voditi razgovore s izvornim govornicima baš sa svrhom poboljšanja jezika, tamo si ispravljaju greške koje će neizbježno pokupiti kao autodidakti, i taj ciklus samo treba dalje vrtjeti, gornje granice nema. Međutim, ako netko stvarno uživa u sigurnosti koju im pruža učionica, ne vidim zašto neke škole stranih jezika ne bi mogle početi eksperimentirati i s takvim tečajevima.
Obojica bi voljela raditi na fakultetu
Karlo i David ponosni su jer su svjesni da je njihovo istraživanje prvo ovakve vrste ne samo u Hrvatskoj već i šire u Europi. Osim što im je zaradilo Rektorovu nagradu, istraživanje je predstavljeno na konferenciji ‘U pokretu – simpozij o migracijama’ na Hrvatskim studijima, a Klaudio Krstić predstavio je istraživanje i u Wroclawu (Poljska) na MESIC (Middle European Students of Indology Conference) konferenciji. Studenti sad žele popularizirati svoj rad, a obojica bi voljela jednog dana raditi na fakultetu.
– Kroz zadnjih nekoliko godina studija, a pogotovo kroz proces realizacije ovoga rada, osvijestio sam da ne postoji posao kojim bih se radije bavio (ili koji imalo dolazi u obzir) od socioloških istraživanja. Nakon fakulteta volio bih se okrenuti za 180 stupnjeva i ponovno vratiti tamo — ovoga puta kao zaposlenik s usmjerenjem na istraživanja. Alternativa bi bila naravno i rad na nekom institutu za društvena istraživanja. Osim u području znanosti, mogao bih se vidjeti i u publicistici s obzirom na to da već imam nekog iskustva u pisanju za različite portale i novine, kaže David Brajković.
Osim što govori hindski i provodi sociološka istraživanja, Klaudio se bavi glazbom i glazbenim novinarstvom. Bliska su mu i područja filozofije, antropologije i lingvistike, a od nedavno piše prozu i poeziju.
– Sve se to zapravo preklapa i vodi do istraživanja kulture i jezika. U idealnom bih svijetu radio na fakultetu kao redoviti profesor u nekom od spomenutih područja, ali ništa nikada nije sigurno. Vjerujem da svatko samo treba dati sve od sebe u onome što rade, a da pritom barem djelomice doprinose društvu, i da će ih uspjeh sustići, zaključuje Klaudio Krstić.
Pridružite se našem Instagram kanalu.
