Pretraga

Studenti ruše predrasude: kako izgledaju ispitni rokovi na privatnim fakultetima?

A- A+

Uvijek se ista priča vrti u krug – privatni fakulteti su tu samo za one koji se ne mogu natjerati kako bi zaista učili, već imaju dovoljno novaca kako bi si mogli ‘platiti’ ispit, što bi značilo da ispitni rokovi na privatnim fakultetima znače nešto sasvim drugo od ispitnih rokova na državnim fakultetima. No, je li to zaista tako?

pixabay.com

Priča stara koliko i sam svijet, uvijek se isto vrti i ponavlja – privatni fakulteti su privatni, mjesto gdje se diploma plaća. Rijetko koji student s državnog fakulteta će vam reći da je njegov fakultet jednako težak koliko i privatan, a kamoli da su na istoj razini, u bilo kojem smislu.

Izdvojeni članak

Bliže se ispitni rokovi, no Nacionalna i sveučilišna knjižnica opet ne radi

Ipak, privatni fakulteti bi u teoriji trebali pružati puno više od državnih. Osim što se financiraju upravo iz džepa studenata, ponekad imaju puno više resursa na raspolaganju nego državni fakulteti. Od bolje opremljenih dvorana, pa do manjih grupa u radu i općenito drugačijeg pristupa radu i studiranju. I što je sada istina između toga dvoje?

Jedini način za saznati istinu jest bio pričati sa studenticama i studentima privatnih fakulteta, te ih pitati za njihovo osobno iskustvo. Kako izgledaju njihovi ispitni rokovi? Čupaju li si kosu svakih 30 sekundi, spavaju li uopće i strepe li od izlaska rezultata?

Razbijanje stereotipa

Na svu sreću, puno ljudi se javilo upravo sa željom da razbiju stereotip koji vlada već predugo u našem društvu, pa krenimo.

– U razgovoru s kolegama sam zaključila da mi na privatnom faksu, barem u mojem slučaju, imamo više ispitnih rokova. 2 zimska ispitna roka kroz siječanj – Većinom nakon njih bude jedan ili dva izvanredna roka ovisno o tome kolika je bila prolaznost na zimskim rokovima. Izvanredni onda budu organizirani krajem veljače iz kolegija s najmanje prolaznosti. Još jedan izvanredni zatim većinom bude iza Uskrsa sa svim kolegijima. Postoje i dva redovna ljetna ispitna roka krajem svibnja i početkom lipnja, te dva redovna jesenska krajem kolovoza i početkom rujna. I postoji još dekanski u listopadu, te jedan do dva izvanredna kroz studeni. S obzirom na veliki broj izvanrednih rokova, mislim da to uvelike olakšava studentima raspoređivanje svojih obaveza i svakako povećava sveukupnu kvotu položenih rokova, objašnjava nam Natali (25) koja je završila ZŠEM.

Što više izlazaka, to bolje šanse

Vjerojatno je upravo mogućnost raspoređivanja ispita po nekoliko rokova i ponavljanje izlazaka ono što svakom studentu pruža jednaku šansu za polaganjem ispita. Uvijek me zanimalo kako je profesorima uopće u interesu da drže kolegije koje većina ne polaže? Nema baš smisla, zar ne…

– Kao i na državnom, u veljači učiš i pripremaš ispite koje nisi položio preko kolokvija. Mora se učiti kao i na svakom faksu. Znaju se zaredati ispiti dan za danom, što je naravno jako stresno… Ali većina ipak ganja prosjek zato što se s boljim prosjekom smanjuje iznos plaćanja. Mislim da je najveća razlika u tome što se profesori više posvete studentima i više ih cijene, a mislim da bi tako trebalo biti svugdje. Ujedno su svi od djelatnika jako pristupačni i spremni pomoći, što studentu naravno znači, ali nađe se i poneki izuzetak, kao i svugdje. Sve u svemu, privatni faks nije ‘platio sam, završit ću samo tako’, već moraš učiti kao i na svakom faksu kako bi nešto postigao i postao netko, kaže nam Tena (19) s Libertasa.

Postoje predmeti koje se mogu naučiti bez vodstva profesora i jednostavno nabubati napamet, ali je li to nešto što želimo raditi na fakultetu? I naravno, u većini slučajeva to nije dovoljno, pa je onda od velike pomoći kada profesori zaista izađu u susret i samo odrade njihov posao – objasne studentima ono što im nije jasno.

PMF vs ZŠEM

– Rokovi izgledaju kao i na državnom, manje-više. Manje-više svi predmeti se mogu kolokvirati, tako sam ja ovaj semestar napravila i nije bilo prevelikih problema. Ali opet ima ljudi koji ne uspiju kolokvirati i moraju na ispite. Ono što je različito jest što je za mene osobno, studiranje na privatnom manje stresno. Prije sam bila na fizici na PMF-u, tako da je meni ovo prošlo skoro bez ikakvog stresa. I profesori su puno pristupačniji i otvoreniji. U mom slučaju imaju čak i pomalo mentorski pristup svakom studentu. Nekada i oni sami nama priđu i pomognu ako vide da nešto ne ide kako treba. Puno su fleksibilniji i mogu se više prilagoditi našim potrebama i obavezama. Na privatnom ipak nisi samo broj, već unutar prvog mjeseca nastave su mi više-manje, svi profesori naučili ime. A upravo taj individualan pristup može nekome značiti razliku između pada i prolaza, prepričava nam Ivana (20) sa ZŠEM-a.

PMF je definitivno jedan od težih fakulteta u državi, pogotovo matematika koja na primjer uopće nema rokove, već samo dva kolokvija i ponekad mogućnost popravnog kolokvija, što naravno stavlja ogroman stres na studente i vodi k tome da svi mrze fakultet i automatski kreću na ispite misleći da neće položiti.

Topla atmosfera na HKS-u

– Mislim da rokovi kod nas nisu jednako stresni kao na državnim fakultetima. Manje je stresno zato što su profesori pristupačniji, žele prenijeti svoje znanje, zadovoljni su svojim plaćama (pa ne štrajkaju), tu su za i radi studenata, i osjeti se nekako ‘toplije ozračje i obiteljska atmosfera’, a u takvim je uvjetima lakše učiti i adaptirati se na novi način života (kada je tvoje doslovno samo da učiš, a sve drugo ti je osigurano). Da se razumijemo, ima padanja i strogo je te pravedno, ali to je prisutno kod onih studenata kojima nije stalo da završe i koje ne zanima to što studiraju pa im je svejedno. Ljudi imaju različite razloge zašto su nešto upisali, ali kvaliteta studija ostaje ista, prenosi nam Svjetlana (20) koja studira sestrinstvo na HKS-u koje je javno, ali i privatno.

Prijelaz iz srednje na faks je zasigurno najtraumatičnije iskustvo ikada, pogotovo kada je riječ o selidbi i osamostaljenju. Velikom broju ljudi je upravo to ono što sabotira uspjeh na prvoj godini – navikavanje na novi sistem koji je zaista drugačiji od svega što smo do tada vidjeli.

– Ispiti su lakši nego na državnim fakultetima samo iz jednog razloga, a to je da na ispitu dođu samo pitanja koja ste obradili na predavanjima, uvijek isti tip zadataka, nema nikakvih iznenađenja. Kod nas se profesori zaista trude i nude 100% svojeg znanja, a na studentu je hoće li to iskoristiti ili ne, za razliku od državnih fakulteta (barem tamo gdje sam ja bio) gdje te nitko ništa ne pita, već ako ti nešto nije jasno – imaš literaturu, pa se ti snalazi. Trenutno mi nije žao što sam upisao privatni i stvarno je vrijedno svake lipe koju sam platio, hvali se Ivan (23) s Algebre.

Što sretniji profesori, to sretniji studenti

Ulaganje u svoje znanje nikada nije uzaludno, no samo kod nas se privatni fakulteti gledaju kao manje vrijedni od državnih, kada je ustvari priča potpuno drugačija. Upravo to ulaganje i plaćanje doprinosi većoj sreći profesora, a samim time i većoj sreći studenata!

– Kod nas ne postoji kolokviranje, svi kolokviji i ispiti su obavezni, a na ispitu se uglavnom ispituje opet isto gradivo koje smo pisali na kolokvijima. Ispiti su nam 99% pismeni. Većina pokušava riješiti ispite u prvim rokovima, tako da u prvom tjednu riješimo u prosjeku 5-7 ispita, a u drugom preostale, koliko ih već ima ukupno. Zato je to jako stresan period, većinom svi budemo jako umorni i iscrpljeni i jedva čekamo otići kući i pauzirati dva-tri tjedna. Ne znam je li stresno koliko i na državnima, zato što nikad nisam pohađala državni pa ne mogu usporediti. Prema nešto malo iskustava kolega s državnih, čini mi se da je nama stresnije, upravo zato što moramo dati sve ispite i nema kolokviranja. Neke objektivne razlike između mog faksa i državnog jest to što mi se čini da na državnima ima puno više dozvoljenih izostanaka i češće dolazak na predavanja nije preduvjet, dok mi moramo biti prisutni na barem 70% predavanja kako bismo mogli dobiti potpis. Iz iskustava kolega s državnih fakulteta osobno smatram da je moje iskustvo studiranja psihički više iscrpljujuće i napornije nego njihovo, priznaje nam Stjepana (22), s HKS-a.

Mogućnost kolokviranja ispita je ono što nas sve drži na životu, pa je sasvim normalno reći da je stresnije onda kada se kolegij mora kolokvirati, a uz to još i položiti sam ispit na kraju svega. Kao da ljudi žele da studenti pate?

Konačan obračun

I za sam kraj, imamo studenticu koja paralelno studira na privatnom i na državnom fakultetu, pa definitivno ima pravo glasa kad je riječ o ovom problemu.

– Htjela bih da se razbije bar dio mitova da na privatnom faksu sjede debili bez ambicija i perspektive i da im se poklanjaju ocjene – studiram i na privatnom i državnom sveučilištu paralelno i mogu usporediti oba studija. Rokovi na privatnom fakultetu su najnormalniji ispitni rokovi, štoviše po kolegiju imamo 2 roka, a ne 3 kao što imam na državnom. Kolokvij su stvar profesora, ponavljam, jednako kao na državnom – neki ih ne dopuštaju, a neki ih provedu ako za iste postoji interes. Rokovi su, pretpostavljam, studentu koji želi položiti kolegije stresni, pa tako i meni, bez obzira radilo se o jednom ili drugom fakultetu. Na privatnom fakultetu znam što se od mene očekuje i koje su moje obaveze na određenom kolegiju, što ne mogu reći za svaki kolegij koji sam položila na državnom. Pristup privatnog fakulteta je prije svega normalan – što znači da te se ne omalovažava i da si za svoj trud adekvatno nagrađen. Ono što je najbitnije, tamo zaista rade kompetentni profesori koji su ta radna mjesta zaslužili. Kolegiji obrađuju teoriju iz perspektive aktualnih događanja, dok su neki kolegiji na državnom fakultetu identični godinama, a možda i desetljećima, što ne smatram dobrim, usporedila je Daria (22), studentica Filozofskog fakulteta i Libertasa.

Nakon puno razgovora sa studentima privatnih fakulteta, u jedno sam sigurna – njima je jednako stresno koliko i studentima s državnih fakulteta, koliko god se mi željeli tješiti da to nije tako. Izgleda da je studentski život zaista mučan za sve studente…