Studentima je ovo najveća drama i stres: Profesorica ih je poslušala i napravila im detaljan vodič
Studenti su se godinama žalili kako žele jednu knjigu, odnosno vodič sa svim uputama o tome kako napisati neki akademski rad, bilo to završni, diplomski ili istraživački. Profesorica Livia Puljak odlučila je poslušati studente i napisala je knjigu ‘Znanost bez drame: kako istraživanje provesti i o tome nešto napisati’. Otkrila nam je kako se u knjizi nalaze klasične upute za pisanje rada na fakultetu, ali i kako pravilno koristiti umjetnu inteligenciju u tom procesu te koje još alate mogu koristiti da si olakšaju umetanje literature u tekst što im olakšava rad s referencama u dokumentu.
Profesorica Livia Puljak s knjigom ‘Znanost bez drame: Kako istraživanje provesti i o tome nešto napisati’ | Foto: Privatna arhiva, Canva
– Drama je riječ koju moji studenti najčešće spominju na nastavi. Sve se njima na početku čini teško i nemoguće. A onda sve vježbe završe u pravilu brzo i puno prije predviđenog kraja vježbi pa redovito komentiraju da zapravo je to bilo prilično jednostavno i da im nije jasno zašto su toliko dramatizirali. Zato se knjiga i zove Znanost bez drame, priča nam znanstvenica i profesorica Livia Puljak s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Ona je upravo tu dramu studenata koju sluša već godinama odlučila prekinuti – barem kada je riječ o pisanju završnih, diplomskih ili istraživačkih radova. Sa suradnicima je napisala knjigu ‘Znanost bez drame: kako istraživanje provesti i o tome nešto napisati’ u izdanju Naklade Slap. U toj knjizi nalaze se detaljne upute za studente koji pišu neki akademski rad, od toga kako se uopće pripremiti za istraživanje, do toga kako koristiti umjetnu inteligenciju i druge alate.
– Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu predajem na četiri kolegija iz znanstvene metodologije. Studenti nam se godinama žale da oni žele samo jednu knjigu koja će objediniti sve što ih mi učimo na tim kolegijima. Te pritužbe počnu puno prije nego počnu pisati diplomski rad jer imamo različite vježbe na nastavi, tijekom kojih studentima pokušavamo pokazati da oni to sve mogu sami i da nema potrebe da im bilo što u provođenju i opisivanju istraživanja radi netko drugi. I onda nam je kontinuirani problem da mi nismo imali prikladnu knjigu koja objedinjuje upute za baš sve to što mi njih učimo, objašnjava nam profesorica Puljak.
Na poticaj studenata nastala je knjiga, odnosno vodič za sve studente kako pisati radove na fakultetu
U svom istraživanju prije pisanja knjige, kaže, nije naišla na dobru knjigu o znanstvenoj metodologiji, a koju bi studenti razumjeli i koja obuhvaća korištenje modernih metoda i alata. U knjizi se nalaze i savjeti kako pronaći ideje za nova istraživanja jer neki studenti nemaju kvalitetnu pomoć i podršku mentora kada pišu završni ili diplomski rad.
– Nisam našla da ijedna od tih knjiga daje upute o računalnoj pismenosti, čemu se očito ne pridaje puno pozornosti u obrazovanju. Meni studenti i na doktorski studij dolaze bez poznavanja osnovnih alata za pisanje urednog dokumenta. Sad je jako važno da te knjige sadrže i lekcije o umjetnoj inteligenciji. Htjela sam dati i savjete kako pronaći ideje za nova istraživanja jer su neki studenti u izradi završnog i diplomskog rada prepušteni sami sebi. Njihovim mentorima sve je dobro što god studenti smisle pa studenti trebaju sami planirati svoja istraživanja. Postojeće knjige u pravilu ne sadrže ni upute za pisanje završnih i diplomskih radova, niti kako objaviti znanstveni članak iz diplomskog rada. To smo godinama pokušavali premostiti izradom različitih uputa i detaljnih prezentacija, a studenti su se godinama žalili u studentskim anketama da oni žele jednu knjigu koja će sve to objediniti. I tako smo na poticaj studenata stvarno takvu knjigu i napravili, rekla je profesorica Puljak.
‘Svako poglavlje koje opisuje neku vrstu istraživanja na kraju sadrži recept kako korak-po-korak takvo istraživanje napraviti’
Od velike joj je pomoći pri pisanju knjige bila dugogodišnja komunikacija sa studentima koji su joj se javili za različite savjete. Prema tome je znala koje se sve stvari moraju objasniti u knjizi. Uglavnom su to, kaže, nedoumice oko planiranja istraživanja, pristupa upitnicima i etičkim pitanjima u istraživanjima.
– Knjiga sadrži poglavlja o propisnom planiranju istraživanja i različitim vrstama istraživanja. Svako poglavlje koje opisuje neku vrstu istraživanja na kraju sadrži recept kako korak-po-korak takvo istraživanje napraviti. Dali smo i savjete za digitalizaciju podataka prikupljenih anketama i jednostavnu obradu tih podataka. Zatim imamo poglavlja o pisanju i objavi znanstvenih članaka, pisanju završnih, diplomskih i doktorskih radova i objavi znanstvenih članaka iz njih. Zatim, napisali smo upute za izradu postera za kongres. Tu su i savjeti za rad s mentorima. Pisanje bilo čega olakšavaju računalni programi za umetanje literature u tekst pa imamo poglavlje i o tome. Ima besplatnih takvih programa, kao što su Zotero i Mendeley, koji neopisivo olakšavaju rad s referencama u dokumentu, pa želimo da ih studenti koriste, da im bude lakše i brže pisanje. Također dajemo savjete o odgovornom korištenju umjetne inteligencije u istraživanjima, i kako naći dobru ideju za novo istraživanje, navela je Puljak.
Smatra da je iznimno važno osvještavanje studenata, ali i mentora o važnosti objave znanstvenog članka iz završnih i diplomskih radova. Objasnila je da kada student i mentor provedu istraživanje, da su oni zapravo stvorili novo znanje i, ako je to dobro napravljeno, da je šteta da to ostane samo u radu koji će ‘čamiti u mraku repozitorija’. Dodaje da, ako se to istraživanje preradi u znanstveni članak što ne zahtijeva previše dodatnog posla, onda se to znanje lakše širi i koristi.
Profesorica Livia Puljak s knjigom ‘Znanost bez drame: Kako istraživanje provesti i o tome nešto napisati’ | Foto: Privatna arhiva
‘Neki su studenti žale se na nedostupnost mentora, prepušteni su sami sebi’
Na pitanje gdje studenti najčešće zapnu u procesu istraživanja, profesorica Puljak ističe da to ovisi od osobe do osobe. Nekima je, kaže, sve problem, dok drugima ništa nije teško. No, dosta problema često rade i mentori.
– Mentor je presudan za dobro istraživanje i dobro iskustvo pisanja rada. No, znam iz razgovora sa studentima iz brojnih naših ustanova u visokom obrazovanju da nemaju svi idealne mentore. Neki su studenti žale se na nedostupnost mentora, prepušteni su sami sebi pa kako se snađu. Ima studenata koji su natprosječno zainteresirani i okretni, koji će sami naučiti sve što im treba, tražit će pomoć na sve strane, i to su oni od kojih i mentori mogu učiti. No većina studenata istraživanja gleda sa strepnjom, boje se pogreške, i s pravom očekuju pomoć i dostupnost mentora. I onda je gadno ako mentor ne može ili ne želi pomoći i nije dostupan. Naravno, ima i nezainteresiranih studenata koji ne slijede upute i ne napreduju, iz samo njima znanih razloga. Imam i ja iskustva sa studentima s kojima počnem znanstvenu suradnju pa mi se ne jave sljedećih šest mjeseci i sve moje poruke ignoriraju. Onda napišu jednu stranicu uvoda bez ijedne reference, i misle da bi to za diplomski rad moglo proći usprkos svim uputama koje su dobili, pa se čudom čude zašto je netko tim tekstom nezadovoljan. Tako da nije sve ni do mentora ni do studenta. Potrebna je suradnja mentora i studenta da bi znanstvena priča bila dobra, komentirala je profesorica Puljak.
O korištenju alata umjetne inteligencije u pisanju radova na faksu: ‘Kad ih ne bi koristili to bi bilo kao da želimo prati robu na ruke’
Neki studenti znaju predati radove koje su jednostavno kopirali iz ChatGPT-a, bez da su uopće pročitali što je napisao. Neki znaju ostaviti i one klasične početne i završne rečenice, a profesorica Puljak i bez toga može shvatiti kada je nešto napisao ChatGPT jer i on ima svoj ‘stil’ pisanja. Iako neki smatraju da se umjetna inteligencija upravo zbog ovakvih problema ne bi uopće smjela koristiti u obrazovanju, profesorica Puljak se ipak ne slaže s time.
– Alati generativne umjetne inteligencije su stigli i nema povratka. Korištenje tih alata ne treba zabranjivati nego treba naučiti studente kako ih treba odgovorno koristiti, što se smije, a što se ne smije, i koje su sve opasnosti nekritičkog oslanjanja na umjetnu inteligenciju. U nekim stvarima ti nam alati mogu puno pomoći. Pa kad ih ne bi koristili to bi bilo kao da želimo prati robu na ruke, a postoji perilica. Ali da bismo perilicu mogli propisno koristiti, moramo znati kako se ona koristi i da nije svaki program pogodan za svaku vrstu robe, i da nešto uopće ne ide u perilicu. Taj oblik kritičkog razmišljanja treba nam i za alate umjetne inteligencije. Nažalost, mnogi ih koriste potpuno, potpuno nekritično, tvrdi profesorica.
‘Nekritično korištenje tih alata može korisnika dovesti u prilično neugodne situacije’
Navodi da ChatGPT i slični alati mogu biti legitiman oblik pomoći kada se koristi za objašnjavanje pojmova, strukturiranje ideja, uređivanje jezika ili učenje kako nešto bolje napisati. Uz to, ChatGPT puno griješi iako mu se daju dokazi da nije u pravu, on nekada zna i dalje gurati svoju tezu koja je netočna.
– Jednom sam čula za vatru izreku da je dobar sluga, a loš gospodar. Tu istu izreku upotrijebila bih za alate umjetne inteligencije. Korisnik tih alata mora nešto znati o onome što traži od tih alata, i dobro procijeniti što je ponuđeno kao rezultat. Nekritično korištenje tih alata može korisnika dovesti u prilično neugodne situacije. Šaljivi prikaz tih potencijalnih opasnosti vidjela sam nedavno u jednom stripu. Čovjek u tom stripu pokazuje umjetnoj inteligenciji otrovnu gljivu muharu i pita je li ta gljiva jestiva. Alat kaže da jest. U sljedećoj sceni čovjek leži mrtav, a umjetna inteligencija kaže: ‘U pravu si. To je otrovna gljiva. Žao mi je zbog pogreške. Želite li naučiti nešto više o otrovnim gljivama?’ Eto, da umjetna inteligencija ne bi ubila nas i naše pothvate i da nas ne bi osramotila, bilo bi idealno da za početak pročitamo što nam je uopće ponuđeno. Iz onoga što vidim u svijetu oko sebe, rekla bih da mnogi nisu niti pročitali tekst koji im je ponudila umjetna inteligencija nego su ga samo nekritično kopirali i poslali dalje, rekla nam je profesorica Puljak.
I ona sama koristi ChatGPT, ali i druge alate umjetne inteligencije, a najviše koristi alate za popravak engleskog jezika jer većinu dana piše i priča na vrlo specijaliziranom strunom engleskom jeziku. Kada treba pisati na hrvatskom jeziku, često koristi alate umjetne inteligencije da joj pomognu kako neke engleske izraze što bolje i jednostavnije napisati na hrvatskom bez stručnog žargona.
– Zatim koristim alate umjetne inteligencije za parafraziranje, za automatizaciju nekih repetitivnih zadataka, nekad za skraćivanje teksta. Nekad mi treba inspiracija za nešto sažeti. Obično pišem brzo i lako, ali jednom nisam nikako bila zadovoljna naslovom znanstvenog članka koji sam pisala. Prevrtala sam taj naslov više puta i nikako mi se nije sviđao pa sam potražila pomoć alata umjetne inteligencije. Upisala sam cilj istraživanja i alat mi je predložio deset naslova koji mi se isto nisu sviđali, ali prve tri riječi jednog od njih su me nadahnule na moju novu ideju s kojom sam bila zadovoljna, objasnila je profesorica Puljak.
Ne slaže se da su studenti sve manje zainteresirani za nastavu: ‘Radim već 20 godina i takve komentare kolega slušam sve te godine’
Iako se od nastavnika i profesora često može čuti da su učenici i studenti jako različiti u usporedbi s generacijama od prije deset ili dvadeset godina, Puljak se s tom tvrdnjom ne slaže.
– Često čujem da su studenti iz godine u godinu sve gori i sve manje zainteresirani za nastavu. A ja sam dinosaur, radim u visokom obrazovanju već 20 godina i takve komentare kolega slušam sve te godine. I moj je dojam sve te godine isti – neki studenti su iznadprosječni u svakom pogledu, neki potpuno nezainteresirani i na sve se žale i profesor je uvijek kriv za njihov neuspjeh, a većina je zlatna sredina koja uredno odradi svoje obaveze i s njima nema bitnih problema, navodi profesorica Puljak.
Studentima koji rade završni ili diplomski rad, bilo da im se to radi ili ne radi, poručuje da se moraju potruditi da ne stvore znanstveno smeće.
– Pisanje završnog ili diplomskog rada zadnji je korak. Da bi to bilo dobro, iznimno je važno istraživanje dobro isplanirati. Jer provođenje istraživanja je stvaranje novog znanja. Zato bi bilo dobro da umjesto novog znanja ne stvorimo znanstveno smeće. To je pojam iz znanstvene metodologije; znanstveno smeće su istraživanja koja nisu potrebna, koja su loše isplanirana i loše napisana. Brojna istraživanja loše se isplaniraju pa su posljedično i loše provedena, a onda ljudi traže nekog da im da savjet kako to analizirati i kako to napisati. Pokojni Ronald Fisher dobro je rekao: ‘Tražiti savjet statističara nakon što je istraživanje završeno često je isto kao pozvati ga da napravi obdukciju. On vam možda može reći od čega je istraživanje umrlo’. Znači, moj je glavni savjet za znanost bez drame – isplanirajte dobro svoja istraživanja. A ako vam treba savjet statističara i osobe koja je stručna u znanstvenoj metodologiji, taj savjet tražite kad se planira istraživanje, a ne kad podatke već prikupite, poručila je Puljak.
