Pretraga

[Studentska patrola] Prvi put smo posjetili menzu splitskog Kampusa, ovo su naše ocjene

A- A+

Studentski život ne bi bio studentski život bez redovitih odlazaka u menzu. Iako menze više nisu glavno mjesto okupljanja kao što su nekada bile, i dalje su dosta bitne. Stoga smo se nakon dugo vremena uputili u jednu studentsku patrolu, i to ni više, ni manje, nego – u Splitu!

foto: Ana Šoda | Srednja.hr

Pandemija je uvelike utjecala na to kako funkcionira normalan život, pa su tako zaustavljena skoro sva putovanja, planovi za budućnost su nepostojeći, a želja za povratkom na staro je jača no ikada (i raste svaki dan). Tako smo i mi (čitaj: autorica članka), u želji za povratkom na staro, odlučili skoknuti do Splita i provjeriti kako studenti tamo dišu.

S obzirom na to da su svi i dalje sakriveni pod maskama bilo je teško shvatiti kako dišu studenti, no jedno je sigurno – nakon posjeta splitskom Kampusu, poprilično je jasno da se studenti snalaze. Možda je do splitskog Sunca ili bezbrižnog subotnjeg jutra, ali apsolutno svi su bili dobro raspoloženi, pa i teta u menzi.

Iako je kampus na pomalo nezgodnom položaju (mali milijun stepenica za prijeći, a možda i doslovno milijun), isplatilo se prošetati (planinariti?). Kampus je ultra moderan i osunčan, a to je slučaj i s glavnom menzom. U njoj se hrane studenti doma na kampusu, a inače i svi oni koji su na fakultetima na kampusu (kojih zaista ima).

Izdvojeni članak

[Studentska patrola] online izdanje: Živimo na maminoj kuhinji, ali fali nam hrana iz menze

Menza je također moderna – velika i prostrana. Nema starih sjedalica niti stolova koji se ljuljaju, već je sve novo. Reda u menzi nije bilo, pa je veća panika bila izabrati što jesti. Ono što nam se posebno svidjelo jest što na kraju postoji i pekarski dio u kojem, kažu nam lokalni studenti, uvijek ima nešto što se može uzeti. Postoji i širok izbor slatkiša, no o tom potom.

foto: Ana Šoda | Srednja.hr

Avanturistično kao i uvijek, odabrali smo se uzeti pohano i pomfrit, a za desert smo uzeli desertni jogurt, odnosno Corny od čokolade. Odmah ćemo vam reći da okus Cornyja nećemo ni pokušati objasniti, ali ćemo reći da pozdravljamo tu ideju. Realno, puno je zgodnije uzeti nešto u menzi na x-icu, nego kasnije tražiti dućane i pekare.

Nakon što odaberete svoju hranu, odmah platite i idete sjesti. Stolovi su dosta udaljeni jedni od drugih pa nema puno mogućnosti za druženja ni upoznavanja s ostalima, no ionako vam je trenutno hrana bitnija od toga. U menzu se ide jer ste gladni, no na svu sreću ovdje nema problema s čekanjem u redu.

Jednom kad smo se udobno smjestili, mogli smo početi i jesti. Iako je jako teško loše napraviti pohano i pomfrit, isto je tako ustvari dosta teško napraviti to jelo baš onako kako treba. Pogoditi da bude sočno i hrskavo, još i toplo i zasoljeno – težak je to zadatak.

Mi smo ovaj put imali priliku jesti cordon blue koji je mnogima najdraža opcija. Iako je nešto manji od bečkog ili zagrebačkog odreska, cordon blue je dovoljno zasitan da ne ostanete gladni. Ovaj je bio sasvim solidan, no moramo priznati da nam je ipak falilo malo hrskavosti. Osim toga, sve je bilo odlično, čak je bilo i toplo.

foto: Ana Šoda | Srednja.hr

Pomfrit je pak bio pravo iznenađenje. Pomfrit je u većini menza uvijek jednakog okusa, samo više ili manje slan. No, ovaj je bio punijeg okusa, skoro kao da nije bio onaj zamrznuti pomfrit na koji smo naviknuli. Ne znamo što su nam točno poslužili (u menzi je to često i bolje), no znamo da je zaista bilo odlično!

Na kraju smo se i zasladili s našim odabirom deserta (kao zdrav život nakon ovog odličnog odabira, je li) i pomalo počinuli. Menza je dovoljno velika da nije bilo onog ‘izbacivanja’ na koje smo se sada već naviknuli otkako je počela pandemija – za svih je bilo dovoljno mjesta. Ipak, najveće iznenađenje smo vidjeli na samom kraju.

Znate da je riječ o modernoj menzi kada postoji i pokretna traka u njoj. Tako je, dobro ste pročitali. Kada završite sa svojim jelom, tanjure ostavite na pokretnoj traci koja zatim direkt ide u kuhinju. Ovo čudo tehnologije koje sprječava gomilanje tanjura i gužvu zaista to i čini u ovoj menzi, a ostaje nam za nadati se da će nekada stići i u ostale menze.

Konačan sud

  • Čekanje: 5/5
  • raznolikost izbora: 4.5/5 (bonus bodovi za pekarski dio i slatkiše)
  • porcije: 4/5
  • ljubaznost teta: 5/5
  • instagramičnost jela: 4/5
  • okus: 4/5 (ne zaboravljamo hrskavost…)
  • čistoća menze: 5/5 (možda i najljepša menza koju smo do sad posjetili!)