Tajvanac na Filozofskom: ‘Hrvatski studenti su puno profesionalniji i točniji od mojih kolega domovini’
Ian Lin, mladi Tajvanac, svoje studentske dana provodi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. S nama je podjelio svoje dojmove o Lijepoj našoj, sustavu obrazovanja i hrani te nam otkrio razlike između mentaliteta koji vlada na Tajvanu i Hrvatskoj.
Srednja.hr: Ian Lin ispred FFZG-a
Tajvan, zemlja je daleka čak i na karti – u stvarnosti još dalja. Posjetitelji s ovog ‘odmetnutog’ otoka, nikad prežaljenog od matične Kine, rijetki su u Lijepoj našoj, a studenti na razmjeni još rijeđi.
S obzirom na činjenicu da hrvatska sveučilišta nisu pretjerano zanimljiva stranim studentima uopće, a pogotovo onima s ‘kraja svijeta’ , dobrano smo se iznenadili kada smo doznali kako na zagrebačkom Filozofskom fakultetu svoje studentske dane provodi i jedan mladić s Tajvana.
Ian Lin, 23-godišnji je student povijesti, koji se odvažio na avanturu života i došao u Hrvatsku. Odlučio je iskusiti zemlju za koju, kako sam kaže, većina njegovih kolega misle da je skriveni zakutak Trećeg svijeta.
Pobijajući predrasude o stanovništvu iz dalekih krajeva Azije, Lin je ispijajući crni espresso srdačno s nama podijelio svoju priču o hrvatskom iskustvu i razlozima odabira.
– Htio sam tijekom svog školovanja otići u inozemstvo. Tijekom srednje škole sam na nekoliko tjedana bio na razmjeni u Latviji te nakrato u Americi, no tražio sam sasvim drugačije iskustvo. S obzirom da tajvanski studenti mogu na razmjene samo na sveučilišta s kojim njihove matične institucije imaju ugovore, izbor mi je bio sužen. Mogao sam birati između Nizozemske, Poljske, Hrvatske ili Austrije. Iako sam svjestan da je kvaliteta studija u tim zemljama bolja nego ovdje, Hrvatsku sam izabrao jer sam htio otići negdje gdje ne ide mnogo mojih kolega. Poljska i Nizozemska su nam puno bolje poznate od Hrvatske jer dosta studenata na razmjeni biraju njihova sveučilišta. Kada sam prijateljima rekao gdje idem, pitali su me u kojem dijelu Afrike je to, kazao nam je Lin, pravdajući svoje kolege činjenicom da njihov obrazovni sustav ne inzistira na dobrom poznavanju zemljopisa.
Oduševljava ga ritam života, ali administracija je izvor frustracija
Usprkos udaljenosti, geografskoj i kulturološkoj, Lin sa smješkom zaključuje kako nije osjetio znatniji kulturološki šok, jer kaže, globalizacija je uzela maha pa je bilo relativno lako pripremiti se na ono što ga očekuje.
Nema predavanja na engleskom pa dođem i gledam slike
– Malo sam se raspitao i otprilike sam znao što me očekuje ovdje. Jednino što me je iznenadilo je hrana. Iskreno ne znam koja je hrvatska tradicionalna hrana, jer otkad sam došao u rujnu, kušao sam pizzu, hamburgere, pastu, ali ne i domaću hranu. Osim toga nije bilo većih iznenađenja. Ono što me je oduševilo je ritam života. Sve se odvija tako polagano i nema gužve koja je tako uobičajena u mojoj domovini. S druge strane i administracija je jako spora, što je prilično frustrirajuća. Nakon dva mjeseca još uvijek nemam neke papire koje sam trebao dobiti po dolaku u Zagreb, kazao nam Lin.
Sasvim neobično viđnje hrvatskih studenata
No razlika nije samo u ritmu života već i u pristupu obrazovanju. Dok je u Hrvatskoj profesor glavni lik svakog predavanja, na Tajvanu je priča znatno drugačija.
– Kad sam došao bilo mi je neobično da profesor uđe u predavaonicu i predaje po 90 minuta bez konverzacije sa studentima. Na Tajvanu se mnogo više inzistira na dijalogu. Profesori zahtjevaju od studenata da postavljaju pitanja, iznose svoje i preispituju njihove ideje.
Mislim da je to odličan način da se razvije kritički način razmišljanja kod studenata. Osim toga, razlika je i u činjenici da se ovdje puno manje inzistira na grupnom radu. Gotovo svi seminarski radovi su individualni, ispričao nam je naš sugovornik iz dalekih krajeva dodavši kako se osim profesorskog pristupa, razlikuje i pristup studenata predavanjima.
Pod utjecajem vijesti i video snimaka na društvenim mrežama koje prikazuju tretman u strogim azijskim školama pretpostavio sam kako će Lin pokuditi domaće studente i opisati ih kao ležerne i ne pretjerano disciplinirane, no prevario sam se. Mladi povjesničar je iznio zanimljiv stav o budućim hrvatskim intelektualcima zaključivši kako su vrlo točni i disciplinirani.
– Hrvatski studenti su jako profesionalni. Trude se ne kasniti na predavanja te kad dođu u predavaonicu vrlo su fokusirani i paze što se događa. Moje kolege na Tajvanu nisu takvi, zaključio je Lin.
Vidjevši iznenađenje i zaprepaštenost na mome licu, pojasnio je svoje riječi.
– Kod nas su srednje škole izuzetno teške i naporne. Svaki dan smo u školama od 8 do 17, a nakon toga se uči jer je gotovo svaki dan neki ispit. No kad završimo srednju školu i upišemo se na fakultet, pritisak popusti. Profesore baš i nije briga što studenti rade na predavanjima dok god ne ometaju druge. Tako da se studenti na predavanjima bave svim i svačim. Pišu zadaće za druge kolegije ili pak igraju igrice, objašnjava.
Hrvati dobro govore engleski, a studenti su vrlo otvoreni
Želim kavu bez mlijeka, molim
Lina je osim ozbiljnosti domaćih studenata iznenadila i činjenica da isti jako dobro govore engleski jezik. Kaže kako nije očekivao tako visoku razinu sporazumjevanja na engleskom, jer u njegovoj domovini studenti su puno slabiji u tom području. Osim toga Hrvati o Tajvanu, znaju puno više nego Tajvanci o Hrvatskoj.
Ipak, usprkos mnogo hvale upućene na račun Hrvata i Hrvatske nije mu promaknula činjenica da je Lijepa naša jako konzervativna u europskim okvirima, a nisu mu promakli ni pogledi upućeni od dijela sugrađana.
– Studenti na fakultetu su jako otvoreni. Srdačni su i susretljivi pa nemam uopće osjećaj da sam stranac. Zagreb je turistički grad i ljudi su navikli na strance u centru, no u kvartu gdje živim gotovo da nemam nikakav kontakt i konverzaciju sa susjedima. Često zapazim kako me čudno gledaju kao stranca i moram priznati da se ne osjećam sasvim ugodno, ali nikad nisam imao nekih neugodnosti zbog toga. Dojma sam ipak kako je Hrvatska jedna prilično konzervativna zemlja u europskim okvirima, zaključio je mladi Tajvanac dovršavajući svoj espresso bez mlijeka odlučan da u našoj zemlji uživa još narednih par mjeseci.
