Ugašenih 16 života i tisuće koraka: Ovo je priča studenata koji već godinu dana prosvjeduju u Srbiji
Prošlo je točno godinu dana od urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu, nakon kojeg su počeli masovni prosvjedi studenata. To je iz korijena promijenilo tisuće mladih života, koji se, kako smatraju bore ne samo za svoje obrazovanje, već i pravedniju državu bez korupcije. Pričaju nam da ih vode različite emocije, od bijesa, razočaranja pa do nade i zajedništva. Kažu, tragedija koja se dogodila prije godine dana je ujedinila cijelu Srbiju.
Prosvjed u Beogradu | Foto: Pexels
Prošlo je točno godinu dana od urušavanja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu. U nesreći je poginulo 16 osoba, uključujući četvero djece. Ovaj incident bio je okidač studentskih prosvjeda, koji od tada ne jenjavaju u Srbiji. Dva dana kasnije organizirani su prosvjedi kojima se poziva na uhićenje odgovornih osoba, a 9. studenog opozicija je organizirala prosvjed ispred zgrade Vlade.
Prosvjedi su od tragičnog događaja postali učestali, a najaktivniji su studenti koji su postali nositelji ovog društvenog pokreta. Do 11. prosinca čak je 40 fakulteta u Srbiji započelo s blokadom rada, uključujući sve sastavnice Sveučilišta u Novom Sadu i gotovo sve sastavnice Sveučilišta u Beogradu. Povodom godišnjice tragičnog događaja, razgovarali smo s dvoje studenata iz Srbije, koji su nam opisali kako vide prosvjede.
Emilija Stevanović naglašava da o temi govori iz vlastitog iskustva i iznosi svoje osobne stavove, a ne kao član plenuma ili predstavnik bilo kakvog tijela studenata. Priča nam da se posljednjih godina dana prosvjedi održavaju svakodnevno, širom cijele Srbije. Plenumi i zborovi se okupljaju, održava se masa sastanaka i da akcije se neprestano planiraju. Kaže da se svi trude biti što aktivniji, dok istovremeno uče, traže poslove, rade i održavaju iole zdravu dinamiku života. Drago joj je što se veliki dio Srbije probudio i uključio u prosvjede.
‘Znam bezbroj studenata koji su prebijani i hapšeni’
Prvi veći prosvjed na kojem je sudjelovala bio je onaj na Autokomandi krajem siječnja ove godine. Kaže da tada nije mogla zamisliti što će sve vidjeti narednih mjeseci širom zemlje.
– Gostoprimstvo, toplina, ljubaznost, solidarnost koja se probudila u narodu je nešto najljepše sto se izrodilo u ovoj nesreći, a sve to dolazi iz bunta protiv nekulture i okrutnosti koja se siri državom kao virus, priča nam Emilija.
Najviše je sudjelovala u velikim prosvjedima, koji su zapravo sigurniji. Kaže da na lokalnim prosvjedima ima najviše nereda. Ona se nije izravno našla u opasnosti, no kaže da daleko od toga da je sudjelovanje baš sigurno.
– Znam bezbroj studenata koji su prebijani, hapšeni i kojima su policajci prijetili. Ono što je na mene ostavilo uvjerljivo najveći dojam je atmosfera među sudionicima prosvjeda, koja je više nego pozitivna. Kada ste u toj masi divnih ljudi, ne možete da se ne rastužite. Kolike god mase bile, ljudi su uvijek izuzetno ljubazni, strpljivi, suosjećajni. Tako da, prosvjedi mogu biti izuzetno opasni, ali isključivo zbog nerazmjerne upotrebe sile i zastrašivanja koje provodi policija, ali i protivnici studentskih prosvjeda, koji vrlo često izazivaju probleme, pribjegavaju verbalnom i fizičkom nasilju. Svakako da smo svi čuli za vise slučajeva zaletavanja automobila u mase tijekom tišine, hapšenja i prebijanja, korištenja nedozvoljenog oružja i tako dalje, priča nam sugovornica.
View this post on Instagram
Emilija je organizirala doček studenata u Sopotu
Njezin najveći doprinos bio je organiziranje dočeka u Sopotu za studente koji su pješačili do Kragujevca. Osim dočeka organizirali su i smještaj, hranu i prijevoz stvari. Najveći izazov bio je na vrijeme dobiti informacije jer su se šetnje organizirale iz više gradova, studenata je bilo više stotina, a vani su bile izuzetno niske temperature, pa se plan stalno mijenjao i prilagođavao, a bilo je izazovno za toliko ljudi u više mjesta naći topli smještaj.
– Inicijalno nismo dobili nikakvu podršku općine, ali nam je dvorana za tjelesni u posljednjem trenutku bila otvorena. Na kraju je sve prošlo savršeno, ogroman broj ljudi se uključio u organizaciju, a onda se u Sopotu okupilo vise građana nego što smo ikada ranije vidjeli u maloj općini u kojoj su ljudi vrlo često jako uplašeni da izraze svoje političko mišljenje (kada je ono protiv vlasti), priča Emilija.
Kaže da studente vode sve emocije, sve je krenulo od tuge, ljutnje i razočaranja, no pojavila se ogromna doza nade i osnaženosti. Dodaje da je nevjerojatno koliko se ljubavi širi prosvjedima. Pitali smo je što bi ih moglo nagnati da odustanu od prosvjeda i koji im je zapravo cilj. Kaže da prosvjedi ne staju dok se ne prihvate svi studentski zahtjevi.
– Nije stvar odustajanja od prosvjeda, već od možda posljednje prilike da spasimo ovu državu, pogotovo u vrijeme strašne korupcije, nefunkcioniranja državnog aparata i vlasti koja donosi niz pogubnih odluka za našu državu. Ne mogu pričati u ime cijelog pokreta, ali je moje iskreno uvjerenje da je promjena moguća, i za nju nam je neophodno da svatko prihvati ovu borbu kao svoju građansku dužnost i da se uključi u kojem god kapacitetu može. A moje mišljenje je da je svakako najbitniji izborni dan, kada će biti potreban maksimalan angažman da se uhvati i spriječi svaka moguća nepravilnost.
‘Imam dojam da se cijela Srbija povezala kroz prosvjede’
Za kraj smo je pitali što bi hrvatski studenti mogli naučiti od onih iz Srbije, a Emilija smatra da je tolerancija prva stvar. Kako kaže, vlasti i mediji studente pokušavaju predstaviti kao ekstremiste, a studente iz Novog Pazara proglasili su i separatistima s idejama o rušenju Srbije.
– Imam dojam da se cijela Srbija povezala kroz ove prosvjede, gdje god da smo otišli dočekali su nas raširenih ruku s ogromnim osmjesima na licima građana i studenata iz tih mjesta. Mislim da je to najbitnije, da ne dozvolimo da nas propaganda uspije razdvojiti i da vjerujemo da zajedno, s dobrim razlogom, možemo sve, zaključuje naša sugovornica.
View this post on Instagram
‘To je cijena sudjelovanja’
Drugi student s kojim smo razgovarali u prosvjedima sudjeluje od samog početka, no htio je ostati anoniman. Objašnjava nam da je početak studentskih prosvjeda i blokada zapravo bio reakcija na napad na studente Fakulteta dramskih umjetnosti, koje su napali članovi vladajuće stranke i dužnosnici u lokalnoj samoupravi.
– Teško je riječima opisati početne emocije nas koji nismo iz FDU-a, mogu samo zamisliti kako su se kolege iz FDU-a osjećali kada su bili napadnuti pred vlastitim fakultetom tijekom šutnje za žrtve. Koliko znam, odluku o pokretanju prosvjeda donijeli su istovremeno i ujedinjeni studenti Fakulteta dramskih umjetnosti odmah nakon napada, a ostali fakulteti udružili su se takvom brzinom da je u roku od mjesec dana blokirano cijelo Sveučilište u Beogradu, kao i velika većina svih visokoškolskih ustanova u Srbiji, kako javnih tako i privatnih, priča nam sugovornik.
Studenti su pozvali ostatak društva da se pridruži prosvjedima, s time da su im u početku nastavnici ne samo pružali potporu, već bili na čelu pokreta. Međutim, odgovor nije stigao iz svih sektora jednako, a nastavnici su se vratili redovnim poslovnim dužnostima. Veliki broj ljudi koji su podržavali studente pretrpio je nezakonita otpuštanja s posla, kao i brojne druge pritiske, formalne i neformalne, navodi naš sugovornik.
– Biti u grupi od sto tisuća, petsto tisuća ili milijun ljudi nevjerojatno je iskustvo, pogotovo ako su sami prostori manji i zgusnuti. Čak i u situacijama kada je bilo tako gusto zbijenih ljudi da sam morao ugurati želudac da bih se uopće pomaknuo, ljudi su i dalje bili civilizirani do te mjere da ste često mogli čuti ‘oprostite’ ili ‘ima li mjesta’, čovjek bi pomislio da će ljudi u gomili ispasti manje ljubazni. Naravno, kontekst je drugačiji kada studente napada, gazi ili progoni policija u gomili, a pravi osjećaj u kostima kada pred vama prođu stotine žandara opremljenih do zuba, od kojih neki nesvjesno krše autonomiju sveučilišta, ne može se u potpunosti opisati riječima. Ali to je cijena sudjelovanja, priča nam student.
Što zapravo žele studenti?
S Emilijom se slaže da opasnosti na većim skupovima ipak nema, no navodi da je na specifičnim studentskim akcijama došlo do pretjerane upotrebe sile. Upozorava da je tijekom prosvjeda u Novom Sadu prošlog kolovoza netko zapucao iz pištolja, što je pokazatelj mogućih rizika. Unatoč tome, ljudi na prosvjede dolaze u velikom broju, često s djecom.
– Najveći dojam prije svega ostavlja solidarnost i male nježnosti koje možemo pokloniti jedni drugima. Toliko je neopisivo lijepo vidjeti ljude kako stvaraju zajednice i kako jedni drugima pomažu i u dobru i u zlu, a pogotovo tek vidjeti tu zajednicu kako se okuplja na većim prosvjedima, kakvi su bili u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu, Novom Pazaru i brojnim drugim gradovima. Kada smo zajedno poštujemo jedni druge, naše sličnosti i različitosti na svim nivoima, političkim, vjerskim, etničkim, i svi mi postajemo jedna zajednica koja je u nekoj mjeri iznad svega toga. To zajedništvo mi je probudilo najjače emocije, priča nam dojam ovaj student iz Beograda.
Studenti u Srbiji imaju četiri glavna zahtjeva. Prvi je objava cjelokupne dokumentacije koja se tiče rekonstruiranja željezničke stanice u Novom Sadu koja je trenutačno nedostupna javnosti. Drugi je potvrda nadležnih institucija o identitetu svih osoba za koje postoji osnovana sumnja da su fizički napali studente i profesore, kao i pokretanje kaznenih postupaka protiv njih. Također zahtijevaju razrješenje s dužnosti tih osoba se pokaže da su ista javni dužnosnici. Žele i odbacivanje kaznenih prijava protiv uhapšenih i privedenih studenata na prosvjedima, kao i obustavu već pokrenutih kaznenih postupaka. Četvrti zahtjev je povećanje izdvojenih sredstava za državne fakultete u iznosu od 20 posto.
– Studentski zahtjevi nisu ispunjeni, a kako to funkcionira bez promjene vlasti, neće biti ispunjeni, pa je trenutačna glavna težnja studentskog pokreta i zahtjev Vladi raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora. Prosvjedi su prvenstveno vezani uz ispunjavanje zahtjeva, a nastavit će se sve dok se ne ispune studentski zahtjevi, koji su utjelovljenje svakog odgovornog društvenog sustava. Kada će se to dogoditi, teško je predvidjeti, rekao nam je sugovornik.
Studentski prosvjedi u Srbiji | Foto: Privatna arhiva
Poruka hrvatskim studentima
Kaže da vjeruje da bi se i u drugim europskim zemljama studenti mogli ovako ujediniti ako se toliko izgube povjerenje u vladajuće, međutim smatra da je katastrofa poput ove koja se dogodila u Novom Sadu nije izgledna u drugim zemljama. Hrvatskim studentima ipak savjetuje da se povežu s kolegama s drugih fakulteta jer su, kako govori poznanstva i povezanost ključ ne samo bolje akademske zajednice, već i boljeg društva.
– Mnogo emocija je upleteno u ovom pokretu. Bijes, tuga, ljutnja, patnja, nada u bolje sutra, euforija šetnji i društva, povučena tišina, ljubav prema mjestu odakle si i vjera da je bolje društvo moguće. U svakom momentu se ove emocije mogu osjetiti na licima ljudi koji se vide na prosvjedima, ali i u brojnim drugim momentima, zaključuje student iz Beograda.
