Pretraga

Upoznajte Princa: Došao je u Hrvatsku kao izbjeglica, a danas pomaže azilantima i sprema upis na FPZG

A- A+

Prije dvije godine došao je u Hrvatsku kao ilegalni imigrant. Danas pomaže azilantima, vodi Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj, bavi se fotografijom i sprema upis na fakultet. Njegovo ima je Prince Waka Soniyiki, a ovo je njegova priča.

– Mnogo komuniciram s ljudima iz raznih kultura i shvatio sam da se želim baviti međunarodnim odnosima. Sad se pripremam za maturu i planiram upisati FPZG, uz široki osmjeh nam je tijekom neobaveznog razgovora na zagrebačkom Folnegovićevom naselju otkrio 28- godišnji Prince Wale Soniyiki.

Soniyiki je sve samo ne običan 28-godišnjak. Njegova priča započinje prije par godina, daleko na jugu, usred Afrike u etnički i vjerski duboko podjeljenoj Nigeriji.
Nakon nesretnog spleta okolnosti Prince je napustio domovinu, a put ga je donio u Lijepu našu. Hrvatsku, kako kaže, nije sam izabrao već je ‘sudbina to učinila za njega’. Naime, nakon odlaska iz Nigerije krenuo je u Italiju, ali je igrom slučaja završio u kutinskom azilu.

Izdvojeni članak

Priča sa zapadne strane: Mladi hrvatski informatolog otkriva kako je živjeti i raditi u Kanadi


Nije izbjegao diskriminaciju, ali ga to ne uzrujava

Prince je više puta tijekom razgovora spomenuo kako mu je u Hrvatskoj lijepo i kako se u njoj osjeća sigurno, no ipak je ponekad imao problema. – Dogodilo se par puta da sam se našao u neugodnoj situaciji. U Kutini za vrijeme azilantskih dana me nisu htjeli poslužiti u kafiću u više navrata. Konobar bi mi rekao da im je šef zabranio da poslužuju ljude poput mene. Nisu mi htjeli prodati kavu. A u Zagrebu sam bio napadnut u tramvaju, no ipak se ne osjećam ugroženo. Vjerujem da će toga biti još manje kada ljudi preko DAH-a budu upoznati s našom kulturom, zaključio je naš sugovornik.

Pomaže imigrantima i osniva Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj

Soniyikijeva azilantska priča u početku je bila nalik na tisuće drugih, no što je ovaj neobični mladić napravio nakon šest kutinskih mjeseci razlikuje se od svega uobičajenog.

– Pola sam godine živio u azilu, a kad sam dobio papire odmah sam se preselio u Zagreb. Našao sam stan i uskoro sam počeo raditi u Centru za mirovne studije. Pomagao sam azilantima u centru u Dugavama da se upoznaju sa zakonima i pravima prevodeći im sve što je potrebno. To radim i danas, godinu i pol dana kasnije, ukratko nam je prepričao.

U CMS-u u međuvremenu uči jezike, a osim toga upisao je i dva semestra neformalne edukacije. Već više od dvije godine je u Hrvatskoj i ne namjerava tražiti novi dom jer mu se u Zagrebu sviđa i u njemu se osjeća sigurno.

– Ima ljudi koji su nakon dobivanja azila odmah otišli u potrazi za ekonomski kvalitetnijim životom. Meni je ovdje dobro. Najbitniji su mi mir i sigurnost. Hoću samo raditi i živjeti. Tražim posao, ali sada je malo teško. Pišem molbe i nadam se. Trenutno se bavim osnivanjem Društva Afrikanaca u Hrvatskoj. Udruga je registrirana, još su ostali neki detalji, a kad sve bude gotovo radit ćemo na ideji povezivanja Afrike i Hrvatske, entuzijastično nam Prince izlaže ambiciozne planove za budućnost.

Izdvojeni članak

Tajvanac na Filozofskom: ‘Hrvatski studenti su puno profesionalniji i točniji od mojih kolega domovini’

Govori 20-ak jezika i planira upisati Fakultet političkih znanosti

Ipak uz sav ovaj angažman u zajednici Prince ima san koji ga vodi. Kao što smo već spomenuli želi studirati u Hrvatskoj i već neko vrijeme radi na tome. U Nigeriji je završio poslovni menadžent na Yaba College of Technology, ali u Hrvatskoj tu diplomu nije mogao nostrificirati već mu je MZOS priznao samo svjedodžbu iz srednje škole.

– Bit će prilično komplicirano upisati se na faks. Ako se upišem kao stranac onda je to jako skupo, a s druge strane, ako dobijem domovnicu, onda kao Hrvat moram polagati državnu maturu. To još nije ništa riješeno, kaže nam Prince i dodaje kako ne planira ove godine na maturu već sljedeće dok još bolje savlada jezik.

Jaka umjetnička crta

Osim društvenog angažmana, Soniyiki ima i jaku umjetničku crtu te se aktivno bavi sviranjem, pjevanjem i fotografijom koja mu je najveća strast. – Fotografijom se bavim otkad sam bio mali. Dok sam živio u Africi dobio sam nešto novca za hranu i obuću, no ja sam sebi kupio aparat, onaj starinski s filmom. Nije bio baš dobar, ali sam ga uvijek nosio sa sobom. Nažalost, fotografije koje sam snimao ostale su mi u Nigeriji jer ih nisam mogao ponijeti sa sobom, objasnio je dodavši kako je osobito ponosan na suradnju s Anom Mihalić i još nekim ljudima koji se aktivnije bave fotografijom.

To mu vjerojatno neće biti problem jer, uz sasvim solidan hrvatski, ovaj svestrani Afrikanac govori još yorubu, hausu, isebu i još dvadesetak jezika. Oduvjek je, kaže, rado komunicirao s ljudima, a posljednjih godina upoznao je mnoge kulture te misli kako bi mu idealno bilo studirati međunarodne odnose.
Nakon što upiše i završi FPZG, Prince namjerava ostati u Hrvatskoj te svoje znanje planira staviti na raspolaganje domaćem tržištu i skrasiti se.

– Ovdje sam siguran i ljudi su pošteni. To je sve što mi treba. Nakon fakulteta ću zasnovati obitelj, raditi i živjeti ovdje kao Hrvat. Ostajem tu jer ovo je sad moja domovina, zaključio je Prince.