Pretraga

Veliko istraživanje: Domaći brucoši žude za bijegom u inozemstvo, a zagrebačko Sveučilište priziva studente iz Pokreta nesvrstanih

A- A+

Maturanti i brucoši jedva čekaju napustiti Hrvatsku, pokazuje veliko istraživanje portala Srednja.hr i Visoke škole Algebra. Uzmemo li u obzir da ulazak Hrvatske u EU olakšava migraciju postaje jasno kako nam odljev mozgova prijeti više no ikad prije. Burze su sve napućenije mladim obrazovanim kadrom, sveučilišta tavore na dnu svjetskih rang lista, zapadni susjedi se spremaju na najezdu naših studenata, a istočni susjedi se ne boje da će im hrvatska sveučilišta oteti kadar. Zašto je tome tako?

– Kada sam birao fakultet bitnu mi je ulogu igrala mogućnost zapošljavanja u inozemstvu iako nije bila presudna. Sumnjam da ću se u Hrvatskoj ostvariti na način na koji planiram tako da vjerojatno s prvom dobrom prilikom odlazim, kazao nam je Filip Štivčić, gimnazijalac – maturant i novopečeni ferovac kada smo ga pitali kakvu ulogu u odabiru fakulteta je igrala mogućnost zapošljavanja u Europi.
S Filipom se slaže gotovo 57 posto maturanata i brucoša pokazala je nedavno istraživanje portala Srednja.hr i Visokog učilišta Algebra.

Sanjamo Europu i mogućnosti

– Nisam razmišljao o zapošljivosti moje struke u Europi prilikom upisa, ali svakako bih rado radio u inozemstvu jer smatram da tamo imamo veću mogućnost da samostalno osiguramo kvalitetan život. Ipak strah me da će politika useljavanja biti takva da će većini to ipak ostati nedosanjani san, zaključio je Gospićanin Juraj koji tek počinje svoje studiranje na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Naime, na uzorku od čak pet tisuća mladih ljudi koji su ove i prošle godine polagali državnu maturu provedena je anketa koja je dala dublji uvid u njihove preference. Rezultati pokazuju kako je prilikom izbora fakulteta mladim ljudima zapošljivost u EU drugi najbitniji faktor odmah nakon osobnih afiniteta. S druge strane mladi kao da ne vjeruju u mogućnosti zapošljavanja u Hrvatskoj te je faktor zapošljivosti u domovini tek peti o kojem budući intelektualci razmišljaju.

Perspektiva u Europi, a ne kod kuće

– Zapošljivost mi igra bitnu ulogu jer mislim da mi se u inozemstvu nudi bolja šansa za napredovanje u struci. Prvih par godina nakon završetka fakulteta bih ostao u Hrvatskoj, a nakon toga se svakako uputio u inozemstvo, otkrio je Josip Gelo, gimnazijalac iz Livna koji planira upisati Šumarski fakultet u Zagrebu.

Izdvojeni članak

Ljubljana i Trst se pripremaju za najezdu hrvatskih studenata, Talijanima naši fakulteti nisu privlačni

Mogućnost napredovanja u struci i konkurentnost na tržištu se očituje i u drugim parametrima spomenutog istraživanja. Naime, na svakog petog ispitanika prilikom upisa utjecala je i činjenica da će uz domaću diplomu na nekom fakultetu dobiti i stranu ili pak neki međunarodni certifikat.

Ipak ne razmišljaju svi tako. Usprkos činjenici da situacija u Hrvatskoj nije stabilna, a da golem broj mlađih od 30 čami na burzama neki od brucoša i dalje vjeruju u svijetlu budućnost u Lijepoj našoj.

– Radije bih ostao u Hrvatskoj i radio ovdje. Usprkos činjenici da Europa možda nudi bolje mogućnosti nisam se spreman odreći svega što imam ovdje, zaključio je budući student poslovne ekonomije Marin iz Makarske.

Ipak oni poput Marina su u manjini, a kako se kriza produbljuje sve je manje onih koji vjeruju u ostanak, jer crne brojke s burzi ne bude nadu. Bitno je naglasiti kako istraživanje pokazuje da maturanti u velikom postotku sami odlučuju o upisima na fakultet te odluka o odlasku u inozemstvo i uglavnom negativan stav prema mogućnostima u Hrvatskoj nisu nastali pod utjecajem roditelja, prijatelja ili profesora već su plod njihove percepcije stvarnosti.

Nema više prepreka za rani bijeg preko granice

Bojazan od gubitka mlade i potentne visokoobrazovne radne snage ne leži samo u lošim mogućnostima zapošljavanja već i u kvaliteti hrvatskog obrazovnog sustava.

Izdvojeni članak

Hrvati trče na bečke fakultete, dok Bečani u velikom krugu zaobilaze naše studije

Zagrebačko Sveučilište već godinama životari pri dnu svjetskih rang ljestvica i ne pokazuje znakove napretka. Rektor Aleksa Bjeliš ističe zadovoljstvo da se naše najveće sveučilište uopće nalazi na listama, jer kako kaže ‘iz regije samo ljubljansko i ponekad beogradsko Sveučilište nađu mjesto na njima’.

Bjeliš je jednom prilikom istaknuo kako zagrebačko Sveučilište ne očekuje pad broja studenata već se nada da će ulazak u EU pripomoći internacionalizaciji istoga. Nada se priljevu studenata iz zemalja nekadašnjeg pokreta ‘nesvrstanih’.

Ipak iluzorno je očekivati strane studente kad dio fakulteta već sada nema mogućnosti adekvatnog smještaja hrvatskih studenata. Valja napomenuti kako su trenutni smještajni kapaciteti daleko manji od potrebnih. Kvaliteta studentskog standarda ispod je europske razine, priznao je i sam rektor.

'Zašto bi naši studenti bježali u Hrvatsku kad ni tamo nema posla?'

Osim prema zapadu upite o očekivanjim studentskim migracijama nakon hrvatskog ulaska u EU smo odaslali i na istok prema Sarajevu, Beogradu, Mostaru, Novom Sadu i Podgorici. Najzanimljiviji i najkonkretniji odgovor smo dobili iz Vojvodine odakle su nam kazali kako se ne boje odlijeva studenata u Hrvatsku jer vjeruju da za to neće postojati motiv. – Ne smatram da će studenti bježati u Hrvatsku jer tamo situacija nije ništa drugačija od one u Srbiji, odnosno nema posla više nego ovdje, zaključili su iz novosadskog Sveučilišta.

Marginalizacija malih sveučilišta i odljev mozgova

Uzmemo li u obzir da se od 1. srpnja hrvatski studenti ne tretiraju kao stranci u zemljama EU te da im to značajno snižava troškove za očekivati je egzodus onih najperspektivnijih. U prilog tim strahovima govori i podatak da su hrvatska sveučilišta u golemom deficitu razmjene studenata sa sveučilištima u Ljubljani, Trstu i Beču.

Kakva očekivanja nakon hrvatskog ulaska u EU imaju naši susjedi jasno pokazuje činjenica da je Sveučilište u Trstu jednu vojnu bolnicu nedavno renoviralo i pretvorilo je u dom za strane studente.
Posljedice gubitka studenata (pogotovo onih najboljih) vjerojatno će najmanje osjetiti zagrebačko sveučilište zbog svoje privlačnosti unutar države no marginalizacija jasno prijeti manjim univerzitetima.

Teško je reći što gospodarski akteri, kreatori politika i sudionici u obrazovnom procesu u ovom trenutku mogu učiniti kako bi spriječili po svemu sudeći neminovan odljev mozgova, no jasno je da što god naumili moraju to učiniti brzo.

Share via
Copy link
Powered by Social Snap