Faks Izvrsni studenti imaju se u koga ugledati: Priča dobitnika prestižnog 'oskara' vraća vjeru u hrvatsku znanost

Izvrsni studenti imaju se u koga ugledati: Priča dobitnika prestižnog 'oskara' vraća vjeru u hrvatsku znanost

Martina Gelenčir
Martina Gelenčir

21. rujan 2025.

Google Dodajte Srednja.hr kao željeni izvor na Googleu

Riječki znanstvenik Marko Šestan  dobio je prestižni ‘znanstveni oskar’, potporu EU vrijednu gotovo dva milijuna eura, čime je postao jedini hrvatski dobitnik u ovom krugu financiranja. Njegov projekt MemoSniff otvara nova vrata u istraživanju povezanosti mozga i imunološkog sustava, a Šestan ističe da ovaj uspjeh nosi i odgovornost: pokazati da se vrhunska znanost može raditi iz Hrvatske. I to unatoč sustavu koji ima puno prostora za poboljšanje po pitanju potpore mladim istraživačima. I sustavu koji mora shvatiti da ustavom zajamčena autonomija ne znači zatvorenost, već obvezu da akademska zajednica postavlja visoke standarde, smatra Šestan.

Marko Šestan, u pozadini: Medicinski fakultet Rijeka | foto: Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet Rijeka

Protekla dva tjedna nižu se čestitke koje pristižu na Medicinski fakultet u Rijeci. Poput groma, u akademskim je krugovima odjeknula vijest da je u Hrvatsku stigao ‘znanstveni oskar’, ERC Starting Grant, a dobitnik je riječki znanstvenik Marko Šestan sa spomenutog fakulteta. Ukratko, riječ je o sredstvima u okviru EU-ova programa Obzor Europa koja se dodjeljuju istraživačima na početku karijere, a Šestan i njegov tim dobili su približno dva milijuna eura. Naziv istraživanja poprilično je zanimljiv: Every smell you take – Smell-induced conditioning of the immune system during infections (MemoSniff).

Istražit će može li miris postati signal za bržu i učinkovitiju reakciju imunološkog sustava

Odmah u uvodu Šestan nam priznaje – ideja iza ovog projekta vrlo je jednostavna, ali znanstveno izuzetno ambiciozna. Žele, objašnjava, istražiti može li mozak, putem uvjetovanih refleksa, naučiti povezivati određene mirise s imunološkim odgovorom, i zatim — kada se taj miris ponovno pojavi — potaknuti bržu i učinkovitiju reakciju imunološkog sustava.

– Ovdje se oslanjamo na koncept Pavlovljevog uvjetovanja, poznat iz klasične psihologije. U eksperimentima Ivana Pavlova, psi su naučili povezivati zvuk zvona s hranom, pa bi počeli lučiti slinu već pri samom zvuku, iako hrane nije bilo. Mi želimo provjeriti može li se sličan princip primijeniti na imunološki sustav — da miris, kao specifičan podražaj, postane signal za pokretanje obrambenih mehanizama. Primjerice, zamislite da tijekom cijepljenja pacijent istovremeno osjeti specifičan miris, recimo lavandu. Ako se taj miris više puta poveže s imunološkom aktivacijom, naš mozak bi mogao ‘naučiti’ da lavanda znači da treba pripremiti obrambeni odgovor. Kasnije, kada osoba ponovno osjeti isti miris tijelo bi moglo brže mobilizirati imunološke stanice, kao da se priprema za infekciju. To je ono što nazivamo neuroimunološkim uvjetovanjem, objašnjava Šestan za srednja.hr.

Tijekom istraživanja se u laboratorijskim uvjetima koriste modeli infekcija i cijepljenja, uz kontrolirane mirisne podražaje, sve kako bi znanstvenici pratili promjene u imunološkom odgovoru. Pritom se mjere razina aktivacije imunoloških stanica, brzina reakcije i dugoročna memoriju imunološkog sustava. Zanimalo nas je i kako će nalazi do kojih znanstvenici dođu u konačnici utjecati na liječenje pacijenata.

– Što je posebno uzbudljivo, naši preliminarni rezultati već pokazuju da postoji povezanost između mirisnog podražaja i ubrzanog imunološkog odgovora. Iako smo još u ranoj fazi, ti nalazi snažno podupiru hipotezu da mozak može uvjetovati imunološki sustav na način koji dosad nije bio dovoljno istražen. Ako se ova povezanost potvrdi u širem opsegu, to bi moglo otvoriti potpuno novu dimenziju u medicini, od poboljšanja učinkovitosti cjepiva, do razvoja neinvazivnih terapijskih pristupa koji koriste podražaje poput mirisa za modulaciju imunološkog sustava. U konačnici, cilj je razumjeti kako mozak i imunološki sustav komuniciraju — i kako tu komunikaciju možemo iskoristiti za dobrobit pacijenata, odgovara nam Šestan.

Izdvojeni članak
Tamara Vučetić

Legenda hrvatske znanosti slavi 100. rođendan: Ako ste na krivom faksu, njena priča možda vas ohrabri

Zatakla ga je vijest da mu je odobrena potpora: ‘Još uvijek mi je teško povjerovati’

Kada je saznao da mu je potpora odobrena, prepričava nam, bio je potpuno zatečen. Potporu je dobilo 478 istraživača diljem Europe na početku karijere, ali Šestan je ove godine jedini dobitnik iz Hrvatske.

– Osjećaj uzbuđenja bio je nevjerojatan, gotovo nestvaran. Još uvijek mi je teško povjerovati da sam zaista dobio ovaj prestižni grant, koji se s razlogom naziva i ‘znanstvenim oskarom’. To je priznanje koje ne samo da potvrđuje vrijednost mog dosadašnjeg rada, već otvara vrata prema novim istraživačkim horizontima. Posebno mi je značajno to što sam jedini dobitnik iz Hrvatske, jer je broj domaćih znanstvenika koji su uspjeli dobiti ovu potporu izuzetno malen. U posljednjih 15 godina, dodijeljeno je svega deset takvih grantova hrvatskim znanstvenicima, što dodatno naglašava koliko je ovaj uspjeh rijedak i poseban. Upravo ta činjenica nosi sa sobom i veliku odgovornost — ne samo prema znanstvenoj zajednici, već i prema mladim istraživačima koji tek kreću svojim putem. Ovakav grant u ranoj fazi karijere znači sve: daje slobodu da se istražuje ono što nas najviše zanima, omogućuje suradnju s vrhunskim institucijama, i pruža resurse koji su inače teško dostupni. U konačnici, to je i snažna poruka da se vrhunska znanost može raditi i iz Hrvatske — uz predanost, strast i vjeru u vlastite ideje, navodi naš sugovornik.

Iznos od gotovo dva milijuna eura mnogima zvuči basnoslovno, razumije to i naš sugovornik. Međutim, objašnjava da su u kontekstu vrhunskih znanstvenih istraživanja, to sredstva koja omogućuju da se ideje pretvore u konkretne rezultate. Jasno naglašava kako grant nije osobna nagrada, već strateško ulaganje u znanost, timski rad i infrastrukturu koja stoji iza svakog otkrića.

Novac će se tako utrošiti na plaće mladih znanstvenika, doktoranada i poslijedoktoranada koji će raditi na projektu, laboratorijsku opremu i materijale jer ovakva istraživanja često zahtijevaju sofisticirane uređaje, reagense pa i softvere. Našim će znanstvenicima ovaj grant omogućiti i suradnju s međunarodnim institucijama, sudjelovanje na konferencijama, a treba im novca i za, primjerice, administrativnu podršku. Važan dio projekta je objavljivanje rezultata u znanstvenim časopisima, organizacija radionica i javna komunikacija rezultata, nabraja nam Šestan.

– U konačnici, ovakav iznos omogućuje da se projekt provodi na razini koja je konkurentna najboljim svjetskim istraživačkim centrima. I upravo zato osjećam duboku odgovornost da ta sredstva iskoristim maksimalno učinkovito — ne samo za znanstveni napredak, već i za jačanje hrvatske znanstvene scene, navodi nam Šestan.

Izdvojeni članak
doktori znanosti rijeka

Hrvatska je dobila 92 nova doktora znanosti: Pogledajte tko su i s kojih fakulteta dolaze

Uzor mladim znanstvenicima

Šestana mnogi smatraju primjerom toga kako bi trebao izgledati put mladog znanstvenika u akademskim institucijama. Među ostalim, 2018. dobio je i Državnu nagradu za znanost. Bio je, naime, prvi autor članka objavljenog 2018. u uglednom časopisu ‘Immunity’ kojime je dao bitan doprinos u razjašnjavanju mehanizma hiperglikemije i razvoja šećerne bolesti tipa 2 tijekom virusne infekcije, stoji u obrazloženju. Zanima nas odakle mu motivacija za sva postignuća koja ostvarujete kao znanstvenik i koliko mu ta priznanja znače.

– Motivaciju pronalazim upravo u onome što znanost jest — prostor slobode, kreativnosti i neprestane intelektualne znatiželje. Znanost mi je omogućila da mijenjam smjer kad god sam osjetio da me neka nova ideja ili pitanje više intrigira. Tijekom doktorata i poslijedoktorata radio sam na kontroli glukoze u krvi i šećernoj bolesti tipa 2, što je bilo izuzetno važno i korisno iskustvo. No, u jednom trenutku osjetio sam da mi ta tema više ne pruža onu strast koja me pokretala na početku, pa sam se odlučio preusmjeriti u područje neuroimunologije — fascinantno polje koje istražuje komunikaciju između živčanog i imunološkog sustava. Ta mogućnost da slijedim vlastitu znatiželju, da biram smjer istraživanja i da pritom gradim nešto novo, za mene je najveći izvor motivacije. Priznanja poput Državne nagrade za znanost svakako su snažan poticaj — ne samo kao osobno priznanje, već i kao potvrda da je moguće uspjeti ako slijedite vlastiti znanstveni instinkt, radite predano i ne bojite se izazova. No, takva priznanja su i odgovornost, jer vas drugi počnu gledati kao primjer. To je dodatni vjetar u leđa, ali i podsjetnik da znanstveni put nije samo osobna ambicija — to je i prilika da inspirirate druge, da gradite zajednicu i da pokažete da se vrhunska znanost može raditi i iz Hrvatske, smatra Šestan.

Izdvojeni članak

Profesorica Ana Marušić je u 1 posto najcitiranijih znanstvenika u svijetu: ‘Igram se otkrivajući nove stvari’

Bio je na inozemnom usavršavanju, ali ipak se vratio: ‘Želim pokazati da se i iz Hrvatske može konkurirati na najvišoj razini’

Inače, valja istaknuti i crticu da je Šestan bio na poslijedoktorskom usavršavanju u Portugalu. Pa nam se činilo bitnim pitati ga koliko se rad u znanosti razlikuje ondje i u Hrvatskoj. I zašto je znanstvenik njegova renomea ipak odabrao raditi u Hrvatskoj. Jasan je – rad u Portugalu bio mu iznimno inspirativan i otvorio novu perspektivu o tome kako znanost može funkcionirati kad je sustavno podržana.

– Iako su Hrvatska i Portugal po BDP-u vrlo slične, razlika u znanstvenoj kulturi je značajna — u Portugalu je znanost vidljivija, prepoznatljivija i snažno integrirana u društvo. Istraživači imaju osjećaj da njihov rad ima stvarnu težinu, a sustav ih aktivno potiče na međunarodnu suradnju i inovacije. Unatoč tim prednostima, odlučio sam se vratiti u Rijeku jer vjerujem da se vrhunska znanost može graditi i ovdje. Rijeka je moj grad, ovdje sam započeo svoj znanstveni put i osjećam duboku odgovornost da doprinesem razvoju domaće akademske zajednice. Mislim da ne bi bilo dobro da svi mladi znanstvenici odu van — jer ako želimo da se Hrvatska razvija, netko mora ostati, stvarati uvjete, graditi institucije i pokazivati da je izvrsnost moguća i ovdje. U konačnici, povratak nije bio samo osobna odluka, već i profesionalna. Želim pokazati da se i iz Hrvatske može konkurirati na najvišoj razini, što potvrđuje i prestižni europski grant koji sam dobio. Znanstvenik mog renomea možda može raditi bilo gdje, ali meni je važno gdje mogu ostaviti najdublji trag. A to je upravo ovdje gdje zajedno s kolegama gradimo prostor za znanstvenu izvrsnost i novu generaciju istraživača, smatra Šestan.

Izdvojeni članak
Đula Borozan

Osječka profesorica je među najutjecajnijima u svijetu: ‘Stižem na fakultet, svi mi čestitaju, a ja nemam pojma zašto’

‘Studentima nastojim ne samo prenijeti informacije, već ih potaknuti da sami traže, propituju i povezuju’

Dio njegovog posla uključuje i rad sa studentima u nastavi. On je fakultet upisao 2006., prvo Veterinarski u Zagrebu, a onda je doktorirao na riječkom Medicinskom. Dakle, ne tako davno i sam je bio student pa smo ga morali pitati i uočava li neke razlike između svoje i novijih generacija studenata kojima danas predaje. Odgovara – ne nužno u sposobnostima, već u kontekstu u kojem studenti danas studiraju.

– Danas imaju daleko veći pristup znanju nego što smo mi imali. Literatura je dostupna online, baze znanstvenih radova su otvorenije, a edukativni sadržaji iz cijelog svijeta mogu se pratiti u stvarnom vremenu. To je ogromna prednost koju treba znati iskoristiti. Međutim, bez obzira na sve te mogućnosti, ključno je naglasiti da je odgovornost na studentima. Profesor može otvoriti vrata, usmjeriti, potaknuti razmišljanje — ali koliko će netko uzeti od tog znanja, koliko će se angažirati, to je isključivo njihova odluka. Učenje nije pasivan proces, već aktivan čin — i oni koji to shvate, najviše profitiraju. Zato u radu sa studentima nastojim ne samo prenijeti informacije, već ih potaknuti da sami traže, propituju i povezuju. Jer znanje koje sami otkriju, uvijek ostaje dublje i trajnije, važna je Šestanova poruka.

Izdvojeni članak
Nada Oršolić

Profesorica PMF-a jedna je od najcitiranijih u svijetu: ‘Volim raditi u tišini’

Postoji veliki prostor za poboljšanje uvjeta za mlade znanstvenike

Općenito gledajući, stanje u akademskoj zajednici u Hrvatskoj poprilično je složeno – ocjena je koju Šestan daje našem sustavu znanosti i visokog obrazovanja u odgovoru na naše posljednje pitanje. S jedne strane, ističe, imamo iznimno talentirane mlade znanstvenike, dobre ideje i sve veću međunarodnu vidljivost, a s druge strane sustav koji ih često ne prati u dovoljnoj mjeri.

– Što se tiče ulaganja države u mlade znanstvenike, mislim da još uvijek ne ulažemo dovoljno — ne samo financijski, nego i strateški. Hrvatska mora jasno prepoznati da ulaganje u znanost nije trošak, već investicija u budućnost. Trenutačna razina financiranja nije dostatna za sustavnu izgradnju konkurentne znanstvene infrastrukture, a to se posebno osjeti kod mladih istraživača koji tek započinju karijeru, navodi Šestan.

Nekoliko je ključnih točaka u kojima vidi prostor za napredak po pitanju stanja za mlade znanstvenike. Procesi prijave projekata često su prekomplicirani, vremenski zahtjevni i neusklađeni s međunarodnim praksama, što mladim istraživačima oduzima dragocjeno vrijeme koje mogu provesti u laboratoriju. Jedan od problema su i kratkotrajni ugovori, pa je nužna, smatra naš sugovornik, sustavna podrška za izgradnju dugoročnih istraživačkih karijera. Hrvatska bi, ističe, trebala i aktivno poticati odlazak na poslijedoktorska usavršavanja u inozemstvo i to ne na razini preporuke, već kao strateški uvjet za razvoj znanstvene izvrsnosti. Dakako, onda je nužno osigurati sve uvjete da nam se najbolji znanstvenici vrate, a to uključuje uvjete za nastavak rada, financijsku stabilnost i institucionalnu podršku. Konačno, važnim smatra i veća ulaganja u znanost.

– No, uz sve to, važno je naglasiti da se ne smijemo voditi isključivo kvantitetom — brojem projekata, publikacija ili prijava. Kvaliteta mora biti temelj svega. Upravo tu vidim jedan od većih problema u hrvatskoj akademskoj zajednici: često se naglasak stavlja na brojke, dok se zanemaruje stvarna znanstvena vrijednost, originalnost i utjecaj. Takav pristup dugoročno šteti razvoju znanosti jer potiče površnost umjesto dubinskog istraživanja, navodi Šestan.

Izdvojeni članak

Najmlađi rektor u Hrvatskoj na listi je najutjecajnijih znanstvenika svijeta: ‘Želim biti primjer drugima’

Znanstvena zajednica neke stvari mora riješiti sama: ‘Autonomija ne znači zatvorenost, već obvezu da sami postavljamo visoke standarde’

Sve ovo problemi su s kojima bi se donositelji odluka morali uhvatiti ukoštac, međutim, postoje i problemi koje akademska zajednica mora rješavati sama.

– Ključno je da prepoznamo odgovornost koju nosi ustavna autonomija. Autonomija ne znači zatvorenost, već obvezu da sami postavljamo visoke standarde — u transparentnosti, etici, mentorstvu i međusobnoj suradnji, kaže naš sugovornik.

Nužna je veća transparentnost u napredovanjima i zapošljavanju, odnosno da se osiguraju jasni kriteriji, objektivni i usmjereni na izvrsnost, naglašava Šestan, a ne na formalnosti ili interne dogovore. Važno je razviti i kulturu suradnje, a ne kompetencije.

– Znanost napreduje kroz dijalog i otvorenost, ne kroz zatvorene krugove i fragmentaciju, naglašava.

Jedan od ključnih koraka bila bi i veća odgovornost prema studentima i mladima.

– Akademska zajednica mora biti svjesna da oblikuje buduće generacije — i da je kvaliteta nastave, mentorstva i podrške jednako važna kao i znanstveni output. U konačnici, ako želimo da hrvatska znanost bude konkurentna, moramo istovremeno mijenjati sustav izvana — kroz jasniju i snažniju državnu financijsku podršku, strateške programe mobilnosti i povratka — i iznutra, kroz vlastitu akademsku kulturu koja stavlja kvalitetu ispred kvantitete. Tek tada ćemo stvoriti okruženje u kojem mladi znanstvenici ne samo da ostaju, nego i napreduju, zaključuje Šestan.