Je li na studiju arhitekture lakše gimnazijalcu ili tehničaru? Ovo je iskustvo dvojice studenata

Na fakultete svatko stiže s različitim obrazovnim pozadinama, no uvjetuje li škola snalaženje na fakultetu? Dvojica studenata splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije podijelila su svoje dojmove, dolazeći iz različitih perspektiva: Luka je završio gimnaziju, a David tehničku školu. Njihovo iskustvo kaže da strukovnjaci prednjače kod tehničkog crtanja, dok se gimnazijalci lakše snalaze s kreativnim dijelom posla.

Novinari našeg sestrinskog portala bauštela.hr ususret upisima na fakultete razgovarali su s brucošima Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu: Lukom iz Solina i Davidom iz Pule. Obojici je zajednički interes za arhitekturu još od najranije dobi. Luka je svoje interese razvio kroz ljubav prema sportu, a Davidu je najveća inspiracija bio otac koji je radio kao dizajner interijera. Dolaze iz različitih pozadina: Luka je pohađao IV. Marka Marulića u Splitu, dok je David završio Tehničku školu u Puli, smjer arhitektonski tehničar. No, ističu da tijekom prve godine razlike polako nestaju, a sve studente počinju spajati slične brige.

Razlike između strukovnjaka i gimnazijalaca brišu se nakon prve godine

Luka i David se slažu da im je prva godina faksa promijenila pogled na arhitekturu. Iako David nije bio spreman na količinu gradiva, smatra da ga je srednja škola dobro pripremila za prilagodbu. S druge strane, Luka se još prilagođava na neke nove predmete te još mora položiti Nacrtnu geometriju, predmet za koji ga srednja škola nije pripremila te ga je morao učiti od nule.

Luka smatra da ga je gimnazija odlično pripremila za državnu maturu, a posebno je volio Likovnu umjetnost. Problem na faksu predstavljalo mu je tehničko crtanje jer se s time nije susreo još od osnovne škole. Misli da su njegove kolege iz tehničkih škola u prednosti što se tiče tehničkog crtanja, no s druge strane, gimnazijalci se lakše nose s količinom gradiva. David, koji je završio smjer arhitektonski tehničar, na faks je došao s razvijenim vještinama crtanja. Međutim, vjeruje da su gimnazijalci bolji na području smišljanja kreativnijih ideja. Obojica se slažu da se razlike tijekom prve godine polagano brišu, a svi se počinju lagano nadopunjavati te učiti jedni od drugih.

Ističu da je jedan od najzahtjevnijih kolegija onaj pod nazivom Osnove projektiranja. Iako je predmet jako zanimljiv, ono što ga otežava jest da se sve vrti oko maketa koje su konceptualne, a na prvi pogled nemaju veze s arhitekturom. Dodaju i kako su im bile potrebne neočekivane informacije, poput duljine afričkog ježa ili kako koristiti golf sedmicu kao agregat u kućanstvu. Zbog praktičnih zadataka, nerijetko na faksu ostaju i do kasnih večernjih sati, a ponekad čak i vikendom. No, David i Luka se slažu da im to ne pada preteško zbog odličnog društva i dobre atmosfere.

Razne vrijednosti

Zanimljivo je da studenti različito vrednuju kreativnost i tehničko znanje. David smatra da mu maštovitost pomaže u projektiranju, dok Luka naglašava važnost uravnoteženog pristupa: dobro projektiranje zahtijeva kombiniranje tehničkog znanja i kreativnosti.

Obojica se slažu da im je pogled na arhitekturu nakon samo jedne godine u potpunosti promijenjen – shvatili su da je to puno više od ‘crtanja kuća’. Davidu je san jednog dana imati vlastiti arhitektonski ured. Za sve one koji razmišljaju o ovom studiju, važno je znati da zahtijeva predanost, organizaciju i volju za učenjem, ali i nudi brojne mogućnosti nakon završetka.

– Sam pogled na arhitekturu mi se dosta promijenio u odnosu na srednju školu. Profesori Popić, Njirić, Damjanović i ostali pokazali su mi koliko je ova ‘zečja rupa’ zvana arhitektura zapravo duboka te da smo tek sada dobili naznaku što bi ona mogla biti, izjavio je David.