Tisuće studenata na ovom je kampusu izolirano i zaboravljeno, sami mu daju život: 'Čekamo od 2008.'

Država kao da je zaboravila na njih. Studenti na kampusu Borongaj u Zagrebu već gotovo dva desetljeća slušaju obećanja političara o tramvajskoj pruzi, novoj željezničkoj stanici, studentskom domu s tisuću kreveta. Nemaju ni društvenih aktivnosti, poentira jedan od studenata organizatora ovogodišnjeg KampusFesta. To događanje pod vodstvom studenata barem nekoliko dana vraća život u zagrebački kampus na kojem boravi više od 5.000 studenata.

I dok na splitskom kampusu postoji sveučilišna knjižnica, studentski dom, menza, nekoliko fakulteta, zabava za studente, kampus Borongaj u glavnom hrvatskom gradu zapravo je pustoš. Iako tamo borave tisuće studenata, studenti i srednja.hr godinama upozoravaju na neuspjehe ovog pompozno najavljivanog projekta. Proteklih dana kampus je malo zaživio. Sportske igre, roštiljada, buvljak, neke su od aktivnosti KampusFesta.

– Puno nam znači ovakav događaj koji organiziraju sami studenti. Ovo su ipak stvari koje čine nekakvu razliku i trebale bi potaknuti ostatak dionika da konačno pokrenu nešto na ovom našem kampusu. Otkako je na kampus stiglo i Tehničko veleučilište Zagreb (TVZ), brojimo više od 5.000 studenata, pojašnjava nam jedan od organizatora Robert Jurčec, inače student Fakulteta prometnih znanosti i koordinator za infrastrukturu i razvoj Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu.

‘Kada se daju izjave, svi su za kampus, a na kraju mi čekamo tu od 2008. godine’

KampusFest ima i humanitarnu notu, prikupljanje sredstava za izradu murala posvećenom studentima koji su prije tri godine poginuli u blizini kampusa Borongaj. Robert navodi kako je jedna od najvažnijih stvari upravo izmještanje željezničke stanice kod kampusa Borongaj.

– Promet je problematičan. Baš ćemo ovih dana imati jedan panel gdje ćemo odgovoriti na neka pitanja. Kampus je totalno nepovezan i odvojen. Baš srednja.hr je imala priču u kojoj je brojala koliko je minuta potrebno od studentskog doma do kampusa i trebalo je točno sat vremena uz dva presjedanja. To je neprihvatljivo, posebice ako k tome dodamo jutarnje i popodnevne gužve pa se put odulji i više, pojašnjava Robert.

Na kampusu nedostaje infrastrukturnih i društvenih aktivnosti, ističe. Za ove društvene brinu se studenti, objašnjava, a za infrastrukturne im ne ostaje ništa drugo već slati razne apele i dopise. Tvrdi kako to kontinuirano rade.

– Kada se daju izjave, svi su za kampus. Riješit ćemo, skupit ćemo se, imamo sporazum, dionici, grad, ministarstvo, država, sveučilište. Ali na kraju mi čekamo tu od 2008. godine. Pozdravljam ideju studentskog doma ovdje, logično da je potreban paviljon kad je ovdje više od 5.000 studenata. Kada će to biti, pitanje je, ja se nadam što prije, veli Robert.

Dekan faksa na kampusu: ‘Već sam pomalo frustriran, jedino što imate novo na kampusu sada jest da se ruše stabla’

Na probleme upozorava i dekan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji je na kampusu Borongaj, Ante Bilić Prcić. Tvrdi, na kritično stanje upozoravaju već deset godina, a ništa se nije promijenilo. Zahtjev za podizanjem kata na fakultetu podnijeli su prije pet godina, kaže. Time su trebali dobiti novih 900 kvadrata, dvije predavaonice od 100 mjesta, prostor za laboratorije. Izvor financiranja nije se uspio pronaći, a građevinska dozvola produžena im je do listopada 2026. godine.

– To bi vjerojatno trebala financirati država koja je nama osnivač. Mi smo javna ustanova i ona bi trebala voditi računa o tome. Već sam pomalo frustriran. Ovdje smo od 2007. godine. Tada je sve to bilo divno, bajno i obećavajuće. Jedino što sada imate novo na kampusu jest da se ruše stabla. Imate napravljen BIOCentar i to je to. Kad smo došli na kampus prije 18 godina, imali ste autobus koji je vozio svakih deset minuta. Sada je prorijeđen na svakih 20 minuta. Imali ste menzu koja je radila do 18 sati navečer, sada uglavnom radi do 15 sati. Nekada možda nešto dulje zbog naših intervencija. Tu je još kafić koji radi nešto duže. A kiosk koji je bio ovdje je zatvoren prije četiri godine jer su ga 25 puta pokušali orobiti. Krale su se i instalacije iz drugih zgrada, željezo, nabraja nam Bilić Prcić.

Na vlastitom primjeru svjedoči koliko je prometno kampus nepovezan s gradom. Živi na Jarunu, nedaleko od studentskog doma Stjepan Radić, i javnim prijevozom do fakulteta treba mu sat i pol vremena. Opisuje da od 950 studenata na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu njih 550 živi u studentskom domu te tako u danu u oba smjera izgube tri sata u tramvaju.

– Netko na kampusu kosi travu, netko ne kosi travu. Kad padne snijeg, srećom ga više nema, ralica dođe do ulaza na kampus i nema dalje jer ovo nije javna površina. Ako nećeš sam očistiti parkiralište, ti nemaš gdje parkirati auto. To je nedopustivo ako mislimo ulagati u naše mlade, poentira Bilić Prcić.

KAMPUS BORONGAJ 2007.-2025.

2007. svečano otvorenje; nastavu počelo slušati 4.500 studenata i 200 profesora s Edukacijsko-rehabilitacijskog, Fakulteta prometnih znanosti i Hrvatskih studija; priprema podloga za buduće arhitektonske natječaje; najava da će kampus po završetku izgradnje koristiti 35.000 studenata

2011. pokrenuta inicijativa za izgradnju sređenog pješačkog prijelaza između Kampusa Borongaj i željezničke stanice Trnava

2013. najava da će kampus biti gotov za četiri godine; trošak 500 milijuna eura; najava produžetka tramvajske linije; najava studentskog doma  za 5.000 studenata, za izgradnju će se zaposliti 3.000 ljudi; fakulteti koji će biti na kampusu: Prehrambeno-biotehnološki, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Fakultet prometnih znanosti, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Hrvatski studij, Grafički fakultet te Fakultet političkih znanosti

2014. početak mandata rektora Damira Borasa; radi se na uređenju međusobnih odnosa razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina, u svrhu izgradnje Kampusa Borongaj

2015. rješenje o diobi vlasništva, ukupna površina bivše vojarne Borongaj raspodijeljena je i upisana kao: samovlasništvo Sveučilišta 666.387 m2, samovlasništvo RH 102.558 m2, suvlasništvo Sveučilišta i RH 53.178 m2; utvrđen status legalnosti i izgrađeni objekti evidentirani u katastru i zemljišnoj knjizi

2016. nastavlja se legalizacija objekata na Kampusu

2017. nužna izmjena Urbanističkog plana uređenja (UPU) kako bi se mogla napraviti rekonstrukcija postojećih zgrada, prilagodba prostora za bolje uvjete znanstveno-nastavnog rada

2019. donesene izmjene UPU-a kojima je omogućeno što se tražilo dvije godine ranije; kako je malo toga izrađeno iz prvotnog prostornog plana, zbog neprovedivosti unutar vremenskih i drugih okvira, upućen je prema Gradu Zagrebu zahtjev za drugim izmjenama i dopunama UPU-a

2023. u mandatu rektora Stjepana Lakušića kreću sastanci Sveučilišta i Grada Zagreba; predstavljen strateški plan; najavljen pješački most koji će povezati Mandlovu i Kampus do prosinca 2024.; najava produljenja tramvajske linije koja će voditi do srca Borongaja; Tomašević najavio obodnu cestu oko Kampusa što će biti investicija Grada od oko 20 milijuna eura

siječanj 2024. HŽ Infrastruktura otkriva da je predviđeno dobivanje građevinske dozvole za nathodnik i stajalište u siječnju 2025. godine, ne mogu predvidjeti kraj radova

travanj 2024. HEP naglašava da HŽ ne treba čekati njihovu izgradnju nove trafostanice da krenu s izgradnjom nathodnika

svibanj 2024. gotova dokumentacija za tri paviljona studentskog doma na kampusu Borongaj, svaki bi trebao imati 450 kreveta; ne zna se tko bi to mogao financirati

studeni 2024. HEP najavljuje izgradnju trafostanice do kraja 2025., HŽ završio glavni projekt za nathodnik i stajalište te priprema zahtjev za dobivanje građevinske dozvole

veljača 2025. ministar obrazovanja Radovan Fuchs na otvorenju Fakulteta političkih znanosti kazao je kako treba početi razmišljati o nekim drugim konceptima sveučilišnog kampusa Borongaj i kako misli da će se i za Borongaj naći adekvatno rješenje