VIDEO Skoknuli smo do najpopularnijeg faksa u Hrvatskoj: 'Gradivo je raznoliko kao u srednjoj školi'

Studij logopedije na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (ERF) najpoželjniji je studij među maturantima. To je već dobro znano, ali što jednom kada ga upišete? Studentice nam objašnjavaju kako je gradivo raznoliko kao u srednjoj školi, od medicinskih do lingvističkih predmeta koje sve morate savladati da bi bili dobri u ovom poslu. Profesorica Maja Cepanec ističe da se često misli da logopedi rade samo s djecom i samo oko problema s izgovorom. Međutim, logopedi su traženi za rad u svim dobnim skupinama, a teškoće s kojima pomažu su vrlo šarolike.

– Ja ću vam lagano vibrirati jezik, a vi izgovarajte slovo ‘T’ pa ćemo vidjeti možemo li dobiti slovo ‘R’ , rekla mi je studentica logopedije na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (ERF).

Brojni pratitelji naših videa na društvenim mrežama su u komentarima primijetili da autoru ovog teksta baš ne leži izgovor tog slova. Ipak, utješno je bilo čuti da se problemi s izgovorima mogu rješavati i u odrasloj dobi od 28 godina. No, nismo posjetili ovaj fakultet (samo) radi razgovjetnijeg nastupa pred kamerama.

Čak 16 maturanata se ove godine bori za jedno mjesto na studiju logopedije, pokazuju to posljednji podaci Središnjeg prijavnog ureda. Time je logopedija na ERF-u i dalje najpopularniji izbor studija za maturante, s 243 prijave na ovaj studij od 50 mjesta. Stoga smo išli provjeriti kako izgleda prijemni za ovaj fakultet i što se točno radi i uči na najpopularnijem studiju u Hrvatskoj.

Razgranato područje s humanim karakterom: ‘Zanimljivo, konkretno i primjenjivo’

Velikim interesom maturanata nisu iznenađene upravo aktualne studentice logopedije. Kako Ana Žužul, studentica druge godine diplomskog studija (koja me je učila ‘R’, op.a), tako ni Dora Dejanović, njena kolegica s treće godine prijediplomskog studija. Ana nam opisuje da njena struka traži integrirana znanja. Od lingvistike, medicine, psihologije do pedagoških znanja.

– Ako imate afinitete u nekim od tih područja, mislim da zbilja pruža priliku da se u njima razvijete. Nađete nešto što je zanimljivo, vrlo konkretno i primjenjivo. Ima taj humani karakter, nagrađujuća je jer je pomagačka struka. To samo po sebi, mislim, privlači mnogo ljudi. Uz to, znanost je i vrlo mlada te u istraživačkom smislu pruža mogućnosti za dolaženje do novih spoznaja i terapijskih pristupa. Rapidno se mijenja i u tom je smislu izazovna, sažela je Ana svoje kriterije za odabir logopedije.

Dodala je da ju posebno fascinira ljudska komunikacija i sposobnost malog djeteta da usvoji toliko kompleksan sustav kao što je jezik. O privlačnosti logopedije slično razmišlja i Dora koja nam kaže da logopediju ne vidi samo kao zanimljiv studij od pet godina, već i radni vijek od 40 godina. Smatra da da logopedija nije odjednom specifična pa je k time i primamljiva gimnazijalcima koji od 17 predmeta moraju odabrati jedan upravo zbog raznolikih područja koji se nalaze u ovoj znanosti.

– Jako sam praktično orijentirana, jako volim vidjeti stvari. Tako da je mene privukao hrvatski znakovni jezik za koji sam prvo mislila da je samo jedan od, recimo, usputnih kolegija. Nisam ni slutila da je to nešto što će me toliko privući da ću biti uključena u toliko rada sa gluhim i gluhoslijepima. Evo od jednog usputnog kolegija, zapravo se rodila jedna velika ljubav prema radu s djecom i osobama s oštećenjem sluha. Kada sam upisivala studij, vidjela sam da postoji Odsjek za oštećenje sluha, ali nisam puno razmišljala o tome, prisjetila se Dora kako se sama pronalazi u području logopedije.

Prijediplomski je malo teži: Na diplomskom se sve povezuje

Uspoređujući iskustvo diplomskog i prijediplomskog studija, Ana nam govori da joj se čini da je prijediplomski dio malo teži od diplomskog upravo zbog raznolikih i specifičnih kolegija.

– Primjerice, u istom se semestru polaže kolegij Anatomija i fiziologija koji je medicinske prirode i Temelji hrvatskog jezika koji je u potpunosti lingvistički kolegij. Vrlo je raznoliko, kao u srednjoj školi. No, na diplomskom sve postaje povezano, počinje imati smisla. Tu se dobije dojam kako će izgledati posao pa je s te strane možda zahtjevnije, ali i zanimljivije. Ne mogu baš istaknuti neke kolegije koji su mi bili jako teški, ali možda Logopedska dijagnostika u prvom semestru 2. godine diplomskog studija. To je kolegij koji integrira sve što se do sada radilo, odnosno dijagnostika svih logopedskih poremećaja, tako da treba poznavati i teoretski dio i praktično gdje se na temelju nalaza zaključuje o kojim je poremećajima riječ. Tako da to zahtijeva vladanje sveukupnim gradivom, zaključivanje te problemsko razmišljanje. Odnosno, to je vrhunac koji nas stavlja u ulogu budućeg dijagnostičara, rekla je Ana.

Dodala je da se kod samog učenja može naći dosta vremena i za ‘studentski život’, ali ističe da i na prijediplomskoj razini ima jako puno vježbi. Budući da je fakultet na Kampusu Borongaj, nekima će trebati dugo vremena na putovanje. Vježbe na prijediplomskim studijima, prakse na diplomskoj razini jesu izazovi s vremenom. Ali, ističe da logopedi općenito vole volontirati i raditi. Sama Ana je predsjednica udruge studenata logopedije ‘Logomotiva’.

– Prekrasno mi je koliko je zapravo studenata spremno odvojiti svoje večeri, svoje dane, beskrajne noći na zoom sastanke, gdje dogovaramo projekte. Koliko njih ide po školama, vrtićima, raznim ustanovama, educiraju druge ljude o logopedskim poremećajima, šire svjesnost. Tako da sam unutar te udruge doživjela najljepše susrete, druženja, prijateljstvo, poznanstva, rekla je Ana kako se druži sa svojim kolegama, ali primarno, kolegicama.

Studij na kojem dominiraju studentice: U pet godina odustala samo jedna osoba

Sama Dora je istaknula da je na njenoj godini od 50 studenata, 49 studentica. Zbog toga, kaže nam, vlada posebna atmosfera, ali odlikuje je istinska predanost i interes za logopediju. Dobri logopedi su strpljivi i empatični, a upravo se tako mogu i opisati odnosi među studentima na studiju.

– Uvijek smo tu jednoj drugoj za pomoći, podijeliti skriptu, objasniti si nešto kada netko nešto ne razumije. Začudila me je ta atmosfera gdje stvarno sjednemo na kavu van ispita i svega i skroz spontano počnemo pričati o logopediji, iako još nemamo nijednu diplomu, ali imamo afinitet za mijenjanjem sustava i svijeta, rekla nam je Dora.

U toj velikoj motivaciji, Ana nam govori i da je u pet godina koliko je na ERF-u, samo jedna osoba odustala od logopedije jer je shvatila da ju to naposljetku ne zanima. No, većina završi fakultet, a sama struka je vrlo tražena. To pokazuju i brojke koje nam je iznijela i profesorica na ERF-ovom Odsjeku za logopediju, Maja Cepanec. Logopedija se već 20 godina predaje po Bolonjskom modelu i za to vrijeme je svega 15 do 20 studenata odustalo od studija. Prošle godine nijedna osoba nije odustala.

Zbog realnog ograničenja primaju samo 50 studenata: ‘Na vježbama maksimalno šest studenata’

Cepanec i ostatku fakulteta je drago da su najpoželjniji studij u Hrvatskoj, ali s time dolazi i tema povećanja kvota. No, Cepanec nam navodi da to nije pitanje samo interesa i prilika na tržištu već i drugih izazova na koje, navodi ERF ne može trenutno odgovoriti.

– To je i pitanje naših prostornih kapaciteta. Dakle u većini naših dvorana je moguće smjestiti samo 50 stolaca. To je vrlo realno ograničenje. Drugi dio priče je i pitanje kvalitetne prakse. Studenti na diplomskom studiju u dvije godine imaju 500 sati prakse i različitim sustavima. Veliki dio nastave se izvode kao kliničke vježbe s maksimalno šest studenata, pojasnila je Cepanec kako bi povećanje kvote moglo utjecati na kvalitetu nastave.

K tome je dodala da su upravo vježbe na prijediplomskoj razini i praksa uz mentore, logopede u prakse koji rade sa studentima u realnim uvjetima na diplomskoj razini, velika vrijednost preko koje se studenti osposobljavaju za rad. Tako surađuju s gotovo 200 ustanova koje trebaju logopede. Šezdesetak vrtića, šezdesetak škola, oko 32 ustanova zdravstvenog sustava i socijalne skrbi te oko 40 privatnih kabineta. Kroz susret s mentorima, mnogi studenti već tu stupaju u kontakt s potencijalnim poslodavcima i dobivaju posao nakon studija. Mogućnosti su široke, a naša sugovornica ističe da rad u logopediji ne znači samo rad s djecom, što mnogi često pomisle. Iako je krenulo od pomaganja djecom s problemima govora, potom i s poremećajima učenja poput disleksije, disgrafije ili diskalkulije, logopedi puno rade i s odraslima.

-Mislim da će i u kontekstu starenja hrvatskog stanovništva sve više dolaziti do izražaja rad s osobama koje su imaju Alzheimerovu, bolest, Parkinsonovu bolest, koje su imale moždane udare pa imaju problema s čitanjem i govorom. Radimo s ljudima koji imaju problema i s gutanjem, bilo da se radi o novorođenčadi ili pak ljudima starije životne dobi. Postoje niše koje su bile manje zastupljene, moram priznati i u obrazovanju logopeda, ali sada se to sve više šire, pobrojala je Cepanec neke od brojnih mogućnosti rada za logopede.

Uz terapiju, logopedima je važna i prevencija

No, vrativši se na djecu i mlade, logopedi na ERF-u su svjesni da sve više djece traži prilagođene ispite iz državne mature, kao i pomoćnike u pisanju. Cepanec navodi da je više uzroka ove situacije. Od razvoja dijagnostike koja prepoznaje probleme koje ne bi prije 15 godina, preko anksioznosti i depresije zbog ega maturanti dobivaju produljeno vrijeme, ali i što je sama škola postala drugačija, s većim zahtjevima koje stavljaju pred mlade danas nego prije 20 godina. No, naravno tu je i utjecaj tehnologije, ali naša sugovornica ističe da od tehnologije ne treba bježati, samo se treba uskladiti suživot s njome.

-Ne možemo bez tehnologije i logopedija je koristi u radu. Ali, važan dio logopeda, osim terapije je zapravo i prevencija. Na skupovima pričamo o razumnoj dozi i kada tehnologija postaje loša Dakle pokušavamo i imamo kampanje poput one da čitate svojoj djeci. Dakle, mislim da logopedi imaju svoj dio i u tome da okolina i dom u kojoj djeca rastu budu podržavajuća, zaključila je Cepanec.

Studentice s kojima smo razgovarali su također svjesne da logopedi imaju veliku ulogu u pomaganju svim dobnim skupinama s teškoćama s kojima se susreću. Iako nam Ana navodi da je trenutno otvorena za sve mogućnosti rada i prilika, otkriva nam i da je privlači ideja rada s odraslima. No, svjesna je da se djeca mogu rugati i ismijavati djeci s poteškoćama te je bitno educirati okolinu kako bi bila inkluzivnija. No, kao logopedi, osim na otklanjaju teškoće, rade s ljudima i na prihvaćanju vlastite teškoće, što je vrlo važno, pogotovo u dječjoj dobi.

-Osnažujemo osobu koja ima disleksiju, muca ili bilo što drugo da se s time nosi, prihvati samo sebe i mislim da je to jako bitno. Logopedska terapija može biti više ili manje uspješna, naravno ovisi kada se osoba priključi terapiji. Rana intervencija je učinkovitija nego kada krene kasnije, zaključila je studentica Ana.

Prijemni za koji nema učenja: Nećete nužno pasti samo ako mucate

No, prije ulaska u fascinantan svijet ovog područja, potrebno je, uz dobar prosjek ocjena i dobro napisanu maturu, proći prijemni ispit. Dora na smotrama sveučilišta o njemu priča s maturantima. Tako smo već ranije pisali o njenim savjetima kako proći prijemni i da za njega ne možete učiti, ali možete biti opušteni i tako ga što bolje odraditi.

Da nije cilj da se maturanti pripremaju za prijemni ispit za studij logopedije, rekla nam je i profesorica Cepanec, koja inače predaje predmete iz područja razvoja neurobioloških osnova. Navodi da oni čak to ne vole ni zvati prijemnim ispitom, već provjerom jeste li dobri govorni modeli. Ako sami ne možete nešto dobro izgovoriti, kako ćete pomagati drugima s govornim manama?

– Mi zapravo u tom postupku obavimo jedan prilično kratki razgovor s kandidatima, tijekom kojeg želimo dobiti uzorak spontanog govora. Zamolimo ih da pročitaju nekakav tekst, da vidimo kakva im je tehnika čitanja i zatim još kratko porazgovaramo. Dakle, ono što mi kao povjerenstvo gledamo je postoje li nekakva odstupanja. Bila u obilježjima govora, izgovora, jezičnih sposobnosti, čitanja, pisanja i obilježja glasa. Dakle, nekakav paket koji je važan da bi netko bio mogao zadovoljiti zapravo sve obrazovne ishode studija logopedije. Ako recimo mucate, ali ga možete dobro iskomunicirati, onda ćete proći procjenu. Ako je mucanje takvo da vi jednostavno ne možete govoriti u različitim situacijama, pretpostavka je da ni pri obavljaju posla nećete moći, opisala nam je Cepanec jedan konkretni isključujući kriterij.