Kreće velika reforma u visokom obrazovanju, jesmo li spremni za nju? 'Pregovori su počeli prekasno'

Novi i u načelu transparentniji način financiranja sustava visokog obrazovanja, takozvano programsko financiranje, stiže i na sveučilišta. Nakon što je Ministarstvo ranije potpisalo programske s javnim znanstvenim institutima i nekoliko veleučilišta, upute su stigle i javnim sveučilištima. Da problema ipak ima, potvrđuju naši sugovornici – ključno je što su pregovori počeli dosta kasno, a programski ugovor zapravo treba biti potpisan do kraja rujna i vrijedi sljedeće četiri godine.

Trenutačni neodrživi model financiranja visokog obrazovanja, po kojem fakulteti novac dobivaju ovisno o broju upisanih studenata, trebali bi barem donekle ublažiti takozvani programski ugovori predviđeni novim Zakonom o visokom obrazovanju iz 2022. godine. Idejom programskih ugovora svako sveučilište, u konačnici i fakultet, dobiva točno onoliko novaca koliko mu treba. Ministarstvo predlaže osnovnu komponentu u kojoj su uključene plaće i materijalni troškovi, a na temelju konkretnih ideja i rada sveučilišta te fakulteti dobivaju dodatna sredstva u razvojnoj i izvedbenoj komponenti. Upravo tim dvjema komponentama fakulteti mogu dobiti sredstva za svoj daljnji razvoj, istraživanja i znanstvenu djelatnost.

Nakon što su programske potpisali javni znanstveni instituti i neka veleučilišta, red je stigao i na sveučilišta, što je odmah na prvi pogled i najveći izazov. Primjerice, zagrebačko sveučilište broji više od 30 sastavnica koje moraju pripremiti prijedloge razvojne i izvedbene komponente, rektor to potom mora objediniti pa pregovarati s Ministarstvom. Konzultacije Ministarstva i javnih sveučilišta krenula su krajem prethodne kalendarske godine, a akademska zajednica ‘bruji’ da je to prekasno. Pitanje je imaju li fakulteti dovoljno vremena kvalitetno pripremiti svoje prijedloge i ima li Ministarstvo dovoljno zaposlenika koji će pregovarati sa sveučilištima. Uz sve to treba reći kako su programski ugovori investicija od preko 130 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), dakle europskih fondova, a njihova provedba predviđena je do srpnja 2026. godine.

‘Ako je planirano da se programski ugovor potpiše u rujnu 2025., onda su pregovori počeli jako kasno’

Sa zagrebačkog sveučilišta poručuju da su ‘vrlo ozbiljno, odgovorno, organizirano, pravovremeno i sustavno pristupili programskom pregovaranju s jasnim ciljem da do kraja rujna ispregovaraju kvalitetan programski ugovor’. On će vrijediti četiri akademske godine, poentiraju, trebao bi iz osnovne komponente osigurati realno i dostatno financiranje njegovih osnovnih potreba koje proizlaze iz obavljanja osnovnih djelatnosti Sveučilišta, a iz razvojne i izvedbene osigurati daljnji snažan razvoj, napredovanje, konkurentnost na međunarodnoj razini i prosperitet cijeloga Sveučilišta. Navode da su zadovoljni dosadašnjim tijekom pregovora i vjeruju da će Ministarstvo prepoznati važnost, značaj i utjecaj zagrebačkog sveučilišta ne samo na obrazovanje i znanost, već i gospodarstvo i društvo u cjelini.

Na naša pitanja jesu li pregovori počeli prekasno, jesu li u kontaktu s dekanima, misle li da bi bilo bolje da ipak svaki fakultet sam za sebe potpisuje programski ugovor i vodi pregovore, očekuju li kakve izazove – nisu odgovorili. Kažu da je pregovaranje u tijeku te da ‘u cilju zaštite poslovnih interesa Sveučilišta i njegova pregovaračkoga položaja u predmetnom pregovaračkom postupku ne možemo sve do završetka procesa pregovaranja dati informacije koje ste zatražili’.

Ipak, rječitiji su dekani nekih zagrebačkih fakulteta. Tek ovaj tjedan, saznajemo, svi zagrebački dekani dobili su pristup materijalima i uputama za pripremu prijedloga programskih ugovora. Dekan Pravnog fakulteta Ivan Koprić kaže kako do ovog tjedna nisu dobili jasne informacije, upute ili pripremne dokumente od Ministarstva ili Rektorata. Pojašnjava da je Rektorat jedno vrijeme imao više informacije od fakulteta, što ne smatra dobrim. Ističe da su dekani odgovorni za svoje fakultete i akademije kao zasebne pravne osobe.

– Ako je planirano da se programski ugovor potpiše u rujnu 2025., onda su pregovori počeli jako kasno, a tu su još sva ta odugovlačenja mjerodavnih. Na Pravnom sam fakultetu osnovao Radnu skupinu za pripremu prijedloga fakultetskog dijela budućeg zajedničkog programskog ugovora. Održali smo prvi radni sastanak, ali, osim općih informacija, s radnom skupinom u tom trenutku nisam mogao podijeliti tehničke i druge informacije koje su nam nužne da bismo prionuli tom poslu, a koje nismo imali. Kako vrijeme odmiče, šanse da se pripreme kvalitetni fakultetski dokumenti, a računajte da ih poslije dovršene pripreme trebaju usvojiti naša fakultetska odnosno akademijska vijeća, sve su slabije. Što je uzrok kašnjenju i sporosti ne znam, ali se bojim da nas kašnjenje i nonšalancija mogu dovesti u situaciju da moramo navrat-nanos donijeti fakultetske prijedloge. Još je gore što je veliki rizik da ne sklopimo programski ugovor koji bi fakultetima i akademijama te čitavom Sveučilištu donio poboljšanje financiranja u narednom četverogodišnjem razdoblju. Kako je to bila temeljna motivacija prelaska na programsko financiranje jasno je kakve bi posljedice mogle nastupiti, izdvaja Koprić.

Čelnik FER-a: ‘Uloga fakulteta i dekana je u tom modelu vrlo bitna, a mi smo praktički do sada bili izvan svega’

Koprić pojašnjava da svaki ugovor ima dvije strane pa spremnost na unaprjeđenje financiranja treba tražiti i na strani Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. U cijelom procesu vidi sklonost formalizmu.

– Nekoliko sam puta već upozoravao na sjednicama Senata da mi se čini jako važno razgovarati o razvoju Sveučilišta u Zagrebu, ciljevima, projektima i načinu kako napraviti kvalitativni iskorak. Kako se kod programskih ugovora pregovara i o razvojnoj i o izvedbenoj komponenti, dok je osnovna većinom ovisna o podacima i njihovoj interpretaciji te predviđanjima određenih vrsta rashoda u buduće četiri godine, pravo je vrijeme da se prikupe informacije o razvojnim, dugoročnim i ozbiljnim ciljevima svih fakulteta i akademija. Čini mi se da naše Sveučilište vapi za raspravom o razvoju. Ne počnemo li otvoreno razgovarati o tome, u uvjetima kad se sva svjetska sveučilišta svim silama okreću elementima održivog gospodarskog, društvenog i kulturnog razvoja, potonut ćemo u formalizam, interna trvenja, sivilo i prosječnost, zaključuje Koprić.

Dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) Vedran Bilas, gdje inače broje oko 4.000 studenata, jedan je od članova Radne skupine za programsko pregovaranje na razini Sveučilišta u Zagrebu. Objašnjava nam da su u njoj predstavnici fakulteta za svako od područja na Sveučilištu te da su na dan osnivanja Radne skupine putem web repozitorija njezini članovi dobili više informacija od drugih dekana. Sama skupina, sudeći po objavama zagrebačkog sveučilišta, imenovana je na sastanku dekana 23. siječnja, a potvrđena kasnije na Senatu. Još jednom napomenimo kako su ovaj tjedan svi dekani dobili pristup materijalima i uputama za pripremu prijedloga programskih ugovora, iako je po svemu sudeći Sveučilište dobilo te dokumente znatno ranije.

– Dekani imaju najvažniju ulogu u procesu programskog pregovaranja, jer su oni odgovorni za pripremu dijela programskog ugovora za svoju sastavnicu kao što su i jedini odgovorni za realizaciji aktivnosti predviđenih programskim ugovorima, odnosno posljedice u slučaju neadekvatnog programskog ugovora. Dekani su odgovorni za kreiranje strategije, vođenje i poslovanje fakulteta. Na kraju krajeva, oni imaju i kaznenu odgovornost ako dopuste nanošenje štete interesima svoje ustanove. Vremena je stvarno vrlo malo, teško je reći kako će se razvijati stvari jer je posla puno, a s njegovim početkom se kasni, odnosno imam dojam da se nepotrebno gubi vrijeme na neke korake koji nisu predviđeni Uredbom, a i nije sasvim jasna njihova svrha. Uloga fakulteta i dekana je u tom modelu vrlo bitna, a mi smo praktički do sada bili izvan svega. Na FER-u smo se organizirali, zadužio sam grupu nastavnika da pripremi materijale u skladu s paketom koje je dalo Ministarstvo, sve kako bismo imali definiran prijedlog razvojne i izvedbene komponente, navodi Bilas.

‘NPOO predviđa rokove, ali oni ne trebaju biti prioritet, već to mora biti zaista ozbiljan reformski zahvat’

Pojašnjava i naputak Ministarstva prema sveučilištima kako bi se prije početka ugovaranja programskih ugovora trebalo raspisati interne natječaja za istraživačke projekte iz sredstava NPOO-a koji bi vjerojatno bili dio izvedbene komponente. U samoj Uredbi za izvedbenu komponentu piše da ostvarivanje drugih ciljeva podrazumijeva i financiranje institucionalnih projekata za strateški ciljana istraživanja ili poticanje zapošljavanja nastavnika.

– Tu nismo dobili jasne upute. Cijeli model je zamišljen tako da dekani pripremaju prijedlog programskih ugovora za razvojnu i izvedbenu komponentu, prihvaća ih fakultetsko vijeće, a rektor ih potom objedinjava. Potom se pregovara s Ministarstvom i nakon završenih pregovora novac ide izravno fakultetima. Taj dio koji se nudi sveučilištima oko internih natječaja za znanstvene projekte, zapravo izlazi iz modela koji je predviđen Uredbom i nije u potpunosti jasno kako je to zamišljeno, ističe Bilas.

Bilas poentira da je programsko financiranje važan mehanizam i značajna promjena u funkcioniranju visokog obrazovanja i znanosti. Pojašnjava da je ideja dobiti proračun, definirati obveze, raditi na tome da se one realiziraju te u idućem koraku biti u prilici dobiti još značajnija sredstva. Naime, programski ugovori potpisuju se na razdoblje od četiri godine. Osnovna komponenta, naglašava Bilas, mora pokriti osnovne troškove, a ne slijediti dosadašnji model školarina koji je nedostatan.

– Sadašnji model nije dobar, on s jedne strane potiče upisivanje i trku za studentima kad to ne treba raditi. Stoga nastaje inflacija nastavnih programa na sve strane. S druge strane, ti novci nisu dostatni, a svi fakulteti nemaju druge izvore financiranja poput kompetitivnih projekata. Nije optimalno ni upravljanje tim sredstvima koja dolaze centralizirano na sveučilište jer fakulteti nemaju dobar mehanizam izravnih konzultacija i pregovora. Treba razumjeti da su na neintegriranim sveučilištima nositelji svih akademskih djelatnosti fakulteti, a rektorati su relativno slaba administrativno-koordinacijska tijela. S obzirom na to da su programski ugovori zamišljeni na četiri godine, treba biti pažljiv, tu se svi slažemo, ali treba biti i ambiciozan. NPOO predviđa rokove, ali oni ne trebaju biti prioritet, već to mora biti zaista ozbiljan reformski zahvat. Zagrebačko sveučilište velik je konglomerat. Ideja reforme je jača horizontalna integracija, nikako centralizacija koja ne bi bila dobra za sveučilište i zato sveučilište treba pronaći način kako razvijati komponente da bi zajedno predstavljale uglazbljenu cjelinu, zaključuje Bilas.

‘U slučaju da se programski ugovori ne potpišu to će značiti još jednu godinu stagnacije’

Dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu Mirko Planinić navodi da su pregovori počeli prekasno ako se žele potpisati kvalitetni ugovori koji bi vrijedili od sljedeće akademske godine. Pod kvalitetnim Planinić smatra da imaju svrhu potaknuti sve fakultete da budu bolji. Svoj prijedlog, pojašnjava Planinić, na PMF-u pripremaju već neko vrijeme.

– Prema onome što vidim Sveučilište nije još spremno na ovaj proces, ali pitanje je isto tako je li i Ministarstvo spremno, u skladu s uredbom, provesti proces programskog pregovaranja? Nadam se potpisivanju ugovora jer je to uvjet za razvoj našeg fakulteta koji ima jako dobre rezultate – dobro stojimo na Šangajskoj listi, imamo puno projekata i studenata. U slučaju da se programski ugovori ne potpišu to će značiti još jednu godinu stagnacije. Za usporedbu Institut Ruđer Bošković (IRB) koji je po veličini i rezultatima usporediv s PMF-om već jednu godinu (2024.) ima programski ugovor prema kojem dobiva otprilike 2,5 milijuna eura za razvojnu i izvedbenu komponentu godišnje, a u sklopu ugovora su i nova radna mjesta. Takvo financiranje bazirano na rezultatima bi trebalo biti prioritet vlade jer ako samo plaćate osnovnu komponentu sveučilištima (plaće i neki osnovni troškovi) nema garancije da će napredovati i biti okosnica razvoja našeg društva, odgovorio nam je Planinić posljednjeg dana veljače.

U Rijeci situacija nešto bolja: ‘Procjenjujemo da ima vremena za uspješno ugovaranje’

Sa splitskog sveučilišta kratko su nam poručili da su pregovori o programskim ugovorima s Ministarstvom znanosti i obrazovanja u tijeku. Riječka rektorica Snježana Prijić-Samaržija potvrdila nam je da Ministarstvo prije poziva za sklapanje programskih ugovora predlaže raspisivanje internih poziva za financiranje institucionalnih projekata na razini sveučilišta.

– Ne samo raspisivanje Natječaja za institucionalne istraživačke projekte Sveučilišta u Rijeci već i potpuno dovršeni postupak vrednovanja i raspodjele sredstava po projektima nužan je preduvjet ili sastavni dio potpisivanja programskog ugovora. Naime, do trenutka potpisivanja ugovora, moraju biti poznati iznosi financiranja izvedbene komponente unutar koje spadaju i institucionalni istraživački projekti. Senat Sveučilišta u Rijeci je već prihvatio tekst Natječaja za financiranje institucionalnih istraživačkih projekata Sveučilišta u Rijeci za naredni četverogodišnje razdoblje na kojem smo također radili već dulje vrijeme. Ovaj natječajni postupak je zahtjevan i dugotrajan te je potrebno dobro planirati i uskladiti rokove iz tog procesa koji bi trebao biti završen do kraja lipnja s rokovima vezanim uz pregovore o provedbi Uredbe, pojašnjava Prijić-Samaržija.

Ministarstvu su već dostavili tražene podatke o svotama, načinu i formuli alokacije sredstava iz državnog proračuna u prethodnim godinama, a koja su temelj za određivanje osnovne proračunske komponente.  Kaže da su od Ministarstva dobili preliminarne informacije i dokumentaciju, kao i preliminarne projekcije svih komponenti financiranja – osnovne, razvojne i izvedbene, čime su zadovoljeni preduvjeti za početak pregovora.

– Preliminarni razgovori o cjelovitim programskim ugovorima već traju dulje vrijeme i uz dobru koordinaciju svih u procesu pregovaranja procjenjujemo da ima vremena za uspješno ugovaranje. Na sastavnicama se već pripremaju prijedlozi razvojne i izvedbene komponente. Dekanice i dekani sastavnica sa svojim suradnicima bili su na radionicama Ministarstva, ugovaranje je već dulje vrijeme redovita tema na sjednicama Senata, a krenuli smo i s redovitim tematskim konzultacijama Senata na kojima je jedina tema rad na dijelovima prijedloga programskog ugovora koje kreiraju dekanice i dekani te donose vijeća sastavnica. Radi se intenzivno na definiranju razvojne i izvedbene komponente i nadamo se uspješnom sklapanju ugovora do kraja rujna, kaže Prijić-Samaržija.

Sindikat: ‘Kretanje svih stavki osnovne komponente treba projicirati sukladno očekivanom kretanju cijena i troškova’

Iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja nedavno su upozorili kako novi model financiranja ne može biti implementiran bez povećanja ulaganja u znanost i visoko obrazovanje. Programsko financiranje smatraju jednom od najvažnijih reformi jer ona treba osigurati stabilno i razvojno orijentirano financiranje pa pozivaju sve dionike da mu pristupe odgovorno i s pažnjom.

– Pritom se ne vodeći samo kratkoročnim administrativnim i političkim ciljevima. Kako bi ova reforma ostvarila svoju svrhu, smatramo da država mora osigurati dodatna proračunska sredstva za učinkovitu implementaciju programskih ugovora, radi osiguravanja adekvatnog financiranja osnovne komponente te za dodatna izdvajanja za potrebe razvojne i izvedbene komponente. Potrebna je promjena paradigme osnovnog financiranja javnih sveučilišta dominantno prema kriteriju broja studenata. Kvaliteta planiranja razvojne i izvedbene komponente na razini svakog visokog učilišta od izuzetne je važnosti za uspjeh ove reforme, te je stoga potrebno osigurati dovoljno vremena za taj proces i sve potrebne informacije i upute svim dionicima čim prije, objasnili su iz Sindikata u priopćenju.

Smatraju da se Ministarstvo prilikom određivanja visine osnovne komponente ne može voditi isključivo povijesnim podacima o visini izdataka za pojedine vrste troškova po ustanovama.

–  Iako se prema Uredbi o programskom financiranju o osnovnoj komponenti gotovo i ne pregovara, smatramo da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih mora prilikom njezina određivanja uzeti u obzir stvarne troškove ustanova, pogotovo za materijalne troškove i održavanje. S obzirom na to da se programski ugovor sklapa na četiri godine, kretanje svih stavki osnovne komponente treba projicirati sukladno očekivanom kretanju cijena i troškova ili omogućiti mehanizam korekcija ovisno o kretanju stvarnih troškova, pojasnili su iz Sindikata.

Napomenimo da smo se obratili i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, no njihov odgovor nismo primili.