Riječka rektorica na kraju mandata otkriva: 'Nerijetko sam primala kritike nekih dekana zbog školarina'

Snježana Prijić-Samaržija jedina je žena rektorica u Hrvatskoj. Uskoro joj završava drugi mandat, a kaže kako zamišlja neki bolji svijet u kojem se neće strepiti nad činjenicom da neće biti žena na rukovodećim sveučilišnim mjestima. Pojašnjava da je odgojna uloga u našem društvu još uvijek predominantno ženska, što dovodi do toga da mnoge žene odustaju od studiranja i akademske karijere ili je zamrzavaju. Otkriva nam i da je primila kritike nekih dekana jer je odlučila ne podizati školarine studentima. Napominje da je bila svjedokinja blokada u kojima su studenti tražili besplatno obrazovanje i da ih profesori ne smiju iznevjeriti u težnji da stvore pravedniji svijet.

Jedina žena rektorica u Hrvatskoj jest na Sveučilištu u Rijeci, Snježana Prijić-Samaržija. Na tom je mjestu još od 2017. godine u dva mandata, a Senat Sveučilišta sljedećeg tjedna bira njezina nasljednika između dvoje kandidata. Među njima su aktualna prorektorica Senka Maćešić i dekan riječke medicine Goran Hauser. Dakle, postoji šansa da hrvatska sveučilišta više neće imati ni jednu ženu na svom čelu.

– Želim da nam uspije neki bolji svijet u kojem se nećemo uvijek iznova boriti za već postignuta prava žena, ali ni strepiti nad činjenicom da neće biti žena na rukovodećim mjestima na sveučilištima. Ispunjava me istinskim zadovoljstvom da je naš akademski svijet na Sveučilištu u Rijeci probio tri staklena stropa. Prvi, kada je Katica Ivanišević postala prva rektorica ikada na sveučilištima u RH. Drugi puta smo ga probili kada sam ja izabrana za rektoricu jer smo bili prvo sveučilište na kojemu je po drugi puta izabrana žena za rektoricu. Još uvijek smo jedino sveučilište u Hrvatskoj koje je imalo dvije žene rektorice, iako na nekima još uvijek nije izabrala niti jedna. Konačno, tijekom moga prvog mandata imali smo u jednom periodu više dekanica nego dekana, odnosno više žena članica Senata nego muškaraca. I po tome smo jedinstveni u Hrvatskoj, ali i šire jer je to rijetko i u demokratski razvijenoj zapadnoj Europi.  Predrasude zasnovane na rodnom identitetu su duboko usađene u kolektivnu svijest i institucijsku kulturu akademske zajednice, o čemu jasno govori činjenica da ima više žena u sustavu, a još uvijek su podzastupljene su na rukovodećim pozicijama. Ove činjenice pokazuju da uistinu jesmo progresivno sveučilište u europskom kontekstu, ali valja naglasiti da to nije slučajnost već rezultat autentične demokratske kulture riječke akademske, ali i regionalne zajednice, započinje u intervjuu za srednja.hr Prijić-Samaržija.

‘U završnoj su fazi radovi na otvaranju vrtića na sveučilišnom Kampusu koji je sastavni dio politika rodne ravnopravnosti’

Odmah se nadovezujemo s temom koja je punila medijske stupce prošlog ljeta, uvođenje Rodnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Političarima desnog spektra, izvještavali smo, zasmetala je najava tog studija. Prijić-Samaržija veli da jedino racionalno objašnjenje koje joj pada na pamet jest da takvo što rade oni koji imaju neke koristi od ograničavanja sloboda i prostora za žene ili druge identitetne skupine.

– Duboko sam uvjerena da rasprave vezane uz Rodne studije zapravo i nisu primarno svjetonazorske ili vrijednosne nego se radi o strahu za očuvanje privilegiranih pozicija i pukoj koristi koje neke skupine imaju od ograničavanja prava žena ili prava osoba koje se žele identificirati na drugi način. Naravno da je svaka vrsta građanskog prosvjećivanja koje štiti dostojanstvo i slobode svake osobe potrebna, u cijeloj obrazovnoj vertikali. Na Sveučilištu u Rijeci ne samo što godinama uspješno djeluje Centar za ženske studije koji izvodi i mikro-kvalifikacije o području rodnih studija, jedinstveni smo i jer imamo Vijeće za rodnu ravnopravnost sastavljenu od predstavnica i predstavnika svih fakulteta a koje prati provođenje Plana rodne ravnopravnosti. Na Sveučilištu s punim uvjerenjem slijedimo napredne europske politike rodne ravnopravnosti pa su tako u završnoj fazi radovi na otvaranju vrtića na sveučilišnom Kampusu koji je sastavni dio politika rodne ravnopravnosti jer omogućuje našim znanstvenicama i studenticama prostor i vrijeme da se posvete svojim akademskim karijerama i obvezama, odnosno da lakše uspostave ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Naime, odgojna uloga još je u našem društvu predominantno ženska pa svjedočimo da zbog toga mnoge žene odustaju od studiranja i akademske karijere ili je zamrzavaju. Provodimo i niz politika i praksi nulte tolerancije na rodno uvjetovano nasilje i seksualno uznemiravanje, provode se na Ekonomskom fakultetu besplatni edukativni programi za poduzetnice, institucijski smo mentori sveučilištima u regiji i članovi tzv. zajednica praksi u području rodne ravnopravnosti s uglednim europskim sveučilištima iz Danske, Švicarke, Švedske, Finske i drugih, ali i CERN-om, navodi Prijić-Samaržija.

Da bi netko postao rektorom na sveučilištu, mora biti zaposlen na radnom mjestu redovitog profesora ili redovitog profesora u trajnom izboru. Put do tog izbora znači napredovanja od asistenta, docenta preko izvanrednog profesora. Upravo sada donose se novi kriteriji napredovanja sveučilišnih nastavnika. Prijić-Samaržija otkriva nam da početni prijedlog povjerenstva Rektorskog zbora, koji je sadržavao strože kriterije, nije prošao tijekom javne rasprave na sveučilištima.

– A i značajan broj članova Rektorskog zbora nije bio za strože kriterije iz različitih razloga. U konačnici, usuglasili smo se oko verzije koja je rezultat konsenzusa cijele akademske zajednice. Kriteriji trebaju biti stroži ako nam je cilj biti znanstveno usporedivi sa europskim zemljama sjeverne i zapadne Europe. Dobar je primjer Slovenija s kojom dijelimo dio povijesti i institucijsku kulturu, a koja je točno toliko bolja od nas u znanstvenoj produkciji i po rezultatima koje mjeri European Innovation Scoreboard, koliko su im kriteriji viši. Naravno, uvijek postoji prostor da znanstvenici rade više od propisanih minimalnih kriterija, a i sveučilišta mogu kreirati dodatne kriterije. Mi smo na Sveučilištu donijeli neobvezujuće Smjernice za dodatne kriterije. Također, uveli smo za osobito uspješne znanstvenike titulu Istraživačkog docenta ili profesora, uz koju ide i određena financijska naknada, a kako bismo i statusno prepoznali znanstvena postignuća kojima se iskoračuje od minimalnih uvjeta. Međutim, kada govorimo o vrednovanju znanstvenog rada, akademska zajednice u Hrvatskoj još nije započela razgovore o reformi vrednovanja u znanosti koja je već započela u EU, kroz Koaliciju o unaprjeđenju vrednovanja znanstvene djelatnosti  (Coalition for Advancing Research Assessment, CoARA), a koja ima preko 700 potpisnica među istraživačkim organizacijama. Sveučilište u Rijeci je jedno od tzv. ranih potpisnica deklaracije i članica Koalicije. Unatoč tome što se o ovoj inicijativi razgovara već godinama, što je podržava Europska komisija, Europski savez sveučilišta i mnoge mreže znanstvenih institucija jer se radi i o korigiranju loših i koruptivnih praksi u sustavu, kod nas vlada posvemašnja nezainteresiranost i ravnodušnost da se uopće tema stavi na stol, objašnjava Prijić-Samaržija.

‘Vrlo sam nepokolebljiva kada se radi o školarinama i cijeni studentskog smještaja ili prehrane, za koje smatram da trebaju biti najniže moguće’

Riječko sveučilište jedno je od rijetkih koje je u doba bivše ministrice obrazovanja Blaženke Divjak potpisalo programske ugovore, model koji u nešto drukčijem obliku čeka i sva hrvatska sveučilišta nakon novog Zakona o visokom obrazovanju iz 2022. godine.

– Od početka uvođenja programskih ugovora, Sveučilište u Rijeci je uključeno u sve cikluse. Sve je započelo još u vrijeme u kojem smo bivša ministrica Divjak i ja bile prorektorice za studije i studente na svojim sveučilištima i kada su se uvodio prvi ciklus programskih ugovora. U drugom ciklusu smo potpisali programske ugovore samo mi i Sveučilište u Puli. I za predstojeći ciklus, Senat Sveučilišta u Rijeci je jasno iskazao interes uključivanja od samog početka jer imamo i značajno iskustvo. Razlog našoj otvorenosti prema ovom obliku financiranja je jednostavan. Radi o modelu financiranja sveučilišta koji uključuje transparentnost i jednake kriterije za sva sveučilišta, a ne neke nejasne povijesne ili politički kreirane kriterije iza kojih se može kriti neprincipijelna pregovaračka prednost jednih pred drugima. Osim transparentnosti, programsko ugovaranje podrazumijeva i financijsku autonomiju u raspolaganju sukladno strateškim i razvojnim prioritetima sveučilišta, kao i odgovornost za rezultate. U konačnici osiguravaju i nagrađivanje prama rezultatima, koje ima meritokratski i motivacijski učinak. Naravno, ako je financiranje nedostatno za razvoj i osigurava samo puku reprodukciju postojećeg stanja, onda programski ugovori gube smisao. Drugi izazov vidim u promjeni institucijske kulture koja nije navika na kompetitivno financiranje i pouzdano prikazivanje rezultata, pojašnjava Prijić-Samaržija.

Nakon što smo upozorili da se iznos koji sveučilišta dobivaju za upisane studente od Ministarstva nije mijenjao šest godina, o toj temi oglasio se i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja koji je ocijenio da hrvatskom visokom obrazovanje prijeti scenarij iz zdravstva. Prijić-Samaržija napominje da nisu zadovoljni dijelom kolača koji je država namijenila visokom obrazovanju i znanosti u odnosu na druga područja jer je inflacija pogodila sveučilišta, a rasli su i materijalni troškovi.

– Također, činjenica je da je znanstvena infrastruktura skupa i da nema povećanja znanstvenih rezultata bez ulaganja u poboljšanje uvjeta istraživanja. Ne možete očekivati iskorake i inovacije, bez racionalnog povećanja investicija u prostornu infrastrukturu i bolje financiranje ljudi. Pobornik sam stava da i mi na javnim sveučilištima imamo značajnu odgovornost kada je u pitanju povlačenje dodatnih sredstava iz drugih izvora poput EU fondova ili suradnje s poslovnim sektorom. Istovremeno, vrlo sam nepokolebljiva kada se radi o školarinama i cijeni studentskog smještaja ili prehrane, za koje smatram da trebaju biti najniže moguće. Naše nedostatno financiranje na smije kreirati teret studentima. Tijekom mog mandata školarine nisu rasle i nerijetko sam zbog toga primala kritike nekih dekana. No, dok je struktura naših studenta nesukladna strukturi društva na način da još uvijek većinski studiraju djeca bogatijih i visokoobrazovanih roditelja, onda znači da ne postoji jednak pristup visokom obrazovanju, pa time ni jednake šanse sviju za dobar život. Stoga, mislim da država treba povećati financiranje sveučilišta i subvencionirati visoko obrazovanje i studentski standard. Ja sam sigurno jedina među rektorima koja sam bila svjedokinjom blokade kada su naši studenti tražili besplatno obrazovanje, a koja je bila veliko formativno iskustvo za moj mandat rektorice. U velikom dijelu studenti su uspjeli, a mi kao njihovi profesori ne smijemo ih iznevjeriti u njihovoj težnji da stvore pravedniji svijet, izdvaja Prijić-Samaržija.

Prijić-Samaržija kaže da se vraća na Filozofski fakultet, odbacuje mogućnost da bude prorektorica

Kada pogleda mandat iza sebe, Prijić-Samaržija izdvaja sveobuhvatnu internacionalizaciju poslovanja, što je uz studijske programe na stranom jeziku i sudjelovanje riječkog sveučilišta u europskim tijelima. Inzistirala je na međunarodnim partnerstvima, tvrdi, pa tako trenutačno Rektorat provodi 12 projekta financiranih iz najprestižnijih EU programa Horizon Europe, Digital Europe, Erasmus+. Važnim postignućem smatra i 43 suglasnosti Ministarstva za dolazak znanstvenika povratnika i stranih znanstvenika na Sveučilište u Rijeci. Njezinog nasljednika, govori, čekaju nova infrastrukturna ulaganja, pripremljena je dokumentacija za novi studentski paviljon na Kampusu i Inovacijsku arenu, gradi se InovaLab paviljon, a dokumentacija je spremna i za Centar za translacijska istraživanja te Riječki institut za tjelesnu aktivnost.

– Naravno, mnogo se važnih postignuća dogodilo i na nacionalnoj i lokalnoj razini, u mojom mandatima osnovano je šest fakulteta, a od brojnih zanimljivih studijskih programa izdvajam Farmaciju koju smo pokrenuli uz pomoć naše najveće farmaceutske tvrtke JGL, i Logopediju čiji će diplomanti sljedeće godine uskoro početi gasiti gorući problem nedostatka logopeda u Primorsko-goranskoj županiji. Mnogo se toga događalo, mnogo se radilo. Prije svega moram izdvojiti sjajnu ekipu prorektora koju su svi redom misleći ljudi koji imaju puno radne energije. S velikim veseljem gledam unatrag i na ekipu visokomotiviranih i kompetentnih mladih ljudi koju sam okupila u sveučilišnoj administraciji a koji su, kao i u znanosti, ključ i budućnost dobrih i uspješnih sveučilišta. Neke mlađe kolege su nam otišli u vodeće europske institucije, mnoge su zvali ali još nisu otišli. Oboje je za mene dokaz da smo inovirali koncept sveučilišne administracije, privukli i obučili izvrsne i zainteresirane mlade stručnjake. Rektori su vidljivi i pokupe slavu, ali važno je reći da su moji rezultati i njihovi. Zadovoljstvo koje sam osjećala u zajedničkom radu i raspravama mi je neprocjenjivo, zaključuje Prijić-Samaržija i na naše pitanje ostavlja li prostor da postane prorektorica, kaže da nema namjeru preuzimati nikakve pozicije u sveučilišnoj administraciji te se veseli povratku ‘civilnom’ životu profesora na Filozofskom fakultetu.