Najveću vrijednost studiranja shvatio sam već prvog dana fakulteta

Prvi dan nastave na fakultetu znači novi početak, uzbuđenje, ali i nervozu oko upoznavanja novih ljudi. No, za razliku od osnovne ili srednje škole, na fakultetu imate priliku upoznati ekipu iz svih krajeva Hrvatske. Čak i šire, iz drugih krajeva svijeta, neovisno putujete li na Erasmus ili se pak upoznajete sa stranim studentima koji su došli u vaš grad. Nova prijateljstva kroz kojih ćete iz prve ruke moći istopiti sve negativne stereotipe i predrasude lekcija su za cijeli život.

Akademska godina počinje 1. listopada, što znači da će i brojni brucoši diljem Hrvatske po prvi puta koračati hodnicima svojih fakulteta. Početak školovanja na visokoj razini nesumnjivo je uzbudljiv. Mladi ste, ali samostalni. Roditelji vas neće (barem ne bi trebali), gnjaviti oko toga do koliko sati smijete ostati vani. Profesori vam neće zvati roditelje zvati na informacije i roditeljske sastanke kako bi vas hvalili zbog petica ili korili zbog jedinica. Za one koji će spavati u studentskim domovima, studiranje znači i učenje o samostalnom životu. Oslanjanju na samog/samu sebe kako bi si osigurali hranu, sve potrepštine i čistoću prostora u kojem žive.

Između slobode i odgovornosti

Na fakultetu imate slobodu, ali i odgovornost i upravo to je vrlo vrijedna lekcija koju dobiju svi mladi na visokom obrazovanju, neovisno o području koji studirate. S jedne strane imate priliku uživati u životu, a s druge, morate dolaziti na predavanja, učiti i polagati ispite. Svladavanje dobrog balansa između zabave i uspješnog odrađivanja svih obaveza bit će vam korisno tijekom cijelog života.

Kao i u slučaju srednje škole, brojni brucoši su sada sigurno malo nervozni u ovih nekoliko dana prije početka faksa. Uzbuđeni, ali i malo zabrinuti oko tog prvog dana, kada će doći u novu sredinu i upoznati nove ljude. Neki ne znaju što očekivati, neki već imaju očekivanja pa iščekuju vidjeti koliko će se toga što priželjkuju ili od čega strahuju, ostvariti.

Ipak, nadajmo se da je strah malo manji. Ipak, nije ovo ‘prvi’ prvi dan. Samo se sjetite, preživjeli ste prvi dan srednje škole pa možete i prvi dan fakulteta. S druge strane, prvi dan fakulteta, omogućuje vam i jedno zanimljivo iskustvo koje su prošli svi. Pa tako i autor ovog teksta, koji je doduše brucoš bio već davne 2015. godine.

Hrvatska u malom: Prijateljstvo ekipe sa ‘specifičnim navikama’

Tada se bavljenje i življenje od profesionalnog novinarstva činilo kao daleki san, možda i neostvariv (ali kao što vidimo, ipak se ostvario, hvala glavni uredniče, op.a). No, to me nije spriječilo da upišem studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, pa što bude, bude. Računao sam da barem pet godina studiranja može biti zabavno i poučno iskustvo. Naposljetku je bilo jedno i drugo, a za zabavno iskustvo, odgovorni su upravo drugi kolege na studiju. Što novinari, ali i politolozi koji studiraju na istom fakultetu.

Kako sam se uvjerio, brojni studenti koji se školuju na Sveučilištu u Zagrebu nisu rođeni Zagrepčani. Dolaze iz svih krajeva Hrvatske, iako isto vrijedi i za druga naša javna sveučilišta, barem većinu njih. Iako postoje i učenički domovi te ima učenika koji se i na toj razini školuju u gradu izvan svojeg prebivališta, većinom je riječ o ‘istom podneblju’. A svako podneblje ima svoje specifičnosti, što ih i čini toliko zanimljivima. Kako u svakodnevnom životu, tako i u školi.

Upravo to najviše pamtim s prvog dana fakulteta. Nakon milijun ljudi koje sam upoznao u svom rodnom Zagrebu, u studentskom klubu sam sjeo za stol koji je u prijateljskoj atmosferi skupio, kako bi se to reklo, ‘Hrvatsku u malom’. Bio je tu momak iz Dalmacije, djevojka iz Zagorja, a kasnije su počeli stizati i ljudi iz Slavonije, Istre, Međimurja, Kvarnera, Like. Toga dana, ali i u narednim godinama studiranja, bilo je zanimljivo kroz smijeh i dobru atmosferu, upoznavati logiku i mentalitet ljudi iz krajeva gdje je većina možda bila na ljetovanju ili kratkom izletu, ali bez prilike za upoznavanje svakodnevnog života i specifičnih navika koji se vežu uz brojne krajeve naše Hrvatske.

I frajeri mogu biti trudni: Stereotipi mogu biti poraženi

Onima izvan Zagreba bilo je čudno kad im kažem da može proći i mjesec i više dana, a da nisam šetao Trgom bana Jelačića ili novim gradom. Mene je pak, iznenadilo da ima i ljudi u Splitu, koji žive dalje od rive pa nisu svako malo kod Dioklecijana. Divili smo se i smijali nekim izrazima koje nismo znali da naši vršnjaci u drugim krajevima koriste.

-Ma daj zezaš me. Pa ne može frajer biti trudan, to je samo za cure. Trudne su, znači očekuju bebu, otprilike sam tako nešto, makar s nepristojnijom riječi od ‘zezaš me’, rekao jednom i dan danas dragom prijatelju koji mi je objašnjavao istarske riječi uz koje je odrastao.

-Pa ozbiljno, kad kažeš ‘on je trudan’, to znači da je umoran. Isto tako ako kažeš nekome da je ‘brižan’, to kod nas znači da je jadan, objašnjavao mi je.

Očekivano, prijatelji iz Dalmacije su gubili živce kad bi im pričao kako se tijekom ljetovanja obožavam ‘baciti se u vodu’. Uvijek bi me upozorili da more i voda nisu isto. Naravno, bilo je i zafrkavanja na temelju stereotipa poput one da su ljudi iz Dalmacije lijeni ili Zagorci pijani. No, u tim upoznavanjima s ljudima iz svih krajeva Hrvatske, pogotovo Dalmacije, nisam se mogao ne sjetiti ranijih dana u Zagrebu, kada, usred navijanja za Dinamo, brojni moji vršnjaci pjevaju ‘ubij tovara’. Na taj lokalni šovinizam nisam nikad padao, ali da sam imao stereotipe prema ljudima izvan Zagreba – imao sam. Kao što su i drugi moji vršnjaci imali predrasude prema ljudima u Zagrebu. Najčešće da su umišljeni ili da se čak prave previše fini (dok nisu čuli da i Purgeri itekako znaju sočno opsovati).

Nažalost i dan danas ljudi imaju stereotipe prema različitim ljudima koji dolaze iz nekih drugih krajeva, dalje od svojeg rodnog mjesta. Kako unutar Hrvatske, tako i izvan nje. No, uključite li k tome i Erasmus, gdje ili sami možete otputovati negdje ili pak upoznati strance koji su došli na vaš fakultet, sve to pada u vodu. Na fakultetu ćete učiti puno pojmova vezanih uz što god da već studirate. No, neovisno studirate li nešto u čemu ćete naći ili nećete naći posao, neovisno hoćete li na kraju diplomirati ili možda odustati (i to se događa), prijateljski odnosi s ljudima iz svih krajeva Hrvatske, izlazak iz okvira na koji ste navikli, najvrjednija je lekcija na koju ćete naići. Možda zvuči stereotipno, ali upravo je razbijanje stereotipa put ka osobnom razvitku. Upoznavanje ljudi iz drugačijih sredina, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu, najbolji je put prema tome.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr