Gledajući oca koji pati od Alzehimera, Jakov je odlučio upisati Medicinski. Danas je najbolji student

Gotovo savršen, prosjek 4,951 student Jakov Krka ostvaruje na studiju medicine Medicinskog fakulteta u Splitu. Posljednja je godina studija, a glavni motivator za ovaj uspjeh mu je želja da jednog dana postane dobar liječnik. Odmalena je, govori za srednja.hr, znao da se želi baviti medicinom. Konačnu odluku o upisu tog studija donio je gledajući oca koji je patio od Alzheimerove demencije.

U želji da nastavimo s predstavljanjem najboljih studenata na fakultetima diljem Hrvatske, javljamo se Medicinskom fakultetu u Splitu. Brzo nam odgovara prodekanica Renata Pecotić, i, među ostalim, navodi da takvi studenti zaista zaslužuju pozornost šire javnosti i mogu biti uzor budućim studentima. Student koji na splitskom Medicinskom ima najbolji prosjek je Jakov Krka, koji je pristao za srednja.hr otkriti ponešto o sebi.

‘Imam motivaciju da postanem dobar liječnik’

Jakov je sada posljednja godina medicine, a zaključno s petom godinom na studiju imao je prosjek visokih 4,95. Odmah na početku nam kaže da za njegov uspjeh nema neke posebne tajne, važno je kontinuirano učiti. Predavanja nije preskakao, a obrađeno gradivo je ponavljao redovito kako bi mogao razumjeti ono novo.

–  Imam motivaciju da postanem dobar liječnik. Taj unutarnji faktor dao mi je želje i volje za radom, disciplinom i ulaganjem vremena u znanje i razumijevanje medicine. Ništa ne ide bez podrške obitelji, uvijek su bili tu da pomognu, uskoče, razumjeli su koliko je težak studij medicine te su često preuzimali neke svakodnevne obaveze na sebe, započinje Jakov svoju priču.

Očeva bolest bila je presudna za upis medicine

Doma mu kažu da je za medicinu bio zainteresiran od malih nogu. Sve od pedijatra Kurajice čiji je pacijent bio kao dijete, pa do liječnice hitne medicine koja ga je medicinski zbrinula nakon prometne nesreće, na liječnike je uvijek gledao s divljenjem. No za upis ovog studija jedna je životna okolnost bila presudna.

– U potpunosti sam odlučio za medicinu kada sam imao osobni doživljaj mog oca koji je patio od Alzheimerove demencije. Gledajući kako se nosi s tom bolešću, osjećao sam snažnu potrebu da pomognem drugima u sličnim situacijama. To iskustvo potaknulo me da istražim medicinu kao način da se direktno uključim u brigu o ljudima, kaže Jakov.

Prije nekoliko mjeseci čitatelje smo upoznali s hvalevrijednim projektom studenata Sjeti me se. Njime studenti podižu svijest o demenciji, održavaju radionice u domovima za starije i, među ostalim, educiraju srednjoškolce. Upravo je Jakov voditelj organizacije splitskog ogranka projekta te jedan od volontera. Aktivno je sudjelovao i u projektu Pogled u sebe u kojem se educiralo srednjoškolce o mentalnom zdravlju.

‘Prirodnjak’ po naravi

I sve to uz brojne obaveze koje sa sobom donosi studiranje medicine. Danas Jakov zadovoljno može reći da je upisani studij medicine ispunio njegova očekivanja te mu pružio osnovu za daljnji rad i razvoj u medicini. Na naše pitanje što bi studirao da nije upisao Medicinski u Splitu, uz smijeh navodi – opet medicinu.

– Po naravi sam ‘prirodnjak’, dobro bi mi legla fizika i matematika, a zanimljiva je i elektrotehnika. Smatram da su strast prema znanju, radne navike, te spremnost na kontinuirano učenje i prilagodbu ključni te da bi mi omogućili uspjeh u bilo kojem području koje odaberem, odgovara Jakov i na naše potpitanje kako bi se snašao na tom nekom drugom studiju.

Studij medicine oduvijek slovi kao teži među maturantima i studentima. Jakov nam je prepričao i svoj standardni dan. Obveze na faksu uglavnom ‘startaju’ oko osam i traju do poslijepodne, ovisno o predmetu. On se trudi slušati i biti pažljiv. Nakon predavanja, seminara i vježbi polazi do menze, a za vrijeme ispitnih rokova većinu dana provede za knjigom.

– Teško je reći koliko prosječan student MEF-a provede vremena za knjigom. Vjerujem da ulažem više vremena od prosjeka zbog kontinuiranoga učenja te temeljita pristupa zajedno s izvannastavnim znanstvenoistraživačkim i volonterskim aktivnostima, odgovara Jakov na naše pitanje smatra li da uči više od prosječnog studenta medicine.

Razumijevanje gradiva važnije je od ocjena

Zanimalo nas je i koji mu je predmet bio najteži za položiti. Iako studenti medicine često ističu da je to anatomija, Jakovu je najteža bila farmakologija. Smatra da je to zbog velike količine informacija i ispita koji zahtijeva puno detalja i ‘štrebanja’. Kada je, pak, riječ o važnosti ocjena, one su važne kao mjerilo akademskog uspjeha ili u procesu selekcije za daljnje obrazovanje ili zapošljavanje, smatra Jakov. No, u nekom drugom kontekstu taj značaj ne mora biti velik.

– Osobno, smatram da je važnije razviti duboko razumijevanje gradiva i stjecati praktične vještine nego se fokusirati isključivo na postizanje visokih ocjena. Stoga bih rekao da su mi kroz studij važniji bili stvarno usvojenje znanja i sposobnost primjene nego same ocjene, veli Jakov.

Sve naše sugovornike u serijalu članaka o najboljim studentima, a tako i Jakova, pitali smo i slažu li se s postojećim sustavom ocjenjivanja od nedovoljan do odličan ili je došlo vrijeme za promjene.

– Ispiti se obično sastavljaju od pismenoga, praktičnoga i usmenoga dijela. Volio bih kada bi pismeni ispiti bili koncipirani više po predavanjima, seminarima i vježbama nego po suhoparnom tekstu u knjigama. Takav oblik pismenih ispita sve se više primjenjuje zapadno od nas. Nekoliko katedri na MEFST-u provodi strukturirane standardizirane praktične ispite, počevši od anatomije preko kliničkih vještina i obiteljske medicine pa do oftalmologije. Smatram da je to budućnost ispravnoga meritokratskog ocjenjivanja praktičnih znanja studenata. Također, najpoštenije bi bilo da više predavača usmeno ispituje studente te da konačna ocjena bude zbir pojedinačnih ocjena, kaže Jakov.

‘Srednja škola naučila me da prije svih nagrada budem čovjek’

Za radne navike i samostalnost u učenju koje danas ima, smatra, dobrim je djelom zaslužna  i njegova bivša srednja škola, a to je V. gimnazija ‘Vladimir Nazor’.

– Najvrjednije što sam naučio tijekom srednje škole bila je sposobnost učenja kako učiti. To je bilo temeljno za moj akademski uspjeh kroz čitav fakultet, omogućujući mi da se kontinuirano razvijam i usavršavam kao osoba. Ono što bih također naglasio je da mi je V. gimnazija ‘Vladimir Nazor’ dala gard, naučila me prvo da budem čovjek prije bilo kakvih nagrada. Nagrade će doći i proći, a uspjeh je prepoznat ako se vrijedno i pošteno radi, smatra Jakov.

Sada, šest godina od završetka Pete, Jakov je na korak od toga da postane liječnik. Pred njim je i odabir specijalizacije.

– Ono što me najviše privlači jesu neurokirurgija zbog svoje zamršenosti i kompleksnosti, intenzivna medicina jer se brine o najtežim pacijentima te hitna stanja zbog dinamičnoga okruženja i brzog donošenja odluka. Smatram da je dobro da svaki liječnik prije specijalizacije provede određeno vrijeme radeći kao ‘hitnjak’ da zapravo uvidi cjelokupni obujam medicine, veli nam Jakov.

‘Želim doprinijeti društvu u kojem sam odrastao’

Volio bi u budućnosti kombinirati međunarodno iskustvo i rad u domovini, otkriva nam.

– Stručno usavršavanje u inozemstvu omogućit će mi da steknem vrijedna znanja i vještine, dok će mi boravak u Hrvatskoj dati priliku da ta znanja prenesem i unaprijedim zdravstveni sustav u svojoj zemlji. Međunarodnim profesionalnim razvitkom usvojit ću najbolje prakse koje ću  moći primijeniti u Hrvatskoj. Želim doprinijeti društvu u kojem sam odrastao te biti blizu obitelji i prijatelja, ističe Jakov.

Budući da je državna matura u punom jeku, a za malo više od mjesec dana pred maturantima je upis studija. Jakova smo za kraj pitali i ima li savjet za buduće studente medicine.

– Prije svega, za liječnika je bitno da ima empatije i strpljenja te spremnost za cjeloživotno učenje. Studijski raspored zahtijeva dobru organizaciju vremena da se izbalansira fakultet s društvenim životom. Nadalje, pridružite se studentskim organizacijama koje vas zanimaju jer će te na taj način steći vrijedno iskustvo kao i cjeloživotna prijateljstva, poručuje ovaj izvrsnik.

Više tekstova iz serijala o najstudentima čitajte na poveznicama:

Naomi i Marko na FER-u imaju prosjek 5.0: Želimo se baviti nečim zbog čega nikada nećemo prestati učiti

Bartol je lani bio jedan od najmaturanata: I na faksu je prošao s 5.0, a uz to trenira svaki dan

Mislav je 2017. bio među najmaturantima. Onda je upisao Medicinski i sve godine prošao s 5,0

Jan studira fiziku na PMF-u i prolazi s 5.0: Na kolegiju koji mi je bio najteži sad sam demos

Na jednom od studija koje je najteže upisati Kristina prolazi s pet: Otkriva zanimljiv recept za to

Andro i Kristian prolaze s pet na faksu koji upisuje najbolje učenike: Imaju važne poruke za maturante

Jure je na pravu prošao s 5.0: ‘Još nisam naišao na predmet koji me ne zanima’

Laura je studentica generacije. Dan joj počinje u 6, a kad je slobodna pomaže svojima u poljoprivredi