Boras ide u mirovinu, ali možda postane emeritus i zaposlenik faksa: Fina se svota tu može skupiti

Lakušić se od rektorskog kandidata s evidentnom podrškom vrhuške zagrebačkog sveučilišta, Borasa i velikog dijela njemu lojalnih dekana, uspio dovesti do novoizabranog rektora koji baš i ne rezonira sa svojim prethodnikom. Do te mjere da mu, eto, ne može obećati ni ono što će mu po tradiciji, u nekom trenutku, gotovo sigurno pripasti. A Boras je od rektora s impozantnim egom koji tuži i studenta, uspio postati profesor koji broji dane do mirovine i ne može računati ni na zahvalnost onih koje je sam stvorio.

Osam godina. Toliko je prošlo otkako je Damir Boras zasjeo u rektorsku fotelju našeg najvećeg i vodećeg Sveučilišta u Zagrebu. Toliko su brojni nastavnici i istraživači, potpuno opravdano, čekali da s te funkcije ode.

Penzija, emeritura, posao

Po mogućnosti, direktno u penziju. Ipak mu je 70 godina, a svoj je trag već, složit će se svi, itekako ostavio. No, da za the rektora postoje neki drugačiji planovi sugerira nam i natječaj koji je odnedavno u pripremi na Grafičkom fakultetu. Faksu koji, inače, s njime gaji dosta prisan odnos.

Kako je pisao Jutarnji list, baš taj faks treba baš takvog profesora koji opisom odgovara baš Borasu u opterećenju koje bi rektor na odlasku, uz mirovinu, zakonski sigurno mogao podnijeti. Prava slučajnost, baš kao i prije četiri godine kada mu je trebao faks koji će mu produljiti ugovor o radu pa su se, s potrebom za nastavnikom u minornom opterećenju našli Učiteljski i, pogađate, Grafički fakultet.

Paralelno, rektor će u nekom trenutku, možda jako skoro, dobiti i titulu professora emeritusa te pripadajuću naknadu od okvirno 2.000 kuna, kao i svi njegovi prethodnici na čelu zagrebačkog sveučilišta. Mogli bismo, dakle, prije no kasnije, zamisliti sljedeći scenarij koji je sjajno obuhvatio Telegram – rektor u penziji, postaje professor emeritus, ali je i zaposlen jer to kao umirovljenik zakonski može. Prima mirovinu, naknadu za emerituse i neku plaćicu s faksa. Kada se sve zbroji, fina bi se neka svotica mogla nakupiti.

To se baš i ne bi smjelo dogoditi

Naglasak na mogla jer, kako smo rekli, nitko ne može znati što će se dogoditi. No, čisto hipotetski, treba objasniti zašto ovakva mogućnost, uopće kao mogućnost nema baš smisla i ne bi smjela postojati. Prvo, rektor ima 70 godina, ugovor mu je produljen već jednom i po propisima mu je vrijeme za mirovinu. Država mu neće dati plaću iz proračuna pa bi ga faks htio zaposliti na vlastita sredstva. Naizgled ok, no baš i nije. Jer fakultet koji bi na njega koristio vlastita sredstva, da bi uopće mogao postojati dobiva sredstva iz državnog proračuna.

Drugo, titula professor emeritus, kao najveća počast nekog javnog sveučilišta na ovim prostorima, ima jednu osobitu svrhu. Osim da se oda, kako joj i ime kaže, posebna čast zaslužnim sveučilišnim profesorima, nosi sa sobom i određeni opseg prava. Professor emeritus tako može nastaviti raditi u dijelu nastave, istraživačkih projekata i drugih aktivnosti matičnog mu fakulteta, a zagrebački rektorat svojim emeritiranim nastavnicima isplaćuje naknadu od gotovo 2.000 kuna. Emeritus, dakle, već ima pravo raditi ako to želi, a dobiva i određeni novac za svoj status.

Treće, pitanje je, kako su to pravnici za Telegram i istaknuli, ima li rektor uopće pravo zaposliti se na matičnom fakultetu pa od njega dobivati plaću. Neki tvrde da je to suviše restriktivno tumačenje propisa, no spor očito postoji, a zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi se država i resorno Ministarstvo postavili. Ako je suditi po prijašnjem stavu prema profesorima i mirovini, nije za očekivati da bi bili entuzijastični podupiratelji pothvata takvog tipa.

Novi rektor baš i nema simpatija za prethodnika

Zanimljivo je i kako se u ovoj situaciji postavio novoizabrani rektor Stjepan Lakušić. Na njemu je ako će poštovati tradiciju, da emeritira rektora na odlasku. Kada će to napraviti, nije toliko bitno, no tradicija nalaže da svi bivši rektori zagrebačkog sveučilišta u nekom trenutku dobiju najveću sveučilišnu počast. Sudeći po onome što je rekao za Jutarnji, rektor na odlasku poprilično je siguran da će tu tradiciju njegov nasljednik ispoštovati.

Lakušić, pak, nije toliko siguran. On za Telegram kaže da nikoga pa ni rektora na odlasku neće kititi sveučilišnim počastima na početku svog mandata. To nije njegova spika, on se tim ne planira baviti nikad skoro. Štoviše, njemu je očito sporna i sadašnja procedura dodjele te počasti pa bi ju, po njegovom skromnom mišljenju, trebalo revidirati.

Lakušić se tako, od rektorskog kandidata s evidentnom podrškom vrhuške zagrebačkog sveučilišta, Borasa i velikog dijela njemu lojalnih dekana, uspio dovesti do novoizabranog rektora koji baš i ne rezonira sa svojim prethodnikom. Do te mjere da mu, eto, ne može obećati ni ono što će mu po tradiciji, u nekom trenutku, gotovo sigurno pripasti. A Boras od rektora s impozantnim egom koji tuži i studenta do profesora koji broji dane do mirovine i ne može računati ni na zahvalnost onih koje je sam stvorio.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr