Toni je u inozemstvu završio dva magisterija: Sad radi kao urednik znanstvenih časopisa u Springeru

Toni Milevoj mladi je filozof i politolog rodom iz Pule koji je u inozemstvu stekao dva magisterija. Jedan na cijenjenom Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Budimpešti, drugi na Sveučilištu u Leidenu. Danas živi u Nizozemskoj i radi kao urednik u Springer nakladi na časopisima za psihijatriju i psihologiju.

Nakon što je diplomirao filozofiju na riječkom Filozofskom fakultetu, Toni Milevoj upisao je magisterij iz političkih znanosti na cijenjenom Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Budimpešti. Tamo je specijalizirao političku, odnosno, kako mi precizno kaže, demokratsku teoriju. Želja za daljnjim obrazovanjem odvela ga je u Nizozemsku, na Sveučilište u Leidenu, gdje je na jednogodišnjem studiju istraživao moralnu i političku filozofiju.

‘Shvatio sam da doktorat nije nužno najbolja opcija za mene’

Najviše vremena proveo je proučavajući korupciju u zdravstvu te razvijajući etičku teoriju koja objašnjava korupciju u tom sektoru. Ipak je iz Hrvatske, šalim se dok razgovaram s njim, gdje fenomen korupcije, napose u zdravstvenom resoru, buja kao proljetno cvijeće poslije travanjske kiše. Još dok je studirao na riječkom sveučilištu bio je uvjeren da je pravi posao za njega onaj u akademiji, na faksu ili institutu nekog sveučilišta. No, to se promijenilo na zadnjoj godini studija u Leidenu.

– Shvatio sam da doktorat nije nužno najbolja opcija za mene. Iako sam uživao u temama koje sam istraživao, i dan danas volim pročitati filozofski članak iako sam zapeo u svijetu kliničkih studija, bilo je teško pronaći financijska sredstva koja bi mi omogućila napredak u akademiji. U tom periodu sam dobio ponudu od nekoliko britanskih fakulteta. Nažalost, Brexit je te institucije doveo u situaciju gdje se EU studenti tretiraju kao internacionalci koji moraju plaćati visoku školarinu ili barem dio, pojasnio mi je Toni.

Broj stipendija je ostao isti, a broj kandidata se, izlaskom iz EU, udvostručio. Bilo je teško prikupiti sredstva, a onda mu je, vrlo brzo nakon studija, uletjela dosta dobra prilika za posao.

Faks u inozemstvu naučio ga je da se lakše prilagodi novim situacijama

Toni je dobio ponudu da radi kao urednik filozofskih knjiga u Springeru. Taj posao u znanstvenoj nakladi omogućio mu je financijsku sigurnost, a opet je, na jedan poseban način, ostao usko povezan s akademijom. Ubrzo je shvatio da je to idealna opcija za njega. U trenutku dok pišem ove retke, Toni je i dalje zaposlen za Springer Nature, i to kao urednik akademskih časopisa za psihologiju i psihijatriju – BMC Psychology i BMC Psychiatry. Pitam ga da mi, nakon godina studiranja u inozemstvu, nešto kaže o razlikama u visokom školstvu kod nas i vani.

– Mislim da je najveća razlika između inozemnih i hrvatskih sveučilišta intenzitet. Tijekom studija na CEU-u količina materijala koje smo morali obraditi bila je znatno veća od one u Hrvatskoj. Naravno, dio toga je i činjenica da preddiplomski studij i magisterij nisu na istom stupnju obrazovanja. Usprkos tome, siguran sam da je CEU-ov preddiplomski program intenzivniji od onog u Rijeci, mišljenja je moj sugovornik.

Kad je tek došao na CEU, intenzitete master studija za njega je bio jedva održiv. Danas misli da je to ipak izrodilo za njega iznimno pozitivne posljedice za daljnji razvoj, i u poslovnom, i u osobnom smislu.

– CEU me natjerao da postanem organiziran i učinkovit, to mi je pomoglo u nalasku posla i u brzoj prilagodbi na poslovnu situaciju u kojoj se nalazim danas. Znanje koje sam dobio na CEU-u je bilo važno za prilagodbu na studij u Leidenu i za razvoj solidnog doktorskog projekta koji mi je omogućio studij na Sveučilištu u Manchesteru, St Andrewsu i drugima, iako tu opciju nisam prihvatio, pojašnjava mi Toni.

‘Prilagodba na svijet van vlastitog dvorišta stvara iskustva koja će nas definirati’

Posao koji danas radi u Hrvatskoj ne bi mogao raditi. Koliko nam je poznato, niti jedan svjetski nakladnik nema hrvatsku poslovnicu. Razlog tomu je, smatra Toni, manjak poticaja koji akademici primaju od instituta i sveučilišta za objavljivanje članaka ili knjiga. Dodamo li tome da hrvatska sveučilišta jednostavno nisu razvijena u usporedbi sa zapadnoeuropskim, čemu pak opet kumuje manjak novca, ali i migracija kvalitetnih istraživača u inozemstvo, jasno je zašto znanstvenih nakladničkih podružnica kod nas – nema. Koliko je god zadovoljan u inozemstvu i na svom uredničkom poslu, teških je trenutaka, kao i u svakom poslu, bilo.

– Mislim da je prošle godine bilo puno nesanih noći tijekom kojih sam razmišljao o ideji odustajanja od doktorata. Kada sam prihvatio posao urednika te shvatio da radim sa najboljim svjetskim akademicima i istovremeno imam siguran posao, te misli su nestale. Zapravo, kada sam odustao od ideje doktorata, imao sam osjećaj da mi se skinuo ogroman teret s leđa. Taj teret su isključivo činila moja očekivanja, kaže mi Toni.

Svi koji imaju želju i mogućnosti definitivno bi se, smatra, trebali prijaviti za neki studij u inozemstvu. Osim kvalitetnijeg obrazovanja, dobit će priliku vidjeti svijet, upoznati razne ljude, kulture, običaje i sredine.

– Raznolikost nas gradi kao ljude, a prilagodba na svijet izvan vlastitog dvorišta stvara iskustva koja će nas kasnije definirati, zaključuje moj sugovornik.

KAKO BI OPISAO ŽIVOT MLADIH ISTRAŽIVAČA?

‘Usamljen i izazovan, ali koristan’

Više tekstova o našim mladim istraživačima u inozemstvu:

Petar je naš mladi filozof koji u Portugalu radi na projektu o umjetnoj inteligenciji u medicini: Ovo je njegova priča

Naša bivša novinarka otišla je na doktorat u Prag: Upravo je objavila svoj prvi znanstveni rad