SC Zagreb dužan je ulagati u studentski standard: Od 78 milijuna, uložili tek 6, ne govore u što točno

Studentski centar prošle je godine uprihodio 78 milijuna kuna od posredovanja pri studentskom radu. Od toga je 73 milijuna kuna raznih rashoda, a u poboljšanje studentskog standarda, što je zakonska obveza, uloženo je nešto više od 6 milijuna kuna. Okvirno, znamo da nešto odlazi na plaće, nešto na menze, nešto na domove, no konkretno – ne znamo ništa. Nabavljaju li se krvavice, farbaju li se klupe ili ugrađuju klima uređaji, ne uspijevamo pročitati iz dostupnih dokumenata, a ravnatelj Mirko Bošnjak na naše upite ne odgovara. Glavni studentski predstavnik Ivan Pavao Boras nije zadovoljan netransparentnošću i ubuduće će tražiti da se ranije najave konkretna ulaganja koja se tiču studenata.

Čak i ako niste vrsni poznavatelji akademskih prilika, sigurno znate da studenti rade preko studentskih ugovora. Te ugovore im inače izdaju studentski centri, a za posredovanje između njih i poslodavaca, dobivaju određene naknade. Jedna od tih naknada, posebno zanimljiva za našu današnju priču, iznosi 12 posto i plaća ju poslodavac, a Studentski je centar posljednjih nekoliko godina zakonski obvezan tako dobiveni iznos, osim što će od njega podmiriti troškove posredovanja, uložiti u poboljšanje studentskog standarda. Širok je to pojam i odnosi se na ulaganja u studentske domove, menze i prehranu, studentske aktivnosti te sportske manifestacije namijenjene isključivo studentima.

Zakon o obavljanju studentskih poslova osigurava da studentski centri novac uprihođen posredovanjem, na neki način, vrate studentima tako što će im srediti sobe, preurediti menze, financirati sportska događanja pa, eventualno, i izgraditi novi dom ili prostor za druženje. Sve to zvuči dobro, u teoriji; u praksi, nismo baš sigurni kako i na što točno studentski centri ulažu novac koji su zakonom obvezani namjenski ulagati.

Ne znamo točno u što se ulaže

Uzmimo za primjer naš najveći, zagrebački Studentski centar. Posredovanjem pri studentskim ugovorima, dakle od dvanaest-postotne naknade, 2021. su godine uprihodili 78.859.292,97 kuna. Prethodne tri godine, koje su obuhvatile nove zakonske odredbe, prihod od naknade za posredovanje u SCZG-u iznosila okvirno između šezdeset i sedamdeset milijuna kuna godišnje. To, dakle, predstavlja iznos kojim će se, prvo, podmiriti troškovi posredovanja, dok će se ostatak specifično ulagati s ciljem poboljšanja studentskog standarda. Godine prolaze, novac pristiže, no zagrebački studentski domovi i studentske menze nisu doživjele svoju avangardu. Nismo primijetili ni neke značajnije nove prostore za druženje, hubove ni grandiozne sportske manifestacije.

Odlučili smo zbog toga kontaktirati Mirka Bošnjaka, nedavno izabranog ravnatelja zagrebačkog Studentskog centra koji je prethodni, većinski period sanacije također bio na toj poziciji. Pitali smo ga da nam konkretizira ulaganja u poboljšanje studentskog centra u posljednje dvije godine. Tražili smo ga i da nam pojasni u što će SCZG uložiti 78.859.292,97 kuna uprihođenih posredovanjem u protekloj godini, te koliki će dio tog iznosa otpasti na podmirivanje troškova posredovanja. Upit smo poslali 6. svibnja, a ravnatelja zamolili da nam odgovor dostavi do prošlog petka, 13. svibnja. Pričekali smo još punih tjedan dana nakon navedenog roka, no odgovor dobili – nismo.

Prema podacima koje nalazimo na stranicama Studentskog centra, naspram gore navedenog prihoda naknade, ukupni rashodi u prošloj godini glede posredovanja SCZG-a iznose 73.187.313 kuna. Navode se tu rashodi za plaće zaposlenih u posredovanju, materijalni rashodi posredovanja, ali i, primjerice, materijalni rashodi u sekciji prehrane i smještaja studenata. Iz istog se izvješća SCZG-a vidi da je ulaganje u poboljšanje studentskog standarda prošle godine iznosilo 6.370.006,54 kune, od čega okvirno polovina ide na prehranu, a polovina na smještaj. Većina ulaganja tu je navedena kao ‘kapitalni izdatak’.

U ČEMU JE PROBLEM?

Iz spomenutog izvješća, zapravo, ne možemo puno zaključiti, osim da preko devedeset posto iznosa uprihođenog od posredovanja u studentskom radu, Studentski centar koristi da bi pokrio troškove posredovanja. Na što se točno odnose gore spomenuti rashodi u prehrani i smještaju; na što se konkretno odnose ulaganja u prehrani i smještaju; jesu li to novoofarbane klupe, krvavice u menzama ili klima uređaji – nije nam poznato. Čini se da ogromna većina iznosa ide na ‘hladni pogon’, a detalje nam uprava SCZG-a, unatoč našim upitima, ne otkriva.

Rektor nam je kratko odgovorio, ministar nije

Još uvijek aktualnog zagrebačkog rektora Damira Borasa, inače predsjednika Upravnog vijeća SCZG-a, pitali smo je li upoznat s detaljima ulaganja u studentski standard i je li zadovoljan tim ulaganjima. On nam je potvrdio da je prošle godine u poboljšanje studentskog standarda uloženo 6.370.006,54 kune. Nije komentirao svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo tim ulaganjima niti nam dalje precizirao troškove.

Upit smo poslali i resornom Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Zanimalo nas je jesu li upoznati s konkretnim ulaganjima u poboljšanje studentskog standarda, bilo u sektoru prehrane, smještaja ili kulturnih te sportskih događanja. Osim toga, pitali smo ih kontrolira li neka unutarnja služba MZO-a provode li se uistinu namjenska ulaganja studentskih centara, kako je to predviđeno Zakonom o obavljanju studentskih poslova. Upit je kao i ravnatelju Bošnjaku poslan 6. svibnja, a odgovor, do trenutka objave ovog teksta nismo dobili.

‘Nisam zadovoljan ulaganjima’

Budući da se ulaganja u studentski standard tiču prvenstveno studenata, pitali smo njihovog glavnog predstavnika Ivana Pavla Borasa što misli o cijeloj situaciji. Otvoreno nam kaže kako nije zadovoljan ulaganjima, prvenstveno činjenicom da su neke stvari i dalje nepoznate.

U prvom redu, ističe Boras, ne znamo što točno obuhvaća pojam ‘studentski standard’ pa shodno tome ni koliko je širok bazen elemenata u koje SCZG može uložiti novac od posredovanja u studentskim poslovima. Osim toga, problematičnim vidi i nepoznanicu u što je točno Studentski centar ulagao prethodnih par godina i na koji je konkretno način poboljšao studentski standard.

– Treba jasno definirati što je studentski standard, nije dobro da je preširok pojam. Problem je ako, recimo, šezdesetak milijuna koje Studentski centar zaradi od posredovanja troši na održavanje postojećih kapaciteta i usluga za studente. Na sljedećoj sjednici Upravnog vijeća tražit ću i da se odredi u što će se točno ulagati kada je u pitanju poboljšanje studentskog standarda, kazao nam je glavni predstavnik studenata na zagrebačkom sveučilištu Ivan Pavao Boras.