Pitali smo studente što misle o novim mjerama i je li online nastava na faksevima dobro rješenje

U četvrtak su donesene nove mjere u borbi protiv pandemije koronavirusa. Radi se o najstrožim mjerama još od lockdowna koji nas je nespremne zadesio na proljeće – zatvaraju se kafići i restorani, izašle su i su preporuke za online nastavu na fakultetima, a zabranjene su sportske aktivnosti i slično.

Nove mjere su zahvatile apsolutno sve i trajat će barem do 21. prosinca. Ono što će mnoge rastužiti jest što ove mjere, stroge kako jesu, dolaze baš u vrijeme Adventa, kojem se mnogi vesele kroz godinu.

Dobar dio ljudi ima problem s novim mjerama. Prije svega, strpljenje ljudi je pri rubu, ono psihičko. Svi se samo želimo vratiti normalnom životu, gdje možemo raditi normalne stvari bez straha i panike, bez zabrane.

S druge strane, pojavljuje se i problem toga što ljudi moraju raditi kako bi mogli zarađivati. Stavljanje ključa u bravu opasno oštećuje ekonomiju i pitanje hoće li svi uspjeti preživjeti. Nekima je i proljeće bilo dovoljno da ih baci na dno, pa bi ovo sada mogla biti točka na i. Što o svemu tome misle studenti, saznali smo kroz razgovor s istima.

Očekivano

– Iskreno mjere su na neki način očekivane, mora se nešto poduzeti u nadi suzbijanja širenja koronavirusa. Makar već sve više mislim da jednostavno virus mora ‘protutnjati’ i da mislim da je najbolje rješenje čekati da on sam prođe. Da, lako je to reći ali nekako mislim da će tako na kraju i biti. Smatram da su one donekle prihvatljive, budući da se išlo tamo gdje se najviše ljudi okuplja bilo da su to kafići ili vjerski objekti. Banalno rečeno, neće se donositi mjere za dućane s ribičkim priborom jer jednostavno manji ljudi u takvim objektima cirkulira nego u kafićima i vjerskim objektima. Bojim se da ni jedna mjera neće puno pomoći osim već aktualnih kao što je distanca i maska i ograničavanje/zatvaranje klubova i kafića. Situacija je takva da se negdje mora ‘srezati’ da bi se drugdje dobilo. Da, kafići će biti na gubitku ali s druge strane – tu je smanjena/eliminirana zaraza, a dobiva se to da će potencijalno manje biti zaraženih u samoizolaciji pa je manji trošak bolovanja i administracije i slično, mišljenje je Antonija (22) s Ekonomskog.

Noćni klubovi su već neko vrijeme zatvoreni,  a kafići su imali ograničenje rada do 22 h. S novom odlukom, ugostitelji imaju potpunu zabranu rada – dopušten je samo rad restoranima hotela, i to isključivo za njihove goste. Osim što to teško pada onima koji žive od toga, teško pada i studentima koji su donedavno većinu svojih druženja imali upravo u kafićima.

– Slažem se s nekim mjerama, ali ne podržavam sve, na primjer zatvaranje kafića će potjerati ljude koji pošteno zarađuju od svog ugostiteljskog rada u dugove. Također ne vjerujem da su kafići i restorani problem, na kraju krajeva, ako se oni zatvore mladi, će se okupljati po kućama, napuštenim mjestima i slično, i to će samo pogoršati situaciju. Eventualno bi moglo pomoći uvođenje više autobusnih linija jer će manje ljudi biti unutar jednog busa, a u busu se distanca ne može održavati. Također ovu mjeru smatram i nužnom. Meni će najteže pasti zatvaranje kafića i restorana. Žao mi je i mojih kolega studenata koji su zaposleni u tom sektoru i time si financiraju studij, stan, hranu i slično, požalila nam se Anđela (19) sa Sveučilišta u Zadru.

Pitanje je kako će se studenti naći u cijeloj ovoj situaciji – od toga da će morati naći novo mjesto za provoditi pauze u onoj nekolicini predavanja što su im još uživo, pa do toga da će ih dio zaista ostati bez posla i prihoda o kojima ovise. Ono što se svi pitaju jest – hoće li ove mjere zaista pomoći?

Poštujem, ali s podsmijehom

– Nove mjere možda i budu efikasne u suzbijanju pandemije. Zbog toga što ljudi u kafićima npr. su u dosta bliskom kontaktu i smatram da je to jednostavno nemoguće kontrolirati. Ali napominjem da bas i nisam previše oduševljena s novonastalom situacijom. Najteže mi pada to što se zatvaraju kafići. Pitanje je gdje da sad ja odem s frendovima na neki party ili zabavu. Okej, mogu doma organizirati neko druženje, ali opet znamo da nije to kao što je u kafiću. Za klubove je okej što su zatvoreni jer ono tamo je baš preveliki rizik od zaraze, ali ovi manji kafići nisu toliko rizični. Smatram da i zatvaranje teretana uskraćuje neke ljude, jer ono ipak im je to način života i rekreacija – možda da se radno vrijeme promijenilo ili nešto slično, ipak bi bilo bolje od potpunog zatvaranja. Mjere koje su nužne kako bi se ova situacija popravila su te da se distanciramo, da nosimo maske naravno, ali prije svega toga smatram da je odgovornost najključnija stvar u bilo kakvim mjerama koje bi ili jesu stupile na snagu. Mjere koje dolaze se moraju poštivati i naravno da ću ih i ja poštivati. ali s malim podsmijehom na sve to. Neke mjere su stvarno oke i super, ali neke mjere nemaju veze s vezom uopće. Nadam se da će sve ovo polako početi dolaziti u normalnu. Smatram da sve više novih mjera, pogotovo onih besmislenih, u ljudima budi nemir i veliki stres, rekla nam je Ana-Marija (19) koja studira Prehrambenu tehnologiju.

Dok je većini studenata problem što se ograničavaju druženja u svakom obliku, dio fakulteta je odlučio da se u potpunosti prebaci na online nastavu. Kvaliteta takve nastave je upitna još od proljeća, no nisu napravljeni neki značajni pomaci po tom pitanju.

– Kao i većini studenata, ne sviđaju mi se nove mjere. Fakulteti su prešli online, zabranjena su poveća okupljanja, kafići i noćni klubovi ne rade… Najteže mi pada online fakultet. Od samog početka pandemije mi je draža bila nastava uživo. Koliko god se profesori trudili, ne mogu online nastavom objasniti toliko dobro koliko uživo jer ponekad riječi nisu dovoljne. Pogledam li sebe, svjesna sam da ne pratim online nastavu koliko pratim uživo. Nekako nemam osjećaj obveze i koliko god ju želim pratiti, jednostavno ne mogu. U slučaju da ne shvatim dio gradiva na nastavi uživo, kolegice mi to objasne korak po korak, a kad ne shvatim nešto online, ne shvatim ni kad mi one preko video poziva objasne jer duže traje i opet se izgubim. Čini mi se kao da je ovo grozan san iz kojeg se ne mogu probuditi i sve postaje gore i gore. Mislim da imamo dvije opcije, a to su da i kolokviji budu online ili da od 2 grupe, jedna bude jedan tjedan uživo dok je druga online i idući tjedan se samo zamijenimo. Mislim da nas je ova pandemija uništila više psihički nego fizički i polako svi gubimo volju za učenjem i ostalim stvarima. Sve se poremetilo i ne mogu dočekati da sve ovo završi, rekla nam je Tamara (18) s Učiteljskog.

Ipak, online nastava izrazito smeta i ostale studente – nekima je online nastava stvarnost već neko vrijeme, no ipak su svjesni svih mogućnosti pa to prihvaćaju. Ono što se ne bi trebalo prihvaćati jest nerad profesora.

Problem online nastave

– Nastava je organizirana online; kako predavanja, tako i kolokviji i usmene provjere. Iskreno sam jako nezadovoljan jer kvaliteta nastave je strašno pala, lošije profesori objašnjavaju, odjednom se u 2 sata može nešto obraditi što se inače radilo 4 sata; dobro ili ne – ali neobično je! Opet se nešto na toj nastavi nauči ali nikako to nije to na što smo moje kolege i ja navikli. Sve bi trebalo online ići, izuzev obrana završnih i diplomskih radova gdje je moguće držati distancu i tome slično. Statistički gledano, meni neće biti ništa, ali nekome hoće (bilo profesoru ili studentu – tu smo u istoj poziciju) pa je bolje da je još neko vrijeme online… Korono, odleti s ove Planete, poručuje Antonio (22).

Svi bismo voljeli da koronavirus samo nestane odjednom, no čini da se to nije slučaj – u ovoj smo pandemiji otprilike osam mjeseci i upitno je kada će se stvari u potpunosti vratiti na normalno, pa čak i kada dođemo do cjepiva. Obrazovanje bi nam u ovakvoj situaciji trebalo biti na prvom mjestu, a mnogi misle da to nije slučaj.

– Na mom faksu nastava ide 50-50, pola smo online, pola uživo, te podijeljeni u grupe. Online nastava je puna nedostataka, posebice kod praktičnih predmeta koje treba razumjeti. Ne vjerujem da bi korisnost sprječavanja širenja virusa nadišla silne nedostatke online predavanja. Što se tiče cijele situacije, nadam se da će proći što prije i da će nam se životi vratiti u normalu. Također mislim i da, barem kod mladih, više štete po psihu mogu izazvati stres, neizvjesnost i strah, nego li sama zaraza koronavirusom, poručuje Anđela (19).

Sasvim je sigurno da će ova pandemija ostaviti velike posljedice i na psihičkom zdravlju ljudi, a upravo zato smo i u proljeće bili pokrenuli serijal podcasta ‘Kako si?’, koji je bio plod suradnje sa studentima psihologije. Svakako bacite pogled na to, čak i ako mislite da vam ne treba pomoć – sasvim sigurno neće odmoći!