Ušli smo u informacijsko doba, doba velikih podataka: Kako odabrati faks?

Život nam je danas toliko brz, međusobno povezan i promjenjiv da često niti ne stignemo misliti o stvarima oko sebe. Informacijsko doba i era velikih podataka, omogućile su nam brojne do sad nezamislive stvari, a svakodnevni napredak će nas dovesti u još više nezamislive scenarije. I kako onda u šumi svega što se događa pronaći ‘svoj glas’ odnosno posao i karijeru koja će nam, osim što je volimo obavljati, donijeti i dobar život? Evo gdje se krije tajna!

Ukoliko dobro poznajete povijest ili se snalazite u sociologiji, onda pojmovi poput „Informacijsko doba“ i „Era velikih podataka“ ili globalizacija, komunikacija i refleksivnost, za vas imaju konkretno značenje. Za laike, prva dva pojma označavaju eru u kojoj se trenutno nalazimo, u tehnološkom smislu, a ostala tri odnose se na modernu sociološku sliku svijeta kao takvog.

Svijet je odavno prestao primarno biti mehaniziran i elektrificiran, takvo nešto se podrazumijeva, i danas je sve, ili gotovo sve, digitalno, sve u nekom e-izdanju ako koristimo pojmove i način izražavanja danas gotovo globalno prihvaćenog kao svjetskog – engleskog jezika. Polako se navikavamo na e-građanina i na dokumente s biometričkim čipom. Zahvaljujući borbi protiv COVID-19 virusa sva, ili gotovo sva, administracija je preko noći postala „digitalna“.

Gotovina se koristi sve manje i manje, plaćamo karticama, glazbu i filmove više niti ne downloadamo već streamamo, sastanci se održavaju online, kao i nastava, e-imenik i e-indeks su već stara stvar, a podatke čuvamo u oblacima.

Danas, zahvaljujući tom globaliziranom e-dobu, u svega nekoliko trenutaka možemo virtualno otputovati s jednog kraja svijeta na drugi i raditi druge, do sad nezamislive stvari. Pa kako onda danas, u takvom svijetu, odabrati fakultet, ako baš nismo stvoreni za programere i informatičare? Treba li svijet uopće više ikoga osim programera, informatičara i pokojeg ekonomista?

Vratimo se korak prije

Realnost je okrutna. Svijet ne može funkcionirati bez niza drugih djelatnosti, a iluzija da je dovoljno biti informatički pismen vlada među većinom ljudi. Informatička pismenost je samo alat, jednako kao i strani jezik i pismenost uopće. Jednako kao i matematika i kemija. Nešto čime se služimo u modernom svijetu. Ali, da bismo se imali na čemu baviti informatikom i programiranjem, da bismo uopće proizveli računala, baterije, mobitele, da bismo dobili struju koja ih pogoni, trebamo nešto prije toga. E, tu dolaze pomalo zanemarene struke poput elektronike, strojarstva i slično… No, niti tu nije pravi početak priče.

Strojevi koji danas u sebi imaju elektronički, „digitalni“ isprogramirani „silicijski mozak“ i koji služe za proizvodnju kompliciranijih strojeva poput računala, mobitela, televizora i sličnih svakodnevnih stvari, za pogon ne trebaju samo električnu energiju, već i materijale od kojih su izrađeni. Mobitel nije samo komad plastike sa staklenim oknom. U mobitelu ima i aluminija, litija, kobalta, ugljika, zlata, srebra, bakra, platine, tungstena, neodimija, bora, indija, praseodimija, disprozija, silicija…

Plastika se većinom izrađuje iz polimera podrijetlom iz nafte i plina, s aditivima i punilima koji joj daju čvrstoću, trajnost ili fleksibilnost, a to su kalcit, barit i brojni drugi. Staklo za ekrane mobitela i drugih uređaja izrađuje se od silicijevog dioksida, kalcita i sode. I otkud dolaze ti materijali u proizvodnju, gdje priča zapravo počinje?

Početak priče

Priča o informatičkom dobu počinje puno ranije, u rudniku kvarcnog pijeska poput Vrtlinska kod Lipika ili Jerovec kod Ivanca. Inženjeri rudarstva organiziraju i provode vađenje kvarcnog pijeska od kojeg se, osim stakla, ekrana mobitela i računala, proizvodi na tisuće drugih stvari, uključujući čipove, procesore koji predstavljaju srce i mozak svakog računala i svakog modernog stroja.

Većina ljudi, kad ih se pita od kuda dolazi električna energija kažu – iz utičnice! Da, ali da bi došla do utičnice treba cijeli niz opreme i uređaja. Na primjer, kablovi koji dovode struju se proizvode od bakra, koji se još uvijek proizvodi iskopom i oplemenjivanjem rude iz rudnika. I ovdje sada dolazimo do zaključka – velik dio sve moderne opreme i tehnologije koju danas poznajemo imamo zahvaljujući rudarima i geolozima!

Primjerice, termoelektrane na ugljen za pogon trebaju ugljen, kojeg dobavljaju rudari. One modernije elektrane na naftu i plin trebaju gorivo, koje se dobiva zahvaljujući radu inženjera naftnog rudarstva.

Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, velik dio električne energije se dobiva iz nuklearnih elektrana – poput one u Krškom. Uranij za pogon nuklearnih elektrana, također, vade i oplemenjuju rudari. Nakon što se uranij potroši proizvodi se jedan od najopasnijih tipova otpada u povijesti čovječanstva. Njega zbrinjavaju i uklanjaju rudari i geolozi!

Na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu se studenti rudarstva obrazuju za složene poslove poput projektiranja odlagališta radioaktivnog otpada i dubokih geoloških odlagališta iskorištenog nuklearnog gorica, poput specijalnih prostorija i tunela. U Europi to je, uz studije u Velikoj Britaniji i Francuskoj, jedinstveni fakultet koji na diplomskoj razini svojim studentima daju navedena znanja.

Sve više se govori o obnovljivim izvorima energije. Riječ je o, na primjer, hidroelektranama na rijekama koje stvaraju struju. Kako bi se električna energija dobivala hidroelektranama netko ih treba projektirati i izgraditi. Prije toga, hidrogeolozi i inženjerski geolozi trebaju dati svoje stručno mišljenje o pravom izboru lokacije. Nakon toga, dolazi izrada hidrotehničkih tunela elektrane koje se obavljaju miniranjem, a zatim se dobavljaju materijali za izgradnju, poput šljunka, pijeska i cementa za beton. I taj dio posla, ponovno, obavljaju rudari!

Osim toga, energija se može dobiti i iz vjetra, a materijal za izgradnju vjetroelektrana dobiva se iz rudnika i naftnih bušotina. Danas je, osim toga, vrlo popularna geotermalna energija za koje je potrebno izgraditi i ugraditi dizalice topline. Stručnjaci koji se time bave, školuju se na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu.

Ljudi bez kojih bi svijet stao

Životni ciklus gotovo svakog proizvoda, osim onih uzgojenih, započinje rudarstvom iz čvrstih sirovina ili naftnim rudarstvom. Osim rudara i naftaša, koji su prijeko potrebni za to, veliku ulogu imaju i geolozi. Oni prvi lociraju sirovinu i ukazuju gdje se nalazi te gdje treba „kopati“. Osim toga, upravo geolozima možemo biti zahvalni što danas znamo gdje se nalaze zalihe pitke vode i kako ih očuvati.

Navedene tri struke – rudari, naftaši i geolozi – obrazuju se na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. Osim navedenih djelatnosti, na ovom fakultetu studenti se obrazuju i za velik broj drugih djelatnosti. Primjerice za pridobivanje građevinskih materijala, kao što je šljunak, pijesak, kameni agregat, arhitektonsko-građevni kamen kakav je potreban za obnovu Zagrebačke katedrale, ali i gipsa, sirovine za proizvodnju i ostalo.

Osim toga, obrazuju se za pridobivanje metala (željezo, aluminij, bakar, zlato, srebro i sl.); pridobivanje vode, odnosno istraživanje i zaštitu podzemnih voda; miniranje svih vrsta i posebno miniranje, poput onog za skidanje vrha Zagrebačke katedrale ili polaganja temelja Pelješkog mosta; geotehničke radove poput izgradnje brana, prometnica, temelja za mostove i slično; izgradnju podzemnih prostorija i tunela; pridobivanje nafte i plina; pridobivanje geotermalne energije; gospodarenje otpadom, odnosno, zbrinjavanje i odlaganje komunalnog otpada, izgradnju dubokih geoloških odlagališta radioaktivnog i nuklearnog otpada, recikliranje i slično.

Primjenjujući metode koje se svakodnevno koriste u oplemenjivanju primarnih mineralnih sirovina dobivenim iskopom, upravo se rudari obrazuju da te iste metode koriste za recikliranje, odnosno oplemenjivanje sekundarnih mineralnih sirovina. Stoga se u svijetu moderno, održivo gospodarstvo, koje se polako orijentira na eksploataciju otpadnih materijala recikliranjem i ponovnom uporabom, zasniva na pojmu „urbano rudarstvo“.

Najplaćenija i deficitna struka velike zapošljivosti

Tri struke, za koje se na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu obrazuju studenti su: Rudarstvo, Naftno rudarstvo i Geološko inženjerstvo. Sve tri struke čine sektor djelatnosti pod naslovom „Rudarstvo i vađenje“ i, prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske predstavljaju najplaćeniji sektor djelatnosti u državi. Trend toga da je sektor „Rudarstvo i vađenje“, uz sektor „Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja“, najplaćeniji, održava se već desetljećima. Trend nije strogo vezan samo uz Hrvatsku, tako da je isti sektor i u svijetu redovito u vrhu tablica najviših prosječnih plaća. Osim toga, žene u sektoru „Rudarstvo i vađenje“ imaju u prosjeku veće plaće od muškaraca!

Nezaposlenost u sektoru Rudarstvo i vađenje je iznimno malena, najmanja među ostalim sektorima. Diplomiranih inženjera/ inženjerki rudarstva na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ima petero, a nezaposlenih magistara/magistra inženjera/inženjerki rudarstva četvero.

Uz navedeno, prema podacima iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, ukupan broj eksploatacijskih polja mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj je 668, što, zapravo, znači da u Hrvatskoj postoji 668 rudnika! Ta brojka uključuje 60 eksploatacijskih polja ugljikovodika i 5 eksploatacijskih polja geotermalne vode.

Od ukupnog broja najveći broj je odobrenih eksploatacijskih polja tehničko građevnog kamena (274), arhitektonsko-građevnog kamena (118) i građevnog pijeska i šljunka (94). Rudarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj obavlja preko 350 trgovačkih društava i obrtnika s registriranih oko 8.500 zaposlenih.

No, ukoliko tome pribrojimo i gospodarske subjekte koji se bave preradom mineralnih sirovina (cement, vapno, staklo, gipsani proizvodi, punila, cigla, keramika itd.) možemo zaključiti da se eksploatacijom i preradom mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj bavi preko 500 trgovačkih društava i obrtnika s preko 17.000 zaposlenih. U navedene brojke nisu uključena trgovačka društva i obrtnici koji se bave transportom mineralnih sirovina, što također nije beznačajna gospodarska djelatnost.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet je jedina visokoškolska ustanova u Hrvatskoj koja obrazuje stručnjake koji na polju rudarstva, geološkog inženjerstva i naftnog rudarstva, rade u struci i znanosti diljem Hrvatske i svijeta.

Sljedeći put kad u ruke primite mobitel, poklonite nakit, pritisnete prekidač za svjetlo ili sjednete u automobil, prisjetite se kako su nastali. Željezo i aluminij za vaš automobil, energent za vašu električnu energiju, zlato i dragi kamen nakita i silicij za srce i mozak vašeg mobitela, negdje su iskopali i oplemenili rudari!

____________________________________________________________________________

Tekst je nastao kao dio native studija portala srednja.hr i profesora doc.dr.sc. Želimira Veinovića s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu.