"Profesore, može koja prezentacijica...?" - Kako napraviti dobru prezentaciju

Prezentacije u školi često predstavljaju spas u zadnji čas. Kad ti fali koja sitna (ili ne tako sitna) decimala  za višu ocjenu na kraju godine, možeš računati na to da će ti većina profesora dopustiti da napraviš prezentaciju o nekoj temi. Jedan moj kolega iz razreda tu je opciju čak toliko forsirao da mu je to postala glavna karakterna osobina – na čelu kao da mu je pisalo “A profesore, može koja prezentacijica za pet?”

Ne mora čak ni biti za višu ocjenu, ponekad prezentaciju moraš napraviti “za kaznu” jer si zakasnio na sat ili nisi pročitao neku lektiru, a nekim profesorima povremeno jednostavno prekipi pa zadaju vama da obradite pojedino gradivo umjesto njih.

Gotovo nikome od nas nije problem otvoriti PowerPoint, nabacati nekoliko smislenih rečenica prepisanih iz knjige i rasporediti nekoliko vezanih (ili nevezanih) slika u desetak slajdova. No, ako zbilja želimo impresionirati profesora ili jednostavno želimo da i mi i naši razredni kolege nešto i dobijemo od te naše predstave (osim desetak minuta za surfanje po internetu bez grižnje savjesti), bilo bi dobro da ona ima “glavu i rep”. A to znači da i u tu malu, možda nevažnu, zadaću uložimo trud. Jer koja je poanta trošiti vrijeme na nešto ako to nešto ne napravimo najbolje što možemo? Možda u srednjoj možeš proći s čistim recitiranjem tri stranice udžbenika, ali ako sad naučiš kako dobro obraditi neku temu, puuuno ćeš si olakšati neke buduće muke (čitaj: pisanje seminara i usmena izlaganja).

Potrudi se shvatiti temu o kojoj moraš govoriti.

Ne možeš nekoga zainteresirati za nešto o čemu ni sam nemaš pojma. Pažljivo pročitaj taj dio u knjizi (nemoj samo prepisivati svaku treću rečenicu na slajd pa to recitirati na satu – još će ti se dogoditi da pročitaš riječ s tipfelerom i osramotiš se). Potraži i neke dodatne informacije, doslovno su ti nadohvat ruke (internet). Tko zna, možda te tema i zainteresira ako te već nije. U svakom slučaju, ako taj dio savladaš sad, imaš gradivo manje za štrebati za sljedeći ispit. A ako profesor vidi da zbilja znaš o čemu govoriš, to će ti sigurno biti još jedan plus.

Neka prezentacija ima uvod, srednji dio i zaključak.

Ne možeš samo pobacati informacije po slajdovima i očekivati da profesor neće shvatiti da ti je prezentacija kaos, a ne smislena cjelina. Na prvi slajd stavi nekoliko natuknica u kojima navodiš sve teme o kojima ćeš govoriti, npr. ako radiš prezentaciju o nekoj lektiri, odmah na početku objasni kojim redom ćeš govoriti o knjizi (informacije o autoru, razdoblje i kontekst, tema, forma…). Zatim u uvodu daj neke najopćenitije definicije i najjednostavnija objašnjenja teme. U središnjem dijelu objasni sve što si saznao o tim temama, logičnim redoslijedom, a u zaključku obavezno još jednom sažmi o čemu si govorio i, ako je moguće, daj neko svoje mišljenje, stavi neki citat o toj temi ili ju nekako poveži sa svakidašnjicom. Svakako ostavi vremena da ti drugi postave potencijalna pitanja o prezentaciji, a možeš i sam napraviti kratki kviz da vidiš koliko su zapamtili.

Sve što je na slajdu služi kao pomoć publici, a ne tebi.

Očekuje se da nakon pročitane literature znaš govoriti o temi bez redova i redova natuknica ili, još gore, punih rečenica. Naravno, postoji opcija na PowerPointu da uz slajd dodaš bilješke koje će biti samo tebi vidljive, i tu slobodno stavi sve podatke koje ti nema smisla pamtiti (npr. godine), kao i kratke natuknice čisto da znaš kad o čemu želiš govoriti. Ali na slajd stavi samo kratke, jasne natuknice koje će slušateljima svratiti pozornost na ono najbitnije. (I koristi veliki font! Možda je netko zaboravio naočale.) Možeš i zalijepiti par slika (pogotovo ako je prezentacija iz likovnog ili npr. geografije), ali slike isto tako moraju biti vezane uz temu i važne u tom kontekstu. Možeš prikazati i neki video ili pjesmu (ovisi o čemu je prezentacija), ali pazi da ne budu predugi.

Također, nemoj koristiti previše animacija (iako ti se biranje animacija možda čini kao najzabavniji dio…znam). One uglavnom samo odvraćaju pozornost.

Dodaj neke „fun factove“ ili vlastite primjere (ili memeove!)

Ako ti je dosadno gradivo o kojem pričaš, vjerojatno je još dosadnije onima koji te slušaju. No možeš ga učiniti zanimljivijim ako samo malo prosurfaš po internetu –  tzv. „fun factovi“ postoje o svemu mogućem. (Jer je svijet, da, toliko fascinantan.) A ako ti je tema bliska, možeš navesti i neke vlastite primjere ili iskustva (npr. možda si bio na mjestu o kojem pričaš na geografiji ili si pogledao neki film koji te podsjeća na to…) Pa čak su i neki primjereni memeovi dobrodošli dok god nisu nepristojni…

Evo, ovakav način prezentiranja kod nas bi uvijek upalio, a i profesori dobro pamte one koji se zbilja potrude za njihov predmet. No čak i ako nekim čudom ne dobiješ zasluženu nagradu, barem ne moraš ni za čim žaliti jer sad znaš više nego prije, a i ubuduće ćeš se osjećati samopouzdanije kad bude trebalo o nečemu govoriti pred većim brojem ljudi.

P.S. Pokušaj ipak što više izbjegavati ono „Može koja prezentacijica…?“ – da se to izvesti suptilnije. (Možda da ju napraviš mjesec dana, a ne dan, prije kraja školske godine?)