Bonnie i Clyde, Romeo i Julija, Paris i Helena, Dante i Beatrice – neki su plod mašte, a neki stvarne osobe, ali ono što im je svima zajedničko jest da ih pamtimo po njihovim romansama. Možda baš i neće ući u povijest kao fatalni ljubavni par, ali zaposlenik i zaposlenica FSB-a zasigurno će ostati zapamćeni među studentima tog faksa po svom neobičnom načinu izražavanja osjećaja.
I dok novije generacije ljubavne poruke danas najčešće šalju putem WhatsAppa, Messengera, Tindera ili nekog sličnog online servisa, jedan zaposlenih i zaposlenica FSB-a osjećaje koje gaje jedno prema drugome odlučili su iskazati na drugačiji način.
Na oglasnoj ploči tako su osvanule dvije ljubavne pjesmice, jedna koju je zaposlenica uputila zaposleniku i druga kao odgovor zaposlenika. Fotografije su objavljene na satiričnoj Facebook stranici Prosječni fsbovac.
Ona njemu tako piše:
Evo mene,
iznad beskrajne pučine
Gledam u daljinu,
tražim oči njegove
Opijena ljepotom,
sanjam u svojim mislima
Bez straha i s nadom,
čekam novi dan
Dan kada srest ćemo se mi
Ništa manje romantičan nije odgovor na ove stihove pa je tako zaposlenik zaposlenici odgovorio sljedećom pjesmicom:
I eto me sad,
U tom plavetnom beskraju
Tamo u dodiru mora i neba,
U tišini
Omotan finim nitima od srebra,
U postelji od sna
Nemiran i opijen,
Zarobljen bez nade
U njenim očima.
Naravno, teško će biti dokazati tko je uistinu napisao ove stihove, niti dolaze li zaista iz ‘pera’ zaposlenika FSB-a ili je riječ o šali studenata. Ono što je sigurno jest da su mnogima izmamili osmijeh na lice, a neki su ljubavnike već i nazvali ‘Pablom Nerudom i Vesnom Parun za sirotinju.’
– Ono kad radiš kao asistent na faksu pa nemaš para da curu izvedeš na večeru, samo je jedan u nizu komentara na objavu Prosječnog fsbovca.