Podignula sam svoju prvu bankovnu karticu i odjednom sam od 16-godišnjakinje u glavi postala prava 19-godišnja studentica

Prvi mjeseci studiranja stresni su iz različitih razloga. Osim što u potpunosti mijenjaš svoju društvenu okolinu i životne navike, moraš početi ispunjavati neke forme koje su ti do tada možda bile nepoznate ili barem nepotrebne. Jedna takva forma je posjedovanje bankovnog računa. Ovo je moja priča o otvaranju prvog računa.

Govore li i vaši roditelji da imaju četiri banke? Tijekom djetinjstva često me fascinirala takva izjava moje mame jer sam joj, onako kako samo dječji um može, pridavala nekoliko značenja. Prvo, to je označavalo koliko ona ima godina, odnosno životno desetljeće u kojem se nalazila. S tim tumačenjem nisam bila daleko od istine. No, uz to što četiri banke označava koliko imaš godina, mislila sam da to doslovno znači da imaš četiri banke. Odnosno, da imaš otvorene račune u četiri banke. I ne samo to, mislila sam i da kako stariš i prelaziš 20-tu, 30-tu, 40-tu postoji neka društvena prešutna konvencija koja te obvezuje da moraš otvoriti račune u novim bankama s novim desetljećem života. I to sam mislila do relativno kasnog perioda u svom životu.

Tako sam sa 19 godina već bila u panici zašto nemam jednu banku, kad ću uskoro, kad navršim 20, morati pronaći i drugu. Postoji mogućnost da sam shvatila da je takvo razmišljanje samo plod dječje mašte, ali jedan mali dio mene, koji je cijeli život bio uvjeren u banke koje skupljaš tijekom života, je teško racionalizirao stvarnost. Uglavnom, sa 19 godina sam otvorila svoj prvi račun u banci.

Prvi studentski posao i misterija zvana žiro račun

U prvom semestru prve godine faksa pronašla sam svoj prvi studentski posao. Zapravo sam pomagala roditeljima u njihovom obiteljskom biznisu, a rad kod njih preko student servisa činilo se kao logično rješenje. Njima kao svojevrsna ispomoć, a meni kao način dobivanja džeparca. Moji starci kroz cijeli moj život nisu vjerovali u džeparce i kad god bih ih žicala lovu morala bih reći na što ću to potrošiti (nećemo pričati o tome što taj način davanja novaca može uzrokovati kod tinejdžera).

Kako god, bila sam spremna za svoj prvi studentski posao i za učlanjenje u studentski centar. Na stranicama SC-a vidjela sam da je uvjet za učlanjenje uz dokumente potreban i žiro račun. Koliko sam se čudila tome što je to točno žiro račun i u kojem obliku se to donosi tetama na šalter!

Sestra mi je rekla da prestanem s besmislicama i da svoj žiro račun mogu otvoriti u bilo kojoj banci. Sve što je potrebno jest doći na šalter u banku i reći: „Dobar dan, ja bih otvorila žiro račun.“  Onda ću dobiti papir s brojem svojeg žiro računa kojeg ću odnijeti u SC. I to je trebalo biti to.

Odabir moje ‘prve’ banke

Od malena sam zamišljala kako će moja ‘prva banka’ biti Zagrebačka banka. Razlog tomu je jednim dijelom i reklama koja se vrtila na televiziji kad sam bila mala, a glasila je: „Zagrebačka banka, vodeća banka u Hrvatskoj“. Drugi dio razloga je što sam s mamom često posjećivala njihovu poslovnicu pa se činilo ‘normalnim’ otvoriti račun u ovoj banci. Stoga sam jedne srijede posjetila još jednom tu poslovnicu, ovoga puta kao punoljetna i samostalna osoba. Uzela sam papirić i pričekala da dođem na red. Ispred mene je bilo nekoliko ljudi, što mi je dalo dovoljno vremena da u glavi naučim napamet što ću točno reći teti na šalteru, a da ne zvučim kao mali balavac. „Dobar dan, ja bih otvorila svoj žiro račun“, bila je moja uvodna rečenica, nimalo inspirirana onime što mi je sestra rekla. Nakon toga je prema planu teta na šalteru trebala početi pričati, a ja samo kimati glavom.

„Dobar dan, ja bih otvorila svoj žiro račun!“, rekla sam. Teta na šalteru, za koju sam uvjerena da se zvala Sonja, rekla je: „Jesi li studentica?“. Prošlo mi je kroz glavu pitanje zašto se ja toga nisam sjetila i prva rekla jer sigurno imaju neke pogodnosti za studente. Sad sam studentica i moram se naviknuti da svugdje mogu biti privilegirana zbog toga.

Nakon što sam teti Sonji potvrdno odgovorila, objasnila mi je kako postoje studentski paketi, odnosno paketi za mlade i kako imam određene pogodnosti. Primjerice, osim što ću dobiti svoj žiro račun, a to je kartica na kojoj piše VISA, dobit ću i drugu Mastercard studentsku karticu, s kojom mogu kupovati na rate. Uz sve to, dobivam i treću, MAESTRO karticu koja je beskontaktna s kojom još više mogu kupovati na rate. Kao dio paketa dolazi i token za Internet bankarstvo i m-zabu, odnosno aplikaciju za mobitel. Uvijek mogu imati na liniji bankara preko e-poslovnice, a dobijem i vlastiti Financijski planer. Sve to bi mi trebalo maksimalno olakšati život s vlastitim računom. Novac ću moći podignuti ponekad u Konzumu ili Tisku na blagajni. Kad budem putovala, bez naknade ću moći dignuti novac na UniCredit bankomatima.

Kad sam čula što ću sve dobiti, odmah sam pomislila sve to odbiti i tražiti samo žiro račun jer jedino mi to treba, realno. „Ali sve to vam je besplatno!“, rekla mi je Sonja. Čim sam čula tu bagatelu od ponude pristala sam. Ionako sam nebrojeno puta u životu čula da od viška glava ne boli pa sam se odlučila i sama uvjeriti u to.

„Znate li da možete dizati novce i na bankomatu?“

Svoju prvu plaću iščekivala sam danima, a sreću na mom ozarenom licu u trenutku kada sam vidjela četveroznamenkastu cifru na svom računu teško je opisati. Tako ushićena otrčala sam u istu poslovnicu kako bih odmah podignula sve novce i počela svoj samostalni život (barem što se financiranja dokoličarenja tiče).

„Znate li da možete dizati novce i na bankomatu?“, sa smiješkom mi je rekla teta na šalteru. „Ali ovo je žiro račun!“, samouvjereno sam joj odgovorila. Na to se teta poprilično nasmijala i rekla: „Možeš i sa žiro računa s ovom karticom dizati novce na bankomatu. Možeš čak i u dućanu plaćati njome.“ Samo što me zemlja nije tada progutala od srama. S crvenom facom sam se zahvalila i pobjegla iz banke što sam brže mogla. To je bila vrlo važna životna lekcija koju želim podijeliti s vama – možeš s bankomata dizati novce i sa žiro računa.

Odrasteš tek kada osjetiš pravu odgovornost

Život s vlastitom karticom donio mi je životno sazrijevanje koje mi je bilo potrebno. Imala sam svoje novce i potpunu slobodu nad potrošnjom istih. Odjednom sam bila u mogućnosti obaviti online shopping bez žicanja mamine kartice i usput se naučila odgovornosti. Kad trošiš svoje novce koje si zaradio malo više racionaliziraš tijekom kupovanja. Iskušala sam i samostalno kupovanje na rate, nešto čega sam se uvijek bojala. Nisam znala da mobitel može postati toliko cijenjen s moje strane samo zato što mjesečno za njega moram odvojiti 200 kuna. Osjetiš da si malo zreliji kada promišljeno donosiš odluke o kupnji i odbacuješ ono što ne trebaš.

Iako sam svjesna da je još mnogo toga ispred mene, velik broj društvenih formi u koje ću se koliko-toliko morati uklopiti, mogu reći da mi je otvaranje vlastitog računa na određeni način promijenilo život. Nisu to velike stvari, ali istovremena sloboda i odgovornost koje se stvore kad imaš nešto pod svojim imenom prilično je značajna za osobu koja je tek navršila punoljetnost. Koliko god mislila da sam bila odrasla, tek me je otvaranje računa pretvorilo iz 16-godišnjakinje u pravu 19-godišnju studenticu.

Ako razmišljate o podizanju studentskog kredita, provjerite koliko znate o ovom alatu za samofinanciranje studija na našem kvizu!

_____________________________________________________________________________

Tekst je nastao u suradnji native studija portala srednja.hr i Zagrebačke banke.