Studentica u najposjećenijoj Erasmus zemlji: Sad mi je jasno zašto svi hrle u Španjolsku na razmjenu

Jelena Stipović apsolventica je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koja je jedan semestar studija odlučila završiti u Španjolskoj odnosno zemlji koja je prema posljednjim službenim podacima, najčešći izbor Erasmus studenata za odlazak na razmjenu. Kako nam sama govori, vrlo brzo joj je postalo jasno zašto svi hrle u tu pirenejsku zemlju. Klima, otvorenost ljudi, more, kultura, opušten način života, fiesta, siesta, prihvatljive cijene. Sve su to razlozi zbog kojih Španjolska predstavlja magnet za studente iz cijele Europe. Otkrila nam je koje je uočila razlike između studiranja u Španjolskoj i Hrvatskoj, kao i razlike u mentalitetima te životnoj perspektivi.

Apsolventica na Fakultetu političkih znanosti Jelena Stipović, odlučila je jedan semestar svoga studiranja provesti u Španjolskoj, točnije na Sveučilištu u Navarri. Iako je na razmjenu otišla tek na posljednjoj godini studija, priznaje da je o tome razmišljala još od srednje škole, budući da je kroz to iskustvo prošao i njen stariji brat. Kakve je razlike u studiranju, mentalitetu te perspektivi za mlade osobe uočila, Jelena nam otkriva u intervjuu.

Zašto si se odlučila otići na studentsku razmjenu i je li Španjolska bila tvoj prvi izbor?

Za razmjenu sam se odlučila prije nego što sam krenula studirati. Još dok sam bila u srednjoj školi brat mi je bio na studentskoj razmjeni u Austriji i tada sam znala da ću i ja sigurno nekada otići i provesti pola godine u inozemstvu. Španjolska je bila moj prvi izbor zbog maturalne ekskurzije kada sam ispred magične fontane obećala sebi da ću se jednog dana vratiti i živjeti određeno vrijeme u Španjolskoj.

Želju sam ispunila i bila je to zaista najbolja odluka u mom životu. Španjolska je prva zemlja u Europi po broju dolazaka Erasmusovaca i sada mi je jasno i zašto. Klima, otvorenost ljudi, more, kultura, opušten način života, fiesta, siesta, prihvatljive cijene sigurno su utjecali na činjenicu da je Španjolska već godinama na prvom mjestu po broju dolazaka stranih studenata ne samo iz Europe, nego i iz cijelog svijeta.

Semestar si provela na Sveučilištu u Navarri pa me zanima koje si razlike uočila u sistemu studiranja između Hrvatske i Španjolske?

Iskreno, kada sam se prijavljivala na Erasmus nisam baš detaljno proučavala Sveučilišta te koje predmete nude. Bilo mi je važno da je Španjolska i da su predavanja na engleskom jeziku jer tada nisam znala španjolski na razini da bih mogla polagati ispite.

Međutim, kada sam došla pozitivno sam se iznenadila. Sveučilište je odlično organizirano, predaju vrhunski profesori koji su vam uvijek dostupni i odmah dobijete dojam da su oni tu za vas, a ne obrnuto. Prošle godine im je na gostujućem predavanju bio Mark Zuckerberg, a ja sam imala sreću da sam bila na predavanju koje je održala bivša urednica The New York Timesa. Što se razlika tiče, Sveučilište na kojem sam bila provodi bolonjski proces u potpunosti. Morate obvezno dolaziti na predavanja, stalno održavati prezentacije, pisati zadaće, raditi grupne projekte i skupljate bodove tijekom semestra.

Završni ispiti nose maksimalno 30% ukupne ocjene tako da vam se ne može dogoditi da tijekom semestra ne radite ništa, dođete na ispit, položite ga i imate ocjenu 4 ili 5 kao što se događa na našim fakultetima. To mi se najviše svidjelo jer se kontinuiran trud i rad potiču i na kraju i nagrađuju. Velika razlika je i u tome što oni imaju samo jedan ispitni rok, a mi četiri pa je malo veći stres jer znate da imate samo jednu priliku za položiti ispit, nema ‘popravnog’. Meni se dogodilo da sam morala položiti 8 ispita u pet dana, dok mi u Hrvatskoj možemo sebi lijepo rasporediti ispite pa neke kolokvirati, neke polagati na ljeto, neke na jesen.

Možeš li mi usporediti u par crta mentalitet Španjolaca i Hrvata. Gdje su sličnosti, a gdje razlike? Možeš li navesti koje su pozitivne strane života u Španjolskoj, a koje negativne? Očito nešto mami studente u tu zemlju čim u tolikom broju dolaze iz svih krajeva Europe.

Što se tiče mentaliteta, ne razlikujemo se mi baš previše od Španjolaca. Oni su možda malo opušteniji, neopterećeniji, stalno se smiju i druže u velikim grupama. Iako se nama često čini da u Hrvatskoj nitko ništa ne radi, kada provedete neko vrijeme u Španjolskoj shvatite da to zapravo i nije tako.

Ja sam boravila u Pamploni. To je pravi španjolski grad na sjeveru u kojem možete doživjeti autentični mentalitet i vidjeti kako zapravo živi Španjolac. Njihov život počinje u 10 sati kada se otvaraju trgovine, a na fakultetu nastave nema prije 11 sati. Do dva sata svi rade i onda počinje siesta koja traje do 4 pola 5, pa nekada i do 5 sati i u to vrijeme je sve zatvoreno (osim barova i restorana).

Ljudi se druže, jedu, spavaju, odmaraju. Ponovno se sve otvara oko pola 5 i rade do 9 navečer. Oko 10 je večera i većina ljudi jede vani po barovima, restoranima i to u velikim grupama ljudi. Nakon večere svi ostaju vani do dva, tri ujutro i tako svaki dan. Nedjeljom baš ništa ne radi osim dežurne pekare u kojoj čekate na red i po pola sata. Međutim, iako mi se na početku bilo teško naviknuti na to, kasnije mi je to bilo jako drago jer se taj dan stvarno odmarate, uživate, parkovi i ulice su pune roditelja koji s djecom, šetaju, igraju se… Iskreno, nisam uvidjela mnogo negativnih strana, međutim opet sve ovisi kakav ste vi tip osobe i što vam odgovara.

Kakvo ste gradivo prolazili na Sveučilištu Navarra? S druge strane, koja važna znanja i iskustva smatraš da si stekla samim odlaskom na razmjenu?

Nastavu sam pohađala na engleskom jeziku, odnosno sedam predmeta mi je bilo na engleskom te sam upisala i konverzacijski španjolski jezik kao osmi predmet. Predmeti su bili o povijesti kina, strategijama u modnoj industriji, globalnim komunikacijama, medijima, kulturi i identitetu, efektivnom pisanju i govorenju, a najdraži predmet mi je definitivno bio ljudski resursi koji nam je predavala profesorica koja već godinama vodi ljudske resurse u Philipsu.

Predmet je trajao po 4 sata, ali se uopće nije primijetilo jer je profesorica bila toliko zanimljiva i na vrhunski način spojila teoriju i praksu iz njenog dugogodišnjeg iskustva.

Smatram da sam dobila puno toga, od stečenih znanja, novih poznanstava, prijateljstava, jednostavno neke stvari počnete drugačije promatrat. Međutim, ono što moram naglasiti je da je naše opće znanje koje stječemo tijekom srednje škole i fakulteta definitivno najopširnije te toga zaista postanete svjesni tek kada odete negdje drugo i upoznate ljude iz različitih krajeva svijeta i shvatite da oni imaju puno bolje uvjete studiranja, ali ne i razinu znanja.

Što se tiče perspektive života za mlade ljude, gdje ti se čini da je ona bolja – u Španjolskoj ili Hrvatskoj? To pitam u kontekstu toga da smo po prosjeku nezaposlenih mladih u sličnoj situaciji.

Vi znate da su je Hrvatska zajedno sa Španjolskom i Grčkom na dnu europske ljestvice što se tiče nezaposlenosti mladih ljudi. Iskreno, svaki put se rastužim kada čujem da netko od mojih poznanika napusti Hrvatsku, jedva čekaju da dobiju fakultetsku diplomu i upute se u pravcu Njemačke, Irske, Austrije.

Situacija je ista i u Španjolskoj. Imala sam priliku razgovarati s mladim ljudima koji su završili najbolje fakultete, mladim inženjerima arhitekture, građevine, elektrotehnike koji su otišli iz Španjolske u potrazi za poslom i boljim životom u Južnu Ameriku, uglavnom u Čile. Osim Južne Amerike, većina ih odlazi u Poljsku. S druge strane, upoznala sam i ljude koji su iz Venezuele došli živjeti u Španjolsku i odlučili ostati tamo, boriti se, raditi i ostvariti svoj europski san. Nadam se da će se ti negativni trendovi uskoro promijeniti. Mladi ljudi će sigurno i dalje odlaziti, ali nadam se da će odlaziti sa željom da se usavrše i vrate u svoju domovinu gdje će im se pružiti prilika da svoje znanje pokažu i naravno unovče.

Možeš li mi navesti neko konkretno lijepo iskustvo ili anegdotu te neku neugodu ili loše iskustvo koje si doživjela u Španjolskoj?

Cijeli moj boravak u Španjolskoj bilo je jedno stvarno predivno iskustvo. Svaki dan je bio drugačiji. Upoznavali ste nove ljude, otkrivali nova mjesta, probavali različita jela, učili o novim kulturama, slušali priče i sudbine ljudi koji dolaze sa šest različitih kontinenata. Kada bih rekla nekome da sam iz Hrvatske prve asocijacije su bile Modrić, Rakitić, Mandžukić, Šuker. Tada shvatite da su zaista naši nogometaši najveći i najbolji ambasadori Hrvatske u svijetu.

Također, tijekom uskršnjeg raspusta smo imali dva tjedna slobodna koja smo uglavnom svi iskoristili za putovanja. Ja sam sve svoje prijatelje, uglavnom Amerikance i Azijate poslala u Hrvatsku i bili su oduševljeni, naročito Zagrebom, Splitom, Zadrom, Plitvicama, slapovima Krke. Također sam shvatila da smo mi Hrvati, iako imamo jedan od najnižih standarda, najdarežljiviji ljudi. Uvijek ćemo sve što imamo podijeliti, počastiti, staviti druge ispred sebe što nije baš čest slučaj s ostalim nacijama.

Bi li mogla zamisliti da živiš za stalno u Španjolskoj?

Pa baš i ne. Sigurno ću se vratiti, možda već i sljedeće godine na godišnji odmor, ali za život Španjolska nema ništa bolje i više što nemamo mi u Hrvatskoj. Ali opet tko zna što život nosi.

Na kraju je Jelena uputila i jednu značajnu poruku.

Čitateljima vašeg portala poručujem da izađu iz svoje komforne zone, otiđu na Erasmus i iskoriste sve što im se tijekom studentskih dana nudi. Priliku da vam netko plati da vi studirate i putujete Europom ne dobivate svaki dan.

Tri papira su vam potrebna da se prijavite i započnete s ostvarivanjem svojih snova. Jer kao što kaže jedna izreka

‘In the end, we only regret the chances we didn’t take.‘