Bivši stanari studentskih domova otkrili što im nedostaje iz domskih dana

Dok dio studenata zazire od domskog života, mnogi koji su imali priliku neko vrijeme nastanjivati studentske domove žale što još uvijek nisu u prilici uživati u tom okruženju. Provjerili smo kakva sjećanja imaju bivši stanari domova kao i što im najviše nedostaje iz tih dana.

Foto: srednja.hr

Znate onu ‘ako niste živjeli u studentskom domu – niste iskusili pravi studentski život’? Dok bi se dio fakultetlija s tim složio, određena brojka iskazuje oprečno mišljenje. Iako se uz domski život vežu i negativne priče, ima i svojih čari. Odlučili smo zatražiti od bivših stanara domova da nam otkriju što im nedostaje iz domskih sobica, a za čim ih ni najmanje ne povuče želja.

Ne fali mi muzika iz Roka, ali sve ostalo da

– Živjela sam godinu dana u domu na Savi, godinu na Cvjetnom i onda sam na zadnjoj godini faksa ipak odlučila unajmiti stan bliže fakultetu. Moram priznati da mi je na Savi bilo teže koncentrirati se na učenje, ali da je dom kao dom bio bolji na Cvjetnom. I danas se sjetim strke po hodnicima svakog vikenda prije izlaska, traganja po sobama tko ima peglu za kosu jer tvoja u ključnom trenutku prestane raditi, kucanja na nepoznata vrata i slično. U domu ti nikad niej dosadno, a najviše mi fali okupljanje ispred paviljona u toplijim mjesecima, prisjetila se sad već bivša studentica Ekonomskog fakulteta Maja V.

Dodala je kako je jedina stvar koje se ne poželi muzika iz Roka koja je dopirala svakog vikenda i srijede u njenu sobu. Budući da je stanovala u trećem paviljonu, njen prozor je točno gledao na spomenti klub pa je ponekad bila prisiljena slušati hitove Jelene Rozge, Nede Ukraden, Joleta i sličnih izvođača.

Najljepši period bio mi je vrijeme provedeno na Savi

Kao što se Maja rado sjeti domskih dana, isto priznaje i Stipe s FER-a koji je bio prisiljen otići u podstanare jer zbog lošeg prosjeka prošle godine nije dobio dom. – Godina provedena na Savi uvijek će mi ostati kao najljepši period u mom studentskom životu. Iako sam bio u dvokrevetnoj sobi, prava rijetkost je bila da u istoj spavamo samo cimer i ja. Jedno vrijeme sam razišljao da kupim dom, ali su mi onda roditelji ipak savjetovali da ne riskiram pa se sad mučim svakog mjeseca oko režija i visoke stanarine, govori nam Stipe.

Nastavio je kako nema nikakvih zamjerki što se tiče stanovanja u domu iako je živio u starom paviljonu, a smatra da zajedničke kupaonice smetaju prvenstveno ženskoj populaciji. Žali što više nije u domu jer se tamo nikada nije moglo dogoditi da mu za vrijeme pauza od učenja bude dosadno.