Kako se osjećaju oni koji iz BiH dolaze u Hrvatsku na studij

Veliki broj mladih Hrvata iz Bosne i Hercegovine ne pomišlja na studiranje u zemlji u kojoj su se rodili, nego im je normalan životni tijek studiranje u Hrvatskoj, nakon čega se tu i zapošljavaju. Split i Zagreb gradovi su na koje se najčešće odlučuju, a nije rijetkost da iz BiH odu već za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja. Budući da mnogi Hrvatsku zapravo smatraju svojom domovinom, provjerili smo među studentima koji su došli iz BiH jesu li naišli na bilo kakav oblik diskriminacije.

www.travnikservis.com

Hrvati koji su rođeni u istoimenoj državi često raspravljaju o tome treba li dijaspori oduzeti pravo glasa na izborima, čemu se oštro protive u Bosni i Hercegovini. Naime, mnogi od njih rođeni su u susjednoj zemlji te u njoj odrastaju, no čim završe srednju školi doseljavaju se u Hrvatsku koju nastanjuju trajno.

U pojednim studentskim krugovima mogu se začuti priče poput onih da im mladi ljudi iz BiH svojim dolaskom otimaju mjesta u školama, na fakultetima ili pak konkuriraju u pronalasku posla. Razgovarali smo s nekoliko studenata koji su rodnu Bosnu ili Hercegovinu zamijenili Zagrebom te otkrili kako se oni osjećaju u svojoj drugoj domovini.

Udomaćili se prvog dana kad su se doselili

Ivan je nakon maturiranja 2009. godine u Općoj Gimnaziji iz Livna doputovao u Zagreb gdje je upisao pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Trenutno je četvrta godina, a tvrdi kao se od prvog dana ‘udomaćio’ te da se nije našao u neugodnoj situaciji zbog činjenice da je iz BiH. Istu stvar je potvrdio i stariji brat Anđelko koji je upisao Šumarstvo 2006. godine te je još uvijek u Zagrebu.

– Otkad sam upisao fakultet i počeo živiti u Zagrebu osjećam se kao kod kuće. Možda zbog toga što mi je većina rodbine tu ,a i živim u stanu ne po domovima. Zbog toga se ne osjećam kao da sam došao privremeno. Od prvog dana prije četiri godine nisam bio diskriminiran ni u kojem pogledu, rekao je Josip, student četvrte godine Prometnog fakulteta. Njegov kolega koji je iz Tuzle upisao isti fakultet, dao je sličan odgovor.

Ponekad se profesori znaju našaliti da se trebamo vratiti kućama

Dok većina studenata iz BiH tvrdi kako nisu omalovažavani ili diskriminirani, ponekad se znalo dogoditi da se na suptilniji način poručivalo kako im nije mjesto u Hrvatskoj.

– Ja osobno za vrijeme studiranja nisam baš doživjela diskriminaciju na osnovu toga gdje sam rođena. Ipak su se profesori par puta znali našaliti da se po završetku faksa trebamo vratimo svojim kućama kako Zagrepčanima ne bi predstavljali konkurenciju, izjavila je Ivana koja nedavno diplomirala laboratorijsku medicinu na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Također je nadodala kako misli da se o tome ne može generalizirati, nego sve ovisi kako se koji čovjek postavi.

Osim u akademskim krugovima, pojedini Zagrepčani svoju nenaklonost pokazuju i pri zapošljavanju. Tako je 22-godišnja Ana, studentica treće godine na PMF-u, ostala bez posla samo zato što je Bosanka te se njenoj šefici nije svidilo naglasak.