Dok se bliži kraj srednje škole, mnogi učenici razmišljaju o prvim poslovnim koracima. Neki već imaju plan, dok drugi još traže svoj smjer.
Novosti
16:20 23 h 17.04.2026
Živite u ovim studentskim domovima, no znate li tko su ljudi po kojima se dobili imena?
srednja.hr
Brojni studentski domovi u Hrvatskoj nose imena istaknutih povijesnih ličnosti. Neki su političari, drugi znanstvenici, a treći književnici.
Ako stanujete u nekom od studentskih domova koji u nazivu sadržavaju ime neke osobe, bilo bi dobro znati tko je ta osoba i čime je zaslužila da domovi u Hrvatskoj nose njegovo ime. Evo tko su bili Stjepan Radić, Ante Starčević, Bruno Bušić, Ivan Goran Kovačić, Franjo Tuđman, Andrija Štampar, Vladimir Prelog i Lavoslav Ružička.
Tko je bio Stjepan Radić?
Studentski dom Stjepan Radić u Zagrebu, poznat i pod nazivom 'Sava', ime je dobio po najpoznatijem hrvatskom političaru u prva tri desetljeća 20. stoljeća. Kako piše Hrvatska enciklopedija, Stjepan Radić u tom je razdoblju dosljedno zastupao hrvatske nacionalne interese. U borbi za svoje ciljeve suočavao se s političkim progonima, pritiscima i zatvorskim kaznama. Svaki student čuo je priču o spaljivanju mađarske zastave 1895. godine u Zagrebu, a u tom činu sudjelovao je i sam Radić koji je zbog toga bio osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1908. prvi je put izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U Kraljevini SHS zalagao se za pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i protivio se centralizmu, monarhiji i dinastiji Karađorđević. Radikalski poslanik Puniša Račić ranio ga je 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini, a Radić je od posljedica ranjavanja preminuo. Na zagrebačkom Mirogoju ispratilo ga je oko 300.000 ljudi.
Ante Starčević: Otac domovine
Popularan pod nazivom 'Šara', zagrebački Studentski dom Ante Starčević nazvan je po još jednom utjecajnom hrvatskom političaru. Kako piše Hrvatska enciklopedija, Starčević je još za života bio prozvan Ocem domovine jer je svojim djelima i političkim radom postavio teorijsko političke temelje suvremene hrvatske nacionalne države. Protivio se jezičnim koncepcijama V. S. Karadžića i njegovih sljedbenika u Hrvatskoj, s kojima je vodio oštre polemike o jeziku. Godine 1861. osnovao je Stranku prava s Eugenom Kvaternikom. U Hrvatskom saboru zastupao je stajališta o hrvatskom državnom pravu, cjelovitosti hrvatskih zemalja i pravu hrvatskog naroda na samoodređenje. U državotvornom smislu protivio se bilo kakvim zajedničkim poslovima s Austrijom i Ugarskom, a političku budućnost Hrvatske zamišljao je utemeljenu na ugovornom odnosu između kralja i hrvatskog naroda - 'Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku'. Zbog unutarstranačkih sukoba 1895. istupio je iz Stranke prava i osnovao Čistu stranku prava.
Bruno Bušić kritizirao komunistički režim
U Splitu se pak nalazi Studentski dom Bruno Bušić, koji je ime dobio prema hrvatskom publicistu i ekonomistu. Kako piše Povijest.hr, Bušić je već tijekom gimnazijskih dana došao pod nadzor UDBE zbog kritike komunističkog režima. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a zaposlio se na Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske. Rješenje o njegovu zaposlenju 1965. je potpisao direktor tog instituta Franjo Tuđman. Godine 1968. postao je urednik u Hrvatskome književnom listu, gdje objavljuje članak Žrtve rata, u kojem 'osporava preuveličavanja i manipulacije podatcima o žrtvama II. svjetskog rata na području Hrvatske'. Nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je među prvim uhićenicima, a osuđen je na dvije godine zatvora u Staroj Gradiški. Emigrirao je 1975. godine. Nakon što je 1978. godine objavio studiju 'Hrvatske ustaše i partizani' ponovno se našao u fokusu jugoslavenskih tajnih službi. Godine 1978. u Parizu mu je život oduzeo agent jugoslavenske tajne policije UDBA. Pokopan je ondje, a posmrtni ostatci preneseni su 1999. na zagrebački Mirogoj.
Ivan Goran Kovačić i njegova Jama
Riječki Studentski dom Ivan Goran Kovačić ime je dobio po poznatom književniku. Hrvatska enciklopedija piše da je riječ o jednom od najvažnijih hrvatskih književnika razdoblja prije i tijekom Drugoga svjetskog rata, ponajprije zbog snažnog humanističkog i proturatnog obilježja stvaralaštva. Najpoznatiji je kao autor poeme Jama, jednog od ključnih djela moderne hrvatske književnosti. Jamu je napisao 1943. dok je boravio na partizanskome teritoriju, a zbog njegove smrti mjestimice je nedorađena. Objavljena je posmrtno 1944. u Italiji. Tema poeme je ratni zločin. Temelji se na iskustvu masovnih smaknuća počinjenih na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske u prvim godinama rata. Premda u poemi poprište, žrtve i počinitelji nisu imenovani, često se interpretira kao prikaz ustaških zločina. U Jami se zločin opisuje sa stajališta žrtve, zarobljenoga seoskoga čovjeka koji je slučajno preživio pokolj te je zajedno s leševima svojih supatnika bačen u jamu. Na kraju je i sam stradao od 'neprijateljske ruke'. Kao partizan i intelektualac koji je stradao 1943. godine, postao je 'simbol otpora i žrtve za slobodu'.
Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman
Po prvom hrvatskom predsjedniku nazvan je Studentski dom Dr. Franjo Tuđman u Splitu. Prema Hrvatskoj enciklopediji Franjo Tuđman je tijekom Drugog svjetskog rata bio aktivni član antifašističkog pokreta i partizanskih postrojbi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Godine 1961. napustio je aktivnu vojnu službu i prešao u Zagreb kao direktor Instituta za historiju radničkoga pokreta. Kasnije se sukobio sa službenom politikom i bio je prisiljen na umirovljenje i političku izolaciju. U razdoblju nakon prisilnog umirovljenja Tuđman se posvetio istraživanju hrvatske povijesti i nacionalnog pitanja. Pisao je knjige o pravima malih naroda na samoodređenje i kritički analizirao povijesne događaje, uključujući Jasenovac i II. svjetski rat. Bio je uhićen i osuđen dva puta zbog svojih stavova o hrvatskoj neravnopravnosti i kritike jugoslavenske politike. Politički, Tuđman je najpoznatiji kao osnivač i prvi predsjednik HDZ-a, te ključni akter osamostaljenja Hrvatske.
Andrija Štampar i medicina
Studentski dom dr. Andrija Štampar u Osijeku ime je dobio po hrvatskom liječniku. Štampar je radio na tome da liječnik postane socijalni radnik i narodni učitelj, ekonomski neovisan o pacijentu, jednako dostupan svim slojevima društva, stoji na Hrvatskoj enciklopediji. Godine 1940. postao je dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a pri Sveučilištu u Zagrebu osnovao je Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu slušača. Nakon II. svjetskog rata bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu (koja danas nosi njegovo ime), dekan Medicinskoga fakulteta (na kojem je reformirao nastavu), rektor Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik JAZU (1947–58), sudjelovao je u osnivanju Instituta za higijenu rada... Godine 1946. bio je izabran za prvoga potpredsjednika Ekonomsko-socijalnoga vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je do ratifikacije ustava Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 1948. obavljala dužnost te organizacije.
Kemičar Vladimir Prelog
Studentski dom Vladimir Prelog u Osijeku ime je dobio po jednom od najvažnijih hrvatskih kemičara. Za kemiju se zainteresirao još u gimnaziji, a prvi znanstveni rad objavio je već kao srednjoškolac, piše Hrvatska enciklopedija. Studirao je i doktorirao u Pragu, nakon čega se bavio istraživačkim i industrijskim radom. Od 1935. djelovao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je razvio organsku kemiju i započeo uspješnu suradnju s tvrtkom Kaštel, današnjom Plivom. Tijekom Drugog svjetskog rata odlazi u Zürich na ETH, gdje postaje redoviti profesor i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za stereokemiju. Objavio je više od 400 znanstvenih radova, a za svoj doprinos stereokemiji 1975. godine dobio je Nobelovu nagradu za kemiju.
Nobelovac Lavoslav Ružička
U Osijeku se našao i Studentski dom Lavoslav Ružička, koji je također bio kemičar, piše Hrvatska enciklopedija. Gimnaziju je završio u Osijeku, a kemiju je studirao i doktorirao u Karlsruheu, gdje je započeo znanstvenu karijeru kao suradnik Hermanna Staudingera. S njim je 1912. došao na ETH u Zürich, gdje je postupno napredovao do profesora i predstojnika Laboratorija za organsku kemiju. U Zürich ga je privukla snažna kemijska i farmaceutska industrija, s kojom je uspješno surađivao. U znanstvenom radu bavio se strukturom i sintezom prirodnih spojeva, osobito terpena, politerpena i steroida. Riješio je strukturu piretrina, sintetizirao muskone i cibetone te razjasnio strukturu androsterona. Za istraživanja polimetilena i viših terpena dobio je 1939. Nobelovu nagradu za kemiju. Tijekom života ostao je snažno povezan s Hrvatskom te je bio počasni član i doktor više hrvatskih i svjetskih institucija.
