Faks Od četvorke koja ga je slomila do vrhunskog uspjeha: Ovo je priča najboljeg studenta dentalne medicine

Od četvorke koja ga je slomila do vrhunskog uspjeha: Ovo je priča najboljeg studenta dentalne medicine

Martina Gelenčir

03. ožujak 2026.

Od četvorke koja ga je slomila do vrhunskog uspjeha: Ovo je priča najboljeg studenta dentalne medicine

Lovre Labura | foto: privatna arhiva

Među fakultetima koje upisuju najbolji je i Fakultet dentalne medicine u Rijeci. A Lovre Labura dvostruko je nagrađen za najbolji uspjeh na studiju.

Visokih 4,75 prosječna je ocjena maturanata iz 4. srednje koji su lani upisali Fakultet dentalne medicine u Rijeci. Prema kriteriju srednjoškolske ocjene upisanih ovo je jedan od top 10 fakulteta u državi u 2025. godini. A kako je to biti student top fakulteta koji upisuju najbolji maturanti, zna Lovre Labura.

Lovre je, naime, diplomirao nedavno, a protekli tjedan dobio je nagradu dekanice za uspjeh na cijelom studiju i odvojenu nagradu za ostvareni uspjeh na studiju temeljem kriterija kliničkih predmeta. Ukupni prosjek studija mu je 4,79.

- Mislim kako ne postoji posebna skrivena tajna koju mogu otkriti. Svakako sam proveo mnogo sati proučavajući knjige, skripte i sva ostala moguća pomagala. Ipak, naglasio bih da sam se uvijek trudio poslušati i 'uhvatiti' što je više informacija moguće tijekom nastave, jer bi mi to uvelike olakšalo i umanjilo vrijeme potrebno za ponavljanje, odmah nam u uvodu kaže Lovre.

Najteža je bila Farmakologija, a uživao je u kliničkim predmetima

Opisujući svoj prosječni dan na fakultetu, navodi da je na početku nalikovalo srednjoj školi i sjedenju u klupama. No pojavom kliničkih predmeta provodio je jako puno vremena na klinici s pacijentima.

- Sukladno tome, prvih godina više sam vremena provodio učeći, najčešće po par sati dnevno. Kasnije sam puno toga naučio kroz praksu i nisam morao toliko ponavljati kod kuće. Jesam li učio više nego prosječan student dentalne medicine, to ne mogu zasigurno reći, ali pretpostavljam da nekada jesam, a nekada i nisam, kaže Lovre.

Vrlo jasno odgovorio je i na pitanje koji mu je kolegij bio najteži. To je bila Farmakologija, a teško mu je, kaže, padalo učenje stotina imena lijekova napamet.

- Mislim da je to zato što velik broj tih imena nema nužno logičke povezanosti s onime što se tim lijekom liječi ili kako funkcionira, a najlakše mi je pamtiti kada pojmove mogu povezati u neku priču. Upravo zato sam uživao u većini kliničkih predmeta, posebice onih koji u svojoj struci. Mislim kako dentalna medicina, ali i medicina općenito, ima vrlo jasan scenarij: osoba dolazi s nekom tegobom, traži se uzrok tegobe i tegoba se liječi. Naravno, u stvarnosti niti jedan od ovih koraka nije tako jednostavan, no mogućnost da povežem svaki od ovih koraka i ispričam priču od početka do kraja, to je ono što me ispunjava, veli Lovre.

Četvroka nakon prvih mjesec dana ga je pogodila, a onda se dogodio obrat

Pitamo ga i koliko su mu uopće tijekom studija bile važne ocjene i je li si uoči faksa zacrtao da će imati ovako izvrstan prosjek.

- Prije početka studija imao sam jedan odgovor na ovo pitanje, a sada imam drugi. Imao sam petice kroz osnovnu i srednju školu te mi je to bila neka norma kojoj sam svjesno ili nesvjesno težio. Dolaskom na fakultet, to se nije promijenilo, unatoč savjetima svoje obitelji. Onda se, nakon prvih mjesec dana studiranja, dogodio ključan trenutak – dobio sam četvorku iz prvog završnog ispita. Iako je dio mene bio svjestan kako ocjene na fakultetu nisu toliko važne kao, to me pogodilo. Sada znam da to zvuči jako glupo, ali tako sam se tada osjećao. Kroz razgovor sa svojom bakom, koja je prva doktorica dentalne medicine u našoj obitelji, uspio sam shvatiti da dobre ocjene tijekom studiranja ne smiju biti moj cilj, već rezultat dobro odrađenog posla, a dobro odraditi posao mora biti cilj, jer tako će funkcionirati svakodnevni rad u ordinaciji. Od tada, niti svjesno niti podsvjesno, nisam više morao dobiti pet, nego sam se samo morao potruditi napraviti najbolje što mogu. Znanje da sam dao sve od sebe, čak i za ocjenu nižu od one koju sam htio, postalo mi je dovoljno. Sada, nakon što sam diplomirao, brucošima i svima onima koji će to postati, pružio bih isti savjet. Siguran sam kako me spasio od puno nepotrebnih muka, ističe Lovre.

A kako je uopće odlučio upisati ovaj studij? Prisjeća se da je odmalena znao da želi biti doktor, ali nije znao kakav. Primarna inspiracija za upis dentalne medicine bile su mu mama i baka, koje su obje doktorice dentalne medicine.

- U trenutku kada sam se najviše premišljao oko upisa dentalne medicine ili medicine, nisu mi stvarale nikakav pritisak, već su mi dale dovoljno prostora da sam odlučim. Ipak, ukazale su mi neke strane ove struke koje su znale da će mi se svidjeti i koje su na kraju prevagnule, a to su znanstvena, humana i umjetnička strana, odnosno spoj svih triju koji je potreban kako bih mogao najbolje pomoći svojim pacijentima, kaže Lovre.

'Kada mi je faksu bilo teško, ljudi koje sam upoznao su mi pomogli'

Iz današnje perspektive, studij je i premašio njegova početna očekivanja, odgovara tako na naše sljedeće pitanje.

- Možda najviše zato što je bilo stvari koje bi se mogle i trebale poboljšati, a nakon razgovora s profesorima i upravom, one su se promijenile i poboljšale. Nažalost, neke promjene ne mogu biti i nisu bile toliko brze da zahvate moju generaciju, no posljednjih nekoliko generacija studira po novijem, unaprijeđenom programu. Jako mi je drago da su naši profesori bili spremni saslušati nas i promijeniti svoj način rada prema nekim od naših savjeta, kaže Lovre.

Prije faksa bio je učenik opće gimnazije Srednje škole Mate Balote u Poreču. Kada bi mogao izdvojiti jednu stvar iz srednje koja ga je posebno pripremila za studij to bi bilo da se usudi upoznati nove ljude.

- Inače sam iz Umaga te mi je odlazak u Poreč bio velika promjena jer sam upoznao puno novih ljudi koji su odjednom postali dio moje svakodnevice. No upoznavanje tih ljudi i sklapanje prijateljstava bilo je ono što mi je pomoglo kada je nešto u školi bilo teško, a isto vrijedi i za faks. Kada mi je faksu bilo teško, ljudi koje sam upoznao su mi pomogli da se osjećam bolje i da se manje brinem. A kada mi je na faksu bilo super, onda mi je uz njih bilo još bolje. Usudite se upoznati nekog novog i život će vam svaki put biti malo ljepši i lakši, navodi Lovre.

Da nije upisao dentalnu medicinu, vjerojatno bi, kaže, upisao medicinu. To su bila dva studija koja su ga najviše zanimala, a kako je bio uspješan na kliničkim predmetima, vjeruje da bi se snašao i na studiju medicine. Izvrsne studente prati predrasuda da previše uče i zapravo ne proživljavaju mladost kako bi trebali, no ono što ističe naš sugovornik je da je je slobodno vrijeme jednako važan dio studiranja kao i učenje. On se trudio izdvojiti svaki dan barem malo vremena za sebe, svoga brata, svoju djevojku i svoje prijatelje. Čak pet godina bio je i predsjednik Hrvatske udruge studenata stomatologije za međunarodnu aktivnost i razmjenu.

Danas radi na fakultetu na kojem je nizao uspjehe

Nakon studija odlučio je ostati u Rijeci, a zaposlio se upravo na fakultetu na kojem je i postizao izvrsne rezultate - radi kao asistent na Katedri za oralnu kirurgiju.

- S obzirom na to da sam se zaposlio na svom Fakultetu, vjerujem da je to dobar znak da sam bio zadovoljan svojim studiranjem na istome. Kroz projekte tijekom studija shvatio sam kako mi je ugodno raditi sa studentima te sam zato ostao pri Fakultetu. Osim toga, kada stignem trudim se pomoći svojoj mami u njezinoj ordinaciji u Brtonigli. Kao student nisam bio sto posto siguran je li raditi s mamom najbolji potez, no sada mogu reći kako stvarno guštam u našem zajedničkom radu. Sljedeći cilj je upisati doktorski studij i specijalizaciju, tako da se za desetak godina vidim i dalje na Fakultetu dentalne medicine Sveučilišta u Rijeci, kaže Lovre.

Za kraj, kao i ostale naše izvrsne sugovornike, Lovru smo pitali ima li kakav savjet za maturante kako da se pripreme za studentski život i neku poruku za one koji namjeravaju upisati upravo dentalnu medicinu.

- Studentski život je stvarno jedan predivan i neobičan dio života, pun obveza i rada, ali i pun slobode i istraživanja. Moj savjet svim studentima bio bi da iskoriste ovo vrijeme učeći kako bi bili spremni jednog dana izaći na tržište rada, ali i obavezno zabavljajući se, upoznavajući nove ljude i istražujući što sve život nudi van studija i van posla. Na kraju dana, treba raditi da se živi, a ne živjeti da se radi, stoga nemojte zanemariti veze koje imate s ljudima i hobije u kojima uživate. Posebna poruka za buduće kolege na studiju dentalne medicine je sljedeća: Naša struka zna biti izazovna i teška, ali najčešće je jako lijepa i humana. Na putu ćete naići na prepreke, ali osjećaj kada vidite pacijenta kojem ste pomogli da se ponovno smije je neprocjenjiv. Nadam se da ćete ga uskoro i vi osjetiti, poručuje Lovre.