Gospodin Ivica diplomirao je prvi u generaciji prije 50 godina: 'Pauze su se hvatale kako bi se pojeo burek'

U lipnju ove godine Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu (PMF) proslavit će okrugli 80. rođendan. Tim povodom odlučili smo porazgovarati sa 75-godišnjim Ivicom Picekom koji je ovaj fakultet upisao 1969. godine, kako kaže, u vrijeme spuštanja čovjeka na mjesec. S entuzijazmom se tada opredijelio za smjer Fizike, a kasnije je, priča nam, 'ostao kao pupčanom vrpcom vezan' za ovaj fakultet i ondje dočekao mirovinu.

'Osim batinanja, neki su ostali i pod trajnim nadzorom tadašnje milicije'

Za početak smo se prisjetili kako je tada izgledao život studenata, kako onih na PMF-u, tako i općenito. Pauze između predavanja, kaže Picek, hvatale su se kako bi se pojeo burek i trčalo na nekoliko lokacija u gradu na koje je bio razbacan PMF. Usto, i do zagrebačkih je studenata stigao val studentskih prosvjeda 1968. u Europi. To se manifestiralo kroz povremene obustave nastave koje su kulminirale 1971., u vrijeme Hrvatskog proljeća.

- Kolege koji su bili članovi tadašnje Partije bili su aktivni po dužnosti. Neupućenima su objašnjavali o čemu je riječ, no šok sam doživio kad bi objašnjenje otišlo u svoju suprotnost. Na moj upit jednom kolegi kako je promijenio mišljenje, odgovorio je 'da je podložan demokratskom centralizmu'. To me je još dublje uvjerilo da Partija nije za mene. U narednom periodu uslijedilo je teško razdoblje za studente. Osim batinanja, neki su ostali i pod trajnim nadzorom tadašnje milicije. To nam je za utjehu pomoglo da se svi skupa usredotočimo na studij. Početkom 1974. diplomirao sam kao prvi u svojoj generaciji i zaposlio se kao znanstveni asistent kod profesora Dubravka Tadića u Zavodu za teorijsku fiziku Instituta Ruđer Bošković (IRB), prisjeća se Picek.

• Kakav potez: Udovica uglednog fizičara zagrebačkom faksu poklonila dvije skupe nekretnine

'Trebalo je držati korak s kolegama...'

Kad je riječ o samim počecima studija, Picek navodi da su mu predavanja počinjala rano ujutro pa je, kako bi ostao budan na nastavi, s večernjim sportskim treninzima morao prekidati na vrijeme. A trebalo je, dodaje, i držati korak s kolegama koji su prethodno završili matematičku gimnaziju 'i već su sve to znali'.

Ivica Picek ispred Instituta Niels Bohr u Kopenhagenu 1983. i na slapovima Krke na izletu za vrijeme konferencije u Primoštenu 2009. | foto: Privatna arhiva

Naime, kolegiji Matematička analiza i Opća fizika tada su se slušali s matematičarima. Picek je pak ranije pohađao XIV. gimnaziju, '25. maj' na Kennedyjevom trgu, koja je bila prirodnog usmjerenja, ali bez pojačane satnice iz matematike i bez 'takmičarskih treninga'. Ta škola kasnije se s Matematičkom spojila u MIOC. Prisjećajući se početka studija, Picek rado spominje svoje bivše profesore.

- To je bila zadnja generacija kojoj je Matematičke metode fizike držao profesor Danilo Blanuša, a Opću fiziku slušali smo kod profesora Borana Leontića po čuvenim Feynmanovim lekcijama. Na trećoj godini sam odabrao smjer Teorijske fizike, koju je nosila Klasična elektrodinamika profesora Mladena Martinisa i Uvod u atomsku mehaniku profesora Vladimira Šipsa. Na četvrtoj godini to se nastavilo Martinisovom Kvantnom mehanikom. U to vrijeme već sam bio stipendist IRB-a, gdje su profesori s PMF-a imali svoje istraživačke grupe. Diplomski rad sam odabrao kod profesora Tadića što je za mene bio uvod u fiziku elementarnih čestica, disciplini u kojoj sam ostao do kraja profesionalne karijere, objašnjava Picek.

• Dekan PMF-a na odlasku otkriva čime je najzadovoljniji u dva mandata: 'Ponosan sam na svoje ljude'

'Ostao sam kao pupčanom vrpcom vezan za PMF'

IRB, čiji je stipendist bio, pokazao se kao idealno mjesto za mladog znanstvenika. Kao asistenti kod 'sedminaca', profesora s PMF-a koji su tu imali svoje urede, bili su i njihovi asistenti u nastavi. Poslijediplomsku nastavu na smjeru Nuklearne fizike i fizike elementarnih čestica držali su profesori Emil Coffou, Hrvoje Kraljević, Vladimir Paar, Ksenofont Ilakovac i Dubravko Tadić. Zavod je imao i fenomenalnu tajnicu Bosiljku Fanton koja je na pisačem stroju s memorijom prilagođavala njihove radove časopisima u kojima će biti objavljeni. Autori su primjećivali da je u rukopisima ispravljala i stručne pogreške, a bila je stvarni motor znanstvenog publiciranja. S današnjeg gledišta, tvrdi Picek, imala je učinak koji danas ima umjetna inteligencija.

- Držanjem nastave na diplomskom studiju ostao sam kao pupčanom vrpcom vezan za PMF. Najprije kao asistent iz Klasične elektrodinamike kod profesora Gaje Alage, a potom kao nositelj kolegija Teorijske fizike i strukture materije i Simetrija u fizici. Kako sam izgledao dosta mladoliko, neredovitiji studenti su mislili da u predavaonicu ulazim kao jedan od njih, prisjeća se Picek.

Iako se nakon vlastitih studentskih dana na PMF-u ondje i zaposlio, kaže da u kontinuitetu održavanja nastave nije uočavao bitne razlike između studentskih generacija. U ponekoj od njih našla se koordinirana grupa ambicioznih i darovitih studenata koji su lijepo surađivali. Iz tih generacija proizlazili su budući asistenti na PMF-u, IRB-u i Institutu za fiziku Sveučilišta (IFS-u).

- Sinergija te tri institucije na 'Brdu' obogaćivala je istraživanje i zajedničko organiziranje znanstvenih skupova. 'Adriatic meetings' održavani u Dubrovniku u području fizike elementarnih čestica omogućili su mi da upoznam voditelja svojih budućih poslijedoktorskih specijalizacija na Institutu Niels Bohr u Kopenhagenu (Holger Bech Nielsen) i DESY u Hamburgu (Roberto Peccei), pojašnjava Picek.

• FOTO Gospođa Tea bila je prva generacija na svom faksu: 'Od 600 upisanih na promociji nas je bilo 17'

Razdoblje Domovinskog rata

Ove godine, kada se obilježava 80 godina PMF-a, Picek se s nama prisjeća brojnih važnih trenutaka za ovaj fakultet. Kako kaže, kao što je stvaranje PMF-a prije 80 godina bio važan iskorak za Sveučilište u Zagrebu, gdje je visokoškolska nastava prirodoslovlja i matematike počela prije 150 godina, tako je i useljenje u nove zgrade Fizike i Matematike početkom 90-ih bio važan korak za sam PMF. Tada je na poziv profesora Tadića prešao s IRB-a na Fizički odsjek PMF-a. S tim se poklopio Domovinski rat, kad je nastavu trebalo uredno održavati.

- To se ostvarilo suprotno očekivanjima nekih profesora koji su u to vrijeme svojevoljno napustili Zagreb, jer je za njih 'sve stalo'. Uz to, uspjelo nam je organizirati u ratnoj 1994. godini i '7th Adriatic meeting' na Brijunima, kao prvu međunarodnu konferenciju iz fizike održanu u neovisnoj Hrvatskoj. Bilo je to izuzetno važno za studente koji su na njoj sudjelovali i kasnije postali nositeljima budućih istraživanja u području fizike elementarnih čestica u Hrvatskoj. Za mene je to bila faza kad sam s mlađim suradnicima ulazio u nova područja istraživanja, a kroz predavanja iz kolegija Fizike elementarnih čestica i Fizikalne kozmologije napisao sam sveučilišni udžbenik kao i dvije stručno-popularizacijske knjige. Pozicija prof. emeritusa, koja mi je dodijeljena po umirovljenju 2017. godine, omogućuje mi da i dalje pratim razvoj znanosti i dadem poneki doprinos sveučilišnoj zajednici, zaključuje Picek.