Zagrebačka profesorica među najutjecajnijima u svijetu: Otkrila nam je svoj recept za uspjeh

U 70 godina koliko će proslaviti krajem ovog mjeseca, Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu (PBF) iznjedrio je brojne uspješne znanstvenike i znanstvenice. Jedna od njih je bivša studentica, a danas i profesorica na PBF-u Marina Cvjetko Bubalo, čije se ime našlo na čuvenoj listi dva posto najutjecajnijih znanstvenika svijeta u 2024. godini. Podsjetimo, listu objavljuju znanstvenici sa Sveučilišta u Stanfordu, a istraživanje se temelji na podacima s profila znanstvenika u bazi Scopus.

Na popis najcitiranijih znanstvenika ova je profesorica uvrštena i 2021. godine, kada je lista prvi put formirana, što je za nju bilo doista veliko iznenađenje.

- Sjećam se da sam primila poruku od kolegice u kojoj je pisalo: 'Čestitam!' te poveznica na članak mrežne stranice Sveučilišta u Zagrebu. U tom sam trenutku bila istovremeno i zbunjena i ponosna. To je svakako bilo divno priznanje za dugogodišnji rad i trud koji stoji iza tima i mene, priča nam Cvjetko Bubalo.

Presudan je rad na temama koje su u samom fokusu suvremene znanosti

Vjeruje da ne postoji tajni recept za uspjeh u bilo kojem području, pa tako ni u znanosti. Svačiji put je individualan i ovisi o nizu faktora, od osobnih sklonosti i ljudi koji nas okružuju pa sve do - spleta okolnosti.

Marina Cvjetko Bubalo i njezin tim | foto: Privatna arhiva

- Ako bih morala izdvojiti što je u mom slučaju bilo presudno, to je prije svega ona iskrena životna znatiželja koju nosim još od malih nogu. Upravo me taj unutarnji istraživački pogon, ne ambicija, vodio kroz znanstveno-istraživački rad. No, znanstveni rad nikako nije usamljen poziv. Za kvalitetno istraživanje presudno je biti dio tima u kojem se suradnici razumiju i nadopunjuju, ne samo stručnim znanjem, već i energijom. Upravo je taj ljudski faktor bio presudan i na mom putu. Kao tim, razvijali smo se polako i strpljivo, uz puno truda i uzajamne podrške. Također, važno je istaknuti kako je za uvrštavanje na listu najcitiranijih znanstvenika presudan rad na temama koje su u samom fokusu suvremene znanosti. Mi se već niz godina bavimo razvojem ekološki i ekonomski održivih pristupa u proizvodnji finih kemikalija i lijekova, iznimno propulzivnim područjem koje izravno doprinosi poboljšanju kvalitete života i odgovara na ključne izazove današnjice, objašnjava Cvjetko Bubalo.

Nove generacije zahtijevaju da se i profesori mijenjaju i prilagođavaju

Na PBF-u na kojem je danas zaposlena ujedno je i studirala. Prošlo je, kaže, gotovo 20 godina otkako je napustila studentske klupe, i od tada se na Fakultetu uistinu mnogo toga promijenilo. U znanstveno-istraživačkom radu uočava golemi napredak, potaknut prvenstveno širim mogućnostima prijave na nacionalne i međunarodne projekte, ali i snažnom administrativnom podrškom Fakulteta tijekom prijave i provedbe projekata.

- Takva je podrška izuzetno važna mlađim istraživačima dok još nemaju vlastitog iskustva u vođenju znanstvenih projekata. Također, posebno važnim smatram osiguranu slobodu u kreiranju istraživačkih pitanja usklađenih sa strateškim program znanstvenih istraživanja Fakulteta. Takav je pristup rezultirao izvrsnim projektima koji su omogućili nabavu vrhunske opreme nužne za kvalitetan rad, ali, što je još važnije, i zapošljavanje mladih stručnjaka kao budućih nositelja znanstvenih aktivnosti na Fakultetu, dodaje Cvjetko Bubalo.

Što se tiče rada sa studentima, opće promjene u društvu, smatra, neizbježno se preslikavaju i na predavaonice i laboratorije PBF-a. Dinamika rada prirodno se mijenja - svaka generacija donosi drukčije načine razmišljanja i pristupe učenju, što zahtijeva da se 'i mi mijenjamo i prilagođavamo'.

- Danas je komunikacija između profesora i studenata puno otvorenija, a što se najviše očituje tijekom izrade završnih i diplomskih radova. Upravo se tada, kroz bliski rad i u opuštenijoj atmosferi u laboratoriju, nerijetko kod studenata probudi iskrena istraživačka znatiželja, naglašava Cvjetko Bubalo.

Znanstvenici koji do autorstva pokušavaju doći pritiskom ili ucjenom

S ovom znanstvenicom razgovarali smo i o takozvanim 'akademskim parazitima', koji se često 'nakače' upravo na mlade znanstvenike. Taj naziv upotrijebila je znanstvenica Livia Puljak kako bi opisala osobe koje žele znanstveno napredovati tuđim radovima, odnosno traže autorstvo ili mentorstvo bez ikakvog rada.

- Pročitala sam članak kolegice Puljak i moram reći da oštro osuđujem svaki oblik pokušaja napredovanja na temelju tuđeg truda, a pogotovo situacije u kojima se do autorstva pokušava doći bilo kakvom vrstom pritiska ili ucjene. Takve su prakse u potpunoj suprotnosti s temeljnim etičkim načelima znanosti. Srećom, u svom se dosadašnjem radu i neposrednom okruženju nisam susrela s takvim neugodnim situacijama. Kako i kolegica ističe, tim su pojavama najčešće izloženi mladi znanstvenici koji su ujedno i najosjetljivija skupina u akademskom sustavu. Smatram da je ključno izgraditi snažne institucionalne mehanizme zaštite koji bi omogućili mladim ljudima da slobodno i bez straha prijave svaku nepravilnost, ističe Cvjetko Bubalo.

Na svom znanstvenom putu nije se susrela ni s rodnom diskriminacijom koja se nerijetko spominje kada su u pitanju žene u znanosti. Govoreći iz perspektive biotehničkih znanosti, smatra da žene danas imaju jednake mogućnosti za uspjeh kao i njihovi muški kolege. Izuzetno ju veseli što je sve veći broj žena koje su nositeljice važnih znanstvenih projekata ili na rukovodećim položajima unutar naših institucija.

- Ipak, ako bi tražila specifičnu razliku u putanji karijere, ona se često osjeti u jednom od najintenzivnijeg razdoblja u znanstvenoj karijeri, razdoblju nakon stjecanja doktorata. Iz osobnog iskustva, ali i promatrajući svoje bliske suradnice, to je najčešće razdoblje u kojem se žene posvete podizanju djece te dolazi do privremenog prekida u karijeri, kao i promjene prioriteta i dinamike rada. Stoga, u tom je periodu iznimno važno razumijevanje i podrška okoline. Da zaključim, vjerujem da je raznovrsnost, bilo ona rodna, dobna, iskustvena ili kulturalna, iznimno važna u znanosti. Što je tim raznolikiji, to je bogatiji različitim perspektivama i idejama, što u konačnici dovodi do kreativnijih i kvalitetnijih rješenja, smatra Cvjetko Bubalo.

Nedovoljno čvrsta veza između akademske zajednice i realnog sektora

Kad je riječ o najvećim izazovima u hrvatskoj akademskoj zajednici, Cvjetko Bubalo navodi zadržavanje mladih, izvrsnih znanstvenika u sustavu. Kroz znanstvene projekte, pojašnjava, zapošljavaju se brojni doktorandi i poslijedoktorande koji su uglavnom, zbog ograničenog broja stalnih radnih mjesta, primorani napustiti istraživačke timove. Time fakulteti nepovratno gube educiran kadar.

- Sustav bi trebao brže prepoznavati i nagrađivati izvrsnost, pružajući mladima stvarnu mogućnost građenja vrhunske znanstvene karijere na fakultetima u Hrvatskoj. Dodatan je izazov specifična pozicija znanstvenika na našim sveučilištima. Oni se moraju paralelno razvijati u znanstvenom i nastavnom smjeru, što čini njihov opis posla bitno drugačijim od onog na institutima, iako su kriteriji za izbor u viša znanstvena zvanja identični. Takva opterećenost nerijetko demotivira mlade ljude da svoju budućnost grade na fakultetima, što za cijelu našu akademsku zajednicu predstavlja znatan gubitak. Naposljetku, kao ključan izazov izdvojila bih još uvijek nedovoljno čvrstu vezu između akademske zajednice i realnog sektora. U našim laboratorijima postoji golem potencijal koji se u gospodarstvu ne koristi dovoljno, nerijetko zbog nedostatka jasnih modela transfera tehnologije. Voljela bih vidjeti više sveučilišnih programa koji bi sustavno poticali znanstvenike na komercijalizaciju otkrića, ali i motivirali tvrtke da svoje tehnološke izazove rješavaju u izravnoj suradnji s fakultetima, zaključuje Cvjetko Bubalo.