Profesor Lovrek na FER-u je ukupno 60 godina: 'Mame i tate nisu nas pratile na prijemni i upis'

Neki od najboljih maturanata i ove će godine upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER). Taj fakultet ove godine slavi čak 70 godina postojanja, nakon što je 1956. tadašnji Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu podijeljen je na četiri fakulteta, od kojih je jedan bio Elektrotehnički fakultet, prethodnik FER-a. Profesor emeritus Ignac Lovrek na njemu je već 60 godina – od 1966., godine kada je upisao studij. Prije upisa fakultet pohađao je V. gimnaziju u Zagrebu s pojačanom satnicom prirodnih predmeta, a prisjeća se kako je većina razreda razmišljala o studiju na tehničkim fakultetima.

- Moj izbor bila je elektrotehnika, činila mi se najdinamičnijom, s mnogim novostima i širokim mogućnostima odabira, od elektronike do energetike. Ono što me je posebno zaintrigiralo pri kraju gimnazijskog obrazovanja bilo je računanje s ‘0’ i ‘1’ povezano s logikom (i onda se to zvalo ‘digitalnim’), a u nastavnom sam programu ETF-a pronašao predmete kao što su Logička algebra i Impulsna i digitalna elektronika. Uz to, kružile su 'glasine' da je Fakultet jako dobro organiziran, da ima zanimljivih predmeta, da se ne uče samo formule i slično, ističe Lovrek za srednja.hr.

'Mame i tate nisu nas pratile na prijemni ispit i upis'

Prisjeća se da se njegovo srednjoškolsko društvo raspršilo po raznim studijima, a ove će godine proslaviti 60 godina mature. Godine u kojima je bio srednjoškolac obilježile velike promjene u glazbi pa se prisjeća kako su učenici pronalazili načine da dođu do ploča popularnih sastava, poput Stonesa i Beatlesa, a gramofoni su se donosili i u škole.

- Ne mogu ne spomenuti i glazbeni ukus u to doba: isti ljudi nisu bili ljubitelji anglo-američke glazbe i one iz drugih izvora, uključujući domaću zabavnu glazbu. Bilo ih je koji su pratili džez. Ne znam nikoga tko je u Zagrebu slušao narodnjake. Danas tih 'granica' nema, čini mi se da i glazba već dugo pridonosi zaglupljivanju. Da se ne bi stekao krivi dojam, uz rock, i tad i danas, slušao sam i klasičnu glazbu i pjevao narodne pjesme, navodi Lovrek.

Početkom ’60-ih Elektrotehnički fakultet preselio je u Unsku ulicu. Velebne zgrade s novim predavaonicama ostavile su mu dobar prvi dojam kad se je došao prijaviti na prijemni ispit. Prisjeća se da mu je na prijemnom bilo zadano pet matematičkih zadataka. On ih je riješio tri i pol i upisao fakultet.

- Mame i tate nisu nas pratile na prijemni ispit i upis, to nikome nije padalo napamet, ni budućim studentima ni njihovim roditeljima. Takvi bi bili predmet sprdnje, a danas gotovo da je to normalno, prisjeća se naš sugovornik.

'Položeni 'šiber' bio je preduvjet za nastavak studija i upis drugog semestra'

Tada je na fakultetu postojao režim 'godina za godinom' – da bi upisali sljedeću, studenti su morali položiti sve predmete iz tekuće godine. Inače su morali upisati 'parcijalu'.

- U prvom smo semestru smo uz to trebali položiti 'šiber' – izračunati složeniji matematički izraz s operacijama množenja, dijeljenja, potenciranja i drugima. 'Šiber', sprava čiji je naziv izveden iz njemačke riječi Rechenschiber (rehnšiber), bio je mehaničko logaritamsko računalo koje je omogućavalo složenije inženjerske proračune, pa se smatralo da to student tehnike treba svladati na samom početku studija. Položeni 'šiber' bio je preduvjet za nastavak studija i upis drugog semestra. Godine 1966. još smo računali sa šiberom, a već 1968. prešli na programski jezik Fortran, ističe Lovrek.

Prisjeća se da je tada Elektrotehnički fakultet nabavio prvo, za ono doba, veće računalo IBM 1130.

- U nazivu fakulteta nije bilo računarstva, ali počeli smo programirati, a programe unositi na bušene kartice, učitavati u računalo i ispisivati za provjeru programskog koda i rezultata. Problem nisu bili samo algoritmi već i njihov zapis na bušenim karticama: ako je veći snop pao i rasuo se, dodatni je posao bio ponovno ih složiti u ispravnom redoslijedu i 'pustiti' računalu na provjeru putem čitača kartica!, navodi Lovrek.

IBM 1130 na FER je stigao 1968. | foto: privatna arhiva

No, dodaje, nisu samo zahtjevi na studente bili specifični u odnosu na druge fakultete, već i oni na nastavnike, pa da bi netko bio izabran u zvanje redovitog profesora, trebao je napisati i objaviti udžbenik za predmet koji je predavao, tako da je dio nastave bio dobro pokriven knjigama na hrvatskom jeziku.

- Odnosi među studentima su bili dobri. Bilo nas manje nego danas, 250 na godini, a kako je u to doba ETF bio jedini elektrotehnički fakultet u Hrvatskoj, studenti iz svih krajeva priključili su se nama iz Zagreba i okolice. Slučajni kontakti i susreti, primjerice susjeda u predavaonici ili učionici, brzo su prerastali u poznanstva, kolegijalne odnose, pa i trajna prijateljstva. To se tako nije zvalo, ali bili smo dobro umreženi, naravno bez usluge društvenih mreža, i po potrebi smo se brzo organizirali, opisuje Lovrek.

Tužili profesora dekanu jer nisu predavali kako treba

Prisjeća se i jednog događaja s kraja studija. Sama nastava trajala je osam semestara, a u devetom ili kasnije se upisivao diplomski rad pa se studij mogao završiti u četiri i pol godine.

- Upisali smo četvrtu godinu, s nekoliko redovitih i nekoliko izbornih predmeta. Dva redovita predmeta u sedmom semestru, po rasporedu u popodnevnim satima, čudno su krenula, jedan nastavnik se nije pojavio na prva 3-4 predavanja, a drugi je dolazio s torbom punom utega i ravnala. Pričao je nešto o tehničkim sustavima, poslovima inženjera, vadio predmete iz torbe i postavljao ovakva pitanja: ako je ovo x funti koliko je to kilograma, ako je ovo y palaca koliko je to metara? Skupili smo se nakon nekoliko tjedana takvih 'predavanja', razgovarali i odabrali predstavnike koji će otići dekanu na razgovor. Dekan, profesor Hrvoje Požar, nas je saslušao, nekoliko puta rekao 'šalite li se vi?', pozvao tajnika i pitao ga 'imamo li onaj žig Nije se predavalo?'. Na potvrdan odgovor, dekan je zaključio da se ta dva predmeta brišu (Nije se predavalo), a da u zadnjem, osmom, semestru moramo upisati dva dodatna izborna predmeta, jer 'nastava ne smije trpjeti', navodi Lovrek dodajući da se svima svidio taj ishod, a njemu omogućilo da upiše više 'digitalnih' predmeta, pa je tako upoznao svog mentora profesora Josipa Župana i nastavnike Lea Budina i Hrvoja Babića.

Tipičan studentski dan na Elektrotehničkom fakultetu ’60-ih je godina započinjao predavanjima i auditornim vježbama, a nastavio se laboratorijski vježbama, predavanjima ne tehničkih predmeta i nastavnika 'honoraraca'. Naš sugovornik prisjeća se da su predavanja i vježbe bili dobro posjećeni jer nije bilo toliko udžbenika i skripti pa su ona bila glavni izvor znanja za pripremu ispita.

- Kad su se približavali ispiti i tijekom ispitnih rokova, pripremali smo se ovisno o vrsti gradiva i vlastitim sklonostima, sam, ili s nekoliko kolega, najčešće uz zajedničko rješavanje zadataka. Prepisivanja na ispitima, kao dijela naše obrazovne 'tradicije', bilo je i tad. Glavno pomagalo bio je šalabahter. Da bi se napravio korisni šalabahter trebalo je dobro proučiti gradivo, izdvojiti najvažnije i najteže dijelove i ispisati ih rukom na papiriće. Nisam bio sklon nepoštenim radnjama i nisam prepisivao, pa nemam iskustva u tome. Razmišljao sam ovako: što će mi šalabahter ako 'dobro proučim gradivo' i posebnu pozornost obratim 'najvažnijim i najtežim dijelovima', spreman sam za ispit, navodi Lovrek.

Studenti su i tada radili, ali bilo je vremena i za plesnjake

Brojni studenti danas uz studij rade, a posredstvom student servisa radilo se i prije šezdesetak godina. Obično su to bili poslovni na raznim priredbama na Velesajmu, a oni koji su položili ispite prije ljeta mogli su zaraditi i u ljetnim mjesecima.

- Sjećam se dobrih poslova. kao što je bilo lijevanje predmeta od plastike u Zagrebu i uzimanje uzoraka morske vode u Bakarskom zaljevu za potrebe praćenja podzemnih vodotokova, veli Lovrek.

Prema onome što nam opisuje, pauze od predavanja nisu bile bitno drugačije od današnjih. Studenti su iz znali provoditi u razgovoru na hodniku, a imali su i fakultetski restorančić gdje bi popili sok ili nešto pojeli. No, pojavila se potreba za prostorom u kojem bi studenti mogli organizirati vlastite događaje.

- Započeli su razgovore s dekanom, već spomenutim profesorom Hrvojem Požarom koji je pronašao dvije veće sobe u podrumu nebodera i tako je 1969. osnovan Klub studenata elektrotehnike, kasnije nazvan KSET. Klub je postao mjesto okupljanja studenata tijekom dana, a započelo se i s večernjim događanjima, glazbenim i književnim. Sjećam se da sam jednom i ja čitao pjesme, naravno ne svoje, prisjeća se Lovrek.

Zanimalo nas je i gdje su studenti izlazili u to doba. Sjeća se Kornata u Gajevoj, plesa u Tucmanu, gimnastičkoj dvorani današnjeg Hrvatskog sokola i plesa u Studentskom centru.

Nakon diplome zaposlio se kao asistent

Bila je sredina studenoga 1970. godine, kada je profesor Lovrek diplomirao. Nakon diplome zaposlio se na fakultetu kao asistent na Zavodu za telekomunikacije.

- Te godine zaposlilo se nas desetak novih asistenata, s još svježim studentskim iskustvima, pa tako i na predmetima na kojima smo trebali držati nastavu. Ono što nam se nije sviđalo kao studentima, nastojali smo popraviti kao asistenti novim nastavnim pomagalima, zbirkama zadataka i laboratorijskim vježbama, prisjeća se Lovrek.

Do mirovine u koju je otišao 2018. godine stekao je zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, tako da je fakultet doživio u svim zvanjima i na različitim znanstvenim i nastavnim poslovima.

- Fakultet se mijenjao tijekom svih tih godina, od početnog nastavnog programa i programa koji je naslijedio od Elektrotehničkog odjela Tehničkog fakulteta, promijenio ih je četiri kao ETF, a kao FER, još tri. Velike su promjene u odnosu na početke prije 70 godina, kako nastavnih sadržaja, načina poučavanja i učenja, tako i organizacije i opremljenosti fakulteta. Promjene su stalne, svake godine nastojite unaprijediti istraživanja i nastavu, tako bi trebalo biti i toga sam se držao, kaže Lovrek.

Volio je raditi sa studentima

Zanimalo nas je i koliko su se studenti kojima je on predavao razlikovali od studenata njegove generacije. Ima pozamašno iskustvo, jer se je tijekom njegove karijere izmijenilo čak 47 generacija. Zato promjene nisu skokovite i nema 'rupa' u sjećanju na studiranje.

- Da nisam bio sveučilišni profesor koji je volio raditi sa studentima i da se samo (pri)sjećam studentskih dana, možda bih hvalio ili kudio stara vremena, tražio razlike, navodi Lovrek.

Za svaku generaciju i svakog studenta, smatra, važna su dva povezana pitanja: 'Zašto studirati?' i 'Kako studirati?'. Bila su i za njegovu.

- Za odgovoriti na pitanje 'Zašto studirati?' nije bilo puno dilema. Studij je početak cjeloživotnog učenja kojim će se stečena temeljna znanja dograđivati, svladavati nove vještine, stvarati i prihvaćati inovacije i tehnološke promjene, usmjeravati u gospodarstvo, poduzetništvo i znanost u kojima će preuzimati složene zadaće, u društvenim okolnostima se mijenjaju. I tako 40-50-godina, koliko će trebati raditi nakon studija. Za odgovor 'Kako studirati?' to ne vrijedi, generacijske razlike su očevidne. Studij bi trebao biti glavni, a ne usputni posao. Pet godina studija na FER-u nisu potrebne za svladavanje jednostavnijih vještina za isto takve poslove, katkad i pristojno plaćene. Svjedočimo da takvi poslovi tijekom studija prerastaju u neki oblik radnog odnosa, studenti zapuštaju nastavne obveze, dolaze na fakultet kad imaju vremena, bez da se pitaju 'Zašto studiram?'. O tome je riječ, neću dalje 'tupiti'! Imao sam dobre učitelje, to sam na vrijeme naučio od profesora Hrvoja Požara, Vladimira Matkovića, Hrvoja Babića i Lea Budina izabranih za akademike, redovite članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, navodi Lovrek.

'FER je proteklih 70 godina predvodio promjene u visokom obrazovanju i znanosti'

Za kraj ga pitamo i kako danas gleda na 70 godina FER-a i što smatra njegovim najvećim doprinosom znanosti i društvu. Prije svega, kaže naš sugovornik, to što oduvijek uravnoteženo razvijao i povezivao visoko obrazovanje i znanost i društvu dao 25.000 diplomiranih inženjera i inženjerki, od kojih su mnogi završili doktorski studij i postali vrhunski znanstvenici.

- U tehničkom području, u kojem djeluje FER, rezultati znanstvenih istraživanja obuhvaćaju nove ideje i novo znanje, nove procese, proizvode i usluge u suradnji s gospodarstvom, kao i poticanje poduzetništva. FER-ovi profesori djeluju šire od čimbenika utjecaja njihovih znanstvenih članka: utječu na hrvatsko gospodarstvo. Prvi primjer: dvije velike i uspješne kompanije, Končar i Ericsson Nikola Tesla teže bi se održale i razvijale sve ove godine da nije bilo institucionalne, ugovorne suradnje s ETF-om i FER-om, i što je posebno važno, spremnosti na osobnu suradnju, nas s fakulteta s kolegama iz industrije. Drugi primjer: mnoga nova uspješna tehnološka poduzeća zasnovana na znanju pokrenuli su naši bivši studenti. FER je proteklih 70 godina predvodio promjene u visokom obrazovanju i znanosti, poticao uvođenje novih tehnologija, a istraživao nadolazeće i buduće, kako bi se znanstvena i tehnološka postignuća odrazila na industrijski razvoj u Hrvatskoj. A tako će i dalje, podcrtava profesor koji je obrazovao brojne generacije.