Andrej Nikolić, Fakultet biotehnologije i razvoja lijekova | foto: Privatna arhiva, Biotech Ri
Andrej Nikolić student je Medicinske kemije pri Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova u Rijeci, a nedavno je dobio Rektorovu nagradu.
Za svoj fakultet saznao je sasvim slučajno, preko opisa profila nekog od 'ljudi koje možda poznajete' na Instagramu. Zanimalo ga je što je to 'Biotech Ri', a čim je istražio službenu internet stranicu fakulteta, znao je da je to pravi izbor za njega. Andrej Nikolić danas je student diplomskog studija Medicinska kemija pri riječkom Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova, s prosjekom ocjena 5.0. Za taj je uspjeh nedavno nagrađen i Rektorovom nagradom. Na pitanje koliko su mu ocjene važne, odgovara nam kroz šalu.
- Da nisam dobio peticu na prvom kolokviju na prvoj godini, vjerojatno bih danas imao opušteniji pristup. Ali eto, krenulo me i sad želim održati taj streak od 17 godina prosjeka 5.0. Čisto iz fore, smije se Andrej.
'Tamo je generalno neugodno biti uhvaćen kako drijemaš, da si na mobitelu...'
U održavanju ovakvog prosjeka najviše mu pomaže koncentrirano slušanje na nastavi. Jedan od praktičnih 'trikova' je, kaže, sjesti u prve klupe.
- Pogotovo ako slabo vidiš kao ja. Tamo je generalno neugodno biti uhvaćen kako drijemaš, da si na mobitelu, a isto vrijedi i za upuštanje u priču s kolegama. Kad sam već kod spavanja, nije mi se dogodilo jednom da pod pauzom odradim jedan power nap u zadnjem redu. Ipak, mislim da je prije svega bitno da studenta zanima studij koji je upisao, i u ovom dijelu se smatram sretnim da sam pronašao nešto toliko prilagođeno mojim interesima na Sveučilištu koje te zapravo sluša i ostavlja ti dovoljno prostora da se sam pronađeš. Nema onog nepotrebnog mučenja na koje su neki naviknuti u obrazovanju, pa taj opušteniji i moderniji pristup zapravo dopušta da zavoliš ono što studiraš umjesto da samo brojiš dane do kraja, objašnjava Andrej.
Dodaje da mu prokrastinacija nikako nije stran pojam. Često uči noć prije ispita, ali uz slušanje na predavanjima, pomaže mu i jedna posebnost fakulteta na kojem studira.
- Da sam dobio euro svaki put kada su me optužili za fotografsko pamćenje sada bih bio bogat. Teški sam prokrastinator pa to uglavnom završi s učenjem noć prije ispita. U iznimnim situacijama se radi o nekoliko dana ranije, ali to sve mogu pripisati posebnosti fakulteta. Velikim dijelom nastavu slušamo predmet po predmet ili samo dva u istom razdoblju, takozvana turnusna nastava, pa ovakav raspored ostavlja malo vremena za zanemarivanje obveza. Skoro svaki tjedan se piše kolokvij ili ispit. Lakše je nadograđivati znanje ako ga se ne moram prisjećati u razmacima od tjedan dana, ističe Andrej.
Ovakav oblik nastave, dodaje, studente natjera da se maksimalno fokusiraju. Omogućuje im da 'urone' u temu kroz predavanja, seminare i vježbe koji se iz dana u dan nadovezuju. Ipak, to može značiti i 'par tjedana agonije ako ti kolegij ne leži', a nađe se tu i drugih negativnih strana.
- Ako te nema tjedan dana nekada gubiš pola kolegija i minimalno jedan kolokvij. Također, ako se padne ispit idući rok je za dva tjedna, usred nadolazećeg turnusa koji iziskuje punu predanost. Što se tiče rasporeda, idemo na predavanja od 1. listopada do 15. srpnja sa zimskim praznicima od dva tjedna. Zbog ovoga imamo manje sati svaki dan što omogućuje bolju kvalitetu života ili studentski rad. Sve u svemu, onaj osjećaj koji imaš dok ideš na plažu s prijateljima nakon gotovog turnusa i završnog ispita je nezamjenjiv i usporedio bih ga s osjećajem olakšanja koji svi imaju petkom, samo potenciran na desetu, navodi Andrej.
Iako je rodom iz Osijeka, nimalo ne žali što studij nije upisao u okolici ili Zagrebu. Svoj fakultet opisuje unikatnim za Hrvatsku jer spaja biologiju, kemiju, lijekove i biotehnologiju, a ponekad i poduzetništvo.
- Uvijek sam imao dojam da je dobra priprema za buduću karijeru u znanosti, bilo to kao istraživač u akademiji ili industriji, ali i da ostavlja mjesta da nađemo neku nišu koja nas zanima baš zbog širine područja kojima se bavimo, pojašnjava Andrej.
Prije njega pohađao je i, kako kaže, malo neobičnu srednju školu. Riječ je o nekadašnjoj Zdravstvenoj gimnaziji u Medicinskoj školi Osijek.
- Gimnazijski program, ali umjesto glazbenog i likovnog smo slušali predmete poput anatomije i biokemije. Izloženost laboratoriju i nešto naprednijim temama u području koje sam na kraju izabrao su se pokazale kao dobra podloga jer dosta stvari sam kasnije na fakultetu nadograđivao. Žao mi je da su ju ugasili, o čemu je i srednja.hr pisala, jer mislim da ovaj koncept, uz doradu, ima puno potencijala, smatra Andrej.
Uz obvezne predmete, na državnoj je maturi pisao i kemiju i biologiju te ostvario odličan uspjeh. Kaže da je stres u četvrtom razredu gotovo univerzalno iskustvo za sve koji pišu državnu maturu, ali, kaže - najgore tek dolazi.
- Mislim da veliki dio stresa dolazi od kolega te njihovih roditelja i upisivanja na pripreme godinu dana unaprijed. Ne znam je li ovo kontroverzno mišljenje i je li uopće utjeha ikome jer to znači da najgore tek dolazi, ali mislim da je količina gradiva nekih kolegija na faksu usporediva s maturom iz jednog predmeta. Što se tiče pripreme za maturu, nešto intenzivnije sam se pripremao prije svakog ispita koristeći priručnike dostupne online i stare ispite, na sreću sam između svakog ispita imao oko pet dana. Zahvalan sam i Medicinskoj školi Osijek koja nam je omogućila da pohađamo besplatne pripreme iz nekoliko predmeta koje su vodili naši nastavnici i pozdravljam sve slične inkluzivne inicijative, prisjeća se Andrej.
'Skupiti najbolje od svijeta, a onda to donijeti doma'
Za maturante ima još jedan savjet, a tiče se toga kako izabrati dobar studij za sebe.
- Moj savjet je vrlo isfuran još od doba Konfucija, a to je da odaberu ono što vole, a ne ono što im nameću roditelji, tržište rada ili prijatelji. Studiranje zna biti naporno čak i kad obožavaš to što učiš, pa mogu samo zamisliti kako je onima koji u tome ne vide nikakvu poantu osim diplome, kaže Andrej.
S nama je razgovarao iz laboratorija na Institutu za istraživanja u biomedicini u Barceloni. Ondje djelomično radi eksperimente za diplomski rad, a djelomično razmatra što ga to u znanosti najviše zanima.
- Želim još neko vrijeme biti znanstveni nomad. Istočna Azija, Australija... zanima me kako znanost diše na drugom kraju svijeta prije nego što se skrasim na doktoratu u Europi. U ovom trenutku imam želju vratiti se u Hrvatsku nakon nekog vremena: skupiti najbolje od svijeta, a onda to donijeti doma, zaključuje Andrej Nikolić.
Više tekstova iz serijala o najstudentima čitajte na poveznicama:
Da biste nastavili sa čitanjem naših pretplatničkih tekstova, morate se pretplatiti.
Čitajte portale srednja.hr, mirovina.hr i bauštela.hr cijelu godinu uz 50 % popusta!
Prilikom kupnje unesite kod: GODISNJA50, a popust vrijedi za prvu godinu pretplate.
a popust vrijedi za prvu godinu pretplate.