Hrvatski studenti mogu biti najbolji na svijetu. Ova četvorica s FER-a upravo su to dokazala

Luka Bradarić Lisić, Lovro Šantek, Petar Jakuš i Neven Lukić studenti su 5. godine Fakulteta elektrotehnike i računarstva, a vijest o njihovom nedavnom uspjehu oduševila je Hrvatsku. Osvojili su prvo mjesto u Smart Home kategoriji na međunarodnom hardware hackathonu StarkHacks. Održano je u SAD-u, a riječ je o najvećem studentskom hardware hackathonu na svijetu na kojem je sudjelovalo čak 750 studenata. Za srednja.hr govore o tom uspjehu, ali i kvaliteti obrazovanja u Hrvatskoj.

U 36 sati naši su studenti razvili pametni sustav za praćenje pasa unutar doma. Lovro za srednja.hr kaže da tih 36 sati istodobno može zvučati i puno i malo, a samo dan prije promijenili su pet različitih tema i za konačnu se odučili tek par sati prije natjecanja.

- Kada sam predložio prvu verziju ideje, nismo se unutar tima uspjeli ni složiti da ćemo raditi na njoj, ali kako je vrijeme odmicalo i kako je svatko iz tima dao svoj doprinos, ideja je konačno postala smart home ekstenzija za praćenje kućnog ljubimca. U početku smo bili vrlo energični i krenuli smo sa 100% snage. Prvu noć radili smo do 6 ujutro i otišli odspavati 2-3 sata kako bismo izdržali do kraja. Nakon ta 3 sata sna slijedila su 24 sata neprestanog rada. Svatko je imao jednu stvar u kojoj je najbolji i bez previše dogovora odmah smo znali tko će raditi na čemu. Petar je trenirao AI model, Luka je radio lokalizaciju, odnosno određivanje lokacije psa. Neven je radio 3D model hranilice i mobilnu aplikaciju, a ja sam radio uređaj koji ide na ogrlicu psa i svu elektroniku u njemu. Na taj način smo bez previše dogovora bili vrlo efikasni i precizni, veli Lovro.

'Na proglašenju smo bili vrlo nestrpljivi iz dva razloga'

Iako su odmicanjem vremena napredovali, nije to išlo tempom koji su htjeli. Dodatno su ih, prepričava, usporavale komplikacije s dostupnošću 3D printera, a sve komponente dobili su tek dva sata prije dolaska sudaca. Lovro kaže da je otprilike tada shvatio i kakva im je konkurencija, pa je izgubio i nadu da će se naći pri vrhu.

- Mislim da je tu i neispavanost odradila velik dio posla i dodatno me obeshrabrila. Ipak, nakon što smo sve konačno spojili i vidjeli da radi točno kako smo zamislili, ponovno mi se upalila neka iskra i vidio sam da imamo šanse, kaže Lovro.

Nakon suđenja i niza potvrdnih odgovora na pitanje suca 'a jeste li napravili i ovo' ojačana im je nada u dobar rezultat. Proglašenje je bilo par sati nakon suđenja pa su momci otišli doma otuširati se i odspavati sat-dva.

- Na proglašenju smo bili vrlo nestrpljivi iz dva razloga. Prvi je bio taj što nas je zanimalo hoćemo li išta osvojiti, a drugi jer smo čekali hoće li Petar stići na vrijeme jer je odlučio još malo odspavati nakon što smo mi otišli. Petrov dolazak nismo dočekali, ali smo se jako iznenadili kada nas je tvrtka Espressif prozvala kao pobjednike njihove kategorije. Mogu reći da mi je u tom trenutku bilo jako drago i da sam bio ponosan na cijeli tim jer smo prošli cijeli put od Hrvatske do Amerike i osmislili te napravili proizvod koji su inženjeri, čiji je posao razvoj sličnih proizvoda na svjetskoj razini, prepoznali kao nešto vrijedno. Jako mi je drago i što smo, osim nas kao individualaca, u jako lijepom svjetlu predstavili FER, ali i Hrvatsku za koju mnogi natjecatelji tamo nisu ni čuli, kaže Lovro.

Ne isključuju da će sustav plasirati na tržište

Kada je riječ o samom sustavu koji su kreirali, Petar nam opisuje da on omogućuje praćenje zdravlja, aktivnosti i sigurnosti ljubimaca. Osnova je pametna ogrlica koja prikuplja podatke poput lokacije, aktivnosti i temperature ljubimca, dok uređaj smješten u domu omogućuje stabilnu komunikaciju i povezivanje sa svim funkcionalnostima sustava.

- Modularni pristup otvara mogućnost integracije dodatnih pametnih uređaja, poput hranilice koja može pratiti unos hrane i kalorija, upozoravati kada je potrebno nadopuniti zalihe te omogućiti nagrađivanje ljubimca. Za korisnike koji žele još preciznije pozicioniranje unutar doma, sustav se može proširiti dodatnim uređajima za vrlo točnu lokalizaciju, ističe Petar.

Vlasnike kućnih ljubimaca zasigurno će obradovati vijest da projekt na ovome nije stao, a studenti FER-a prije svega žele analizirati tržište. No, vjeruju da postoji prostor za ovakva inovativna, a opet praktična rješenja. Cilj im je, veli Petar, razvijati sustav u smjeru koji će vlasnicima ljubimaca donijeti stvarnu vrijednost u svakodnevnom životu.

- Ako projekt preraste u tržišni proizvod, želimo da bude razvijan u bliskoj suradnji s korisnicima i temeljen na njihovim stvarnim potrebama i povratnim informacijama, navodi Petar.

'Ništa te ne može pripremiti da budeš 100% precizan 36 sati u komadu'

Zanimalo nas je i koliko ih je sam fakultet pripremio za ovakav tip praktičnog rada, a koliko su toga morali naučiti izvan nastave. Prije svega, kaže Petar, FER im je usadio ljubav prema struci.

- S obzirom na to koliko su elektrotehnika i računarstvo široka područja, nerealno je očekivati da će te itko naučiti baš sve u dubinu. Ono što smo tamo dobili su ključni temelji i taj inženjerski način razmišljanja: kako pristupiti problemu, rastaviti ga na manje dijelove i na kraju složiti rješenje koje zapravo funkcionira u stvarnosti, navodi Petar.

Smatra i da tim dokazuje da, iako dolaze s istog faksa, svatko od njih pronašao se u drugoj grani. Za njega su to ugradbeni računalni sustavi, a povezao se i s pravim ljudima.

- Međutim, postoji ona razlika između teorije i prakse. FER te nauči disciplini i radu pod stresom zbog ispita ili laboratorijskih vježbi, ali ništa te ne može pripremiti na to da moraš biti 100% fokusiran i precizan 36 sati u komadu. To je iskustvo koje moraš steći sam, izvan nastave. Tek kroz ovakva natjecanja, koja nisu dio službenog plana i programa, dobiješ pravu sigurnost u sebe i naučiš kontrolirati taj stres. Tu naučiš i koliko je teško, nakon 36 sati nespavanja i mentalnog crpljenja, stati pred ljude i u pet minuta prezentirati proizvod tako da te netko zapamti. To su lekcije koje naučiš isključivo kad izađeš iz predavaonice i baciš se u vatru, ističe Petar.

Na sveučilištu na kojem su se natjecali svi studenti su na istom kampusu

Već smo naveli da je na ovom natjecanju ukupno bilo 750 studenata pa nas je zanimalo jesu li uspoređivali sebe s kolegama iz inozemstva i gdje vide prednosti, a gdje slabosti studiranja u Hrvatskoj. Neven kaže kako mu je bilo posebno drago jer su se timovi kroz tih 36 sati posjećivali i ispitivali kako im ide i tako se povezali, a tema koje su se dotaknuli je bilo i obrazovanje.

- Jedna od stvari koju sam dosta brzo primijetio je veliki broj studentskih udruga i klubova koji su tamo aktivni. Naravno, to sve ima puno više smisla kada to stavimo u perspektivu da Purdue University (na kojem se održavalo natjecanje, op.a.) ima nešto manje od 60.000 studenata. Ali glavna razlika u odnosu na Zagreb je da su ti studenti na istom kampusu. Svi se zajedno druže, dijele prostor i to potiče interdisciplinarnu suradnju i veliki broj izvannastavnih aktivnosti. Također to olakšava posao samom sveučilištu te ih potiče da ulažu u prostore poput radiona, prostora za kreativni rad, prostora za obradu metala, drva, plastike, tkanine i slično. Ulaganjem u kampus se ulaže u sve studente odjednom, ističe Neven.

Našom prednošću smatra činjenicu da hrvatski studenti studiraju na teret državnog proračuna, dok na Purdueu godišnja školarina doseže i do 12.000 dolara. U Hrvatskoj si to mnogi ne bi mogli priuštiti, detektira Neven.

- No, s druge strane to može biti i prednost kako smo shvatili razgovarajući u timu. Za njih nije nečuveno da dižu kredite za studij te kada su već toliko platili studij žele iskoristiti sve što on nudi. Možda je to još jedan od razloga zašto imaju više aktivnosti i klubova te se više posvete fakultetu dok u Hrvatskoj dio studenata krene raditi već tijekom studija, navodi Neven.

'Mi fizički nismo toliko usko povezani i studenti nemaju toliko prilika susresti se'

Velika prednost ovog sveučilišta u SAD-u je i povezanost s tehnološkim divovima poput AMD-a ili Googlea pa studenti ondje mogu obavljati ljetnu praksu.

- Naravno, što je bolja firma to je i konkurencija veća, ali opet činjenica da postoje te mogućnosti su velika pogodnost i faktor koji Purdue čini privlačnim. No ima i Hrvatska svoje prednosti, radno okruženje je drukčije, više pazimo na balans posao-život, a i sami imamo kvalitetne kompanije. Na kraju ako se netko ne pronađe u Hrvatskoj industriji ili studiju, može lako može otići bilo gdje unutar Europske unije, bilo na Erasmus zamjenu ili na dugotrajniji radni odnos, smatra Neven.

Kako su sada posljednja godina studija, ove studente FER-a pitali smo i što nedostaje hrvatskom obrazovanju. Neven smatra da je to manjak interdisciplinarnih suradnji, odnosno suradnja i radovi između studenata s različitih studija.

- Kako fizički nismo toliko usko povezani i studenti nemaju toliko prilika susresti se kao na kampusu mislim da ima puno manje prilika da se pokrenu projekti koji bi spajali studente recimo medicine, računarstva i ekonomije. Nešto najbliže tome što sam vidio su neki projekti koji su nastali kao radovi studentskih udruga unutar kojih se studenti različitih studija imaju priliku upoznati, kaže Neven.

Volio bi da se to u budućnosti promijeni jer u konačnici takvi susreti mogu dovesti do razvoja vrlo uspješnih tvrtki.

-Takve prilike se mogu ostvariti na različite načine poput radionica, predavanja, međusobnih posjeta fakulteta, otvorenih poziva za projekte i slično. Naravno nije sve tako jednostavno za izvesti jer rad u interdisciplinarnom timu zahtijeva da ste podosta dobri u svom području, a mi kao studenti po prirodi to još nismo jer se za to tek školujemo. Smatram da bi ovakve prilike znatno pridonijele razvoju studenata u pogledima i tehničkih vještina i komunikacijskih vještina tj. 'soft skillova'. Studenti bi morali razvijati vještine objašnjavanja svojeg područja drugima, razumijevanje drugih područja, suradnje sa stručnjacima, pisanje dokumentacije, komunikacije s javnošću i ostalih vještina koje se pojave u ovakvim timovima. A samim time puno bolje bi se upoznali, skupili nove prijatelje i upoznali kako su strukturirani ostali studiji, smatra Neven.

'Na FER-u je većina profesora i studentskih službi usmjerena na to da se takve inicijative potiču, financiraju i nagrađuju'

A jesu li hrvatski studenti inače dovoljno aktivni izvan nastave ili premalo koriste takve prilike? Lovro kaže da je njegovo mišljenje pristrano jer je aktivan i okružen je studentima koji su čak aktivniji od njega. Vidi i da na FER-u ima puno studentskih inicijativa, od udruga i projekata pa sve do firmi koje studenti pokreću.

- To nije slučajno. Na FER-u je većina profesora i studentskih službi usmjerena na to da se takve inicijative potiču, financiraju i nagrađuju. Odnosno, ako dođete s nekom novom ili čak na prvi pogled ludom idejom, postoji jako velika šansa da ćete pronaći sugovornika koji će vjerovati u tu ideju i pomoći vam. Bili to drugi studenti, zaposlenici ili alumni FER-a. Naravno, ni na FER-u studenti ne iskorištavaju sve prilike koje im se nude, ali mislim da je trend pozitivan i da studenti sve više prepoznaju vrijednost uključivanja u aktivnosti koje nisu usko vezane uz studij. Na Sveučilištu u Zagrebu postoji još nekoliko fakulteta za koje mi se čini da na jako pozitivan način ulažu u svoje studente i vjeruju im, smatra Lovro.

Ipak, na samom Sveučilištu vidi prostor za napredak po tom važnom pitanju poticanja studenata da stječu iskustva i vještine koje ljude čine kompletnijima, i privatno i profesionalno.

- Po meni je možda najbitnija, ali ujedno i najteža stvar, studentima i široj zajednici od samog početka studija aktivno pokazivati i naglašavati da se usude probati velike stvari, da imaju podršku kolega i profesora, da se svaka inicijativa, kakva god ona bila, potakne i nagradi te da bude normalno da studenti rade velike stvari i da ih ljudi u tome podržavaju. Mislim da na Sveučilištu imamo jako kvalitetne ljude i jako puno njih radi pozitivne stvari, ali da postoji još jako puno ljudi kojima fali vrlo mala promjena u razmišljanju ili mali poticaj da i oni postanu u nečemu najbolji i da budu oni koji će stvarati bolju budućnost za sve nas. Evo prilike da se izrazim nogometnim rječnikom. Znam da je puno lakše stajati sa strane i zapljeskati nekome kada pobijedi ili se nasmijati kada izgubi, ali ponekad moramo shvatiti da ne možemo cijeli život provesti na klupi ili tribini nego da moramo ući u igru i pokušati sami zabiti gol (ili barem asistirati), podcrtava Lovro.

'Nikad se ne zna, možda jednog dana zajedno stvorimo vlastiti proizvod'

Luka nam za kraj odgovara na pitanje i gdje se vidi dugoročno - u Hrvatskoj, u inozemstvu, možda na doktoratu ili u tvrtki koju je sam pokrenuo.

- Kako se u Hrvatskoj ne nalazi toliko puno kompanija koje se bave ugradbenim sustavima, cilj mi je na početku prikupiti radno iskustvo u većoj kompaniji. Za sebe mogu reći da sam primarno zainteresiran za velik broj industrija koje se bave ugradbenim sustavima u jednom ili drugom pogledu. Tijekom studija bavio sam se domenom pomorske robotike, automotive domenom i domenom interneta stvari. Trenutno sam najviše zainteresiran nastaviti svoj rad u automotive industriji zbog svoje povezanosti s FSB Racing Teamom, ali to se naravno još može jako brzo promijeniti do kraja mog studija, veli Luka.

Dugoročni plan je pokretanje startupa s kolegama jer tako može ostati u Hrvatskoj, promovirati hrvatsku industriju i pomoći njezinu rastu, smatra ovaj ferovac.

- Tijekom studija dosta sam razgovarao s ostalim kolegama te uvijek dođemo do zaključka da zbog trenutnog stanja u Europi i svijetu više nije jednostavno dugoročno otići u inozemstvo i pronaći smještaj kao što je to prije bilo. Trend je nekako provesti nekoliko godina u stranoj kompaniji, vratiti se te osnovati vlastiti obrt. Kako smo trenutno kao tim razgovarali nakon natjecanja, nikad se ne zna, možda jednog dana zajedno stvorimo vlastiti proizvod, podcrtava Luka koji ne isključuje da će jednom u budućnosti možda upisati i doktorski studij.