Traži se novo pravo za studente koji rade: Ugovori preko servisa ušli bi u mirovinski staž

Da studentski rad nije luksuz ni opcija, nego egzistencijalna potreba, smatra to Karlo Vedak, predsjednik Foruma mladih SDP-a. Zato traže da studentski rad uđe u staž mirovinskog osiguranja. Studenata koji rade nije malo, ovih dana pisali smo da je broj studenata kojima su u 2025. isplaćeni ugovori 135.130, dok je u zimski semestar te akademske godine bilo upisano 147.454 studenta.

I sama Vlada obećala je u ovom mandatu omogućiti studentima priznavanje njihova rada putem student servisa u staž mirovinskog osiguranja, ali to se još nije dogodilo. Zadnji puta kad smo Ministarstvo rada upitali o tome pravdali su se da je nužno mijenjati niz propisa i podsjetili da im mandat traje do 2028. godine.

'Znatan udio studenata radi jer mora'

Vedak ističe da ovo pitanje naizgled djeluje kao tehničko pitanje mirovinskog zakonodavstva, no u svojoj suštini ono je 'pitanje pravednosti, ekonomske realnosti i dugoročne održivosti sustava koji bi trebao štititi sve koji mu doprinose'.

- Studenti koji rade plaćaju poreze i doprinose jednako kao i svaki drugi radnik u sustavu. Iz toga logično slijedi da njihov rad ne smije biti 'nevidljiv' za mirovinski sustav. Suvremena demografska stvarnost pokazuje da mladi danas završavaju formalno obrazovanje sve kasnije - prosječni diplomirani student danas napušta fakultet negdje između 25. i 27. godine života. Generacije koje su odrastale u drugačijim obrazovnim sustavima mogle su početi graditi mirovinski staž ranije i tako do mirovinske dobi akumulirati znatno više radnih godina. Mladi koji danas studiraju, bez priznavanja studentskog rada, sustavno su osuđeni na niži staž i time na nižu mirovinu - i to ne zbog vlastitih odluka, nego zbog strukture obrazovnog sustava koji ih je zadržao u školovanju. To nije individualni problem, to je strukturna nejednakost. Kada se raspravlja o studentskom radu, često se podrazumijeva da se radi o povremenom džeparcu ili stjecanju radnog iskustva. Stvarnost je, međutim, bitno drugačija. Znatan udio studenata radi jer mora - plaćaju stanarinu, troškove studija, hranu i svakodnevni život. Njihov rad nije luksuz ni opcija, nego egzistencijalna potreba, navodi Vedak.

Napomenimo da trenutačno poslodavci na svaki studentski ugovor uplaćuju 18 posto neto zarade studenata student servisu. Od toga studentski centar pet posto izdvaja kao doprinos za mirovinsko osiguranje u prvi stup. Kada je riječ o ostalim radnicima, ukupna stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje iz bruto plaće je 20 posto, od čega 15 posto ide u solidarni prvi stup, a 5 posto u osobnu štednju. Oporezivanje studentske zarade događa se nakon što student prijeđe određeni limit u godini, a ove je to iznos od 12.000 eura.

Studentski rad ovime bi postao skuplji, Vedak: 'Želimo da dodatne doprinose podmiruje državni proračun, a ne poslodavac'

Drugim riječima, u slučaju da studentski rad uđe u mirovinski staž, on bi bio skuplji jer bi rasli doprinosi za mirovinsko osiguranje. Ako to postane obveza za poslodavce, posljedica može biti manja potražnja za studentima, pa smo Vedaka pitali kako to spriječiti.

- Odlično pitanje - to je zapravo jedan od ključnih kontraargumenata koji se uvijek pojavljuje u ovakvim raspravama. Ključ je u tome tko snosi trošak doprinosa, a ne u tome treba li staž biti priznat. Ta dva pitanja mogu i trebaju biti odvojena u javnoj raspravi. Važno je napomenuti da potražnja za studentskim radom nije određena samo cijenom - poslodavci zapošljavaju studente zbog fleksibilnosti (lako angažiranje i prekid), specifičnih znanja koje studenti donose, a naravno često i zbog nižih plaća u odnosu na stalne radnike. Po našem prijedlogu, mirovinski staž se priznaje studentima, ali dodatne doprinose za to razdoblje podmiruje državni proračun, a ne poslodavac, smatra Vedak.

Vedaka smo pitali i kakav model SDP točno predlaže za obračunavanje staža, jer studenti uglavnom ne rade puno radno vrijeme, neki, primjerice, rade samo vikendima.

- Hrvatska nije jedina zemlja koja se suočava s ovim pitanjem, ali nije ni svaka zemlja odgovorila na isti način. Neke europske države, poput Austrije i Njemačke, razvile su modele koji na različite načine priznaju studentski rad ili mu daju određenu težinu u mirovinskom sustavu. Pozivanje na europske standarde i dobre prakse nije puka retorika – radi se o konkretnim modelima koji dokazuju da je takvo rješenje moguće, izvedivo i da ne mora biti destabilizirajuće za mirovinski fond. Usklađivanje s europskim trendovima u ovom području trebalo bi biti i politički prioritet, ističe Vedak.

A što je s onima koji su ranije radili preko studentskog ugovora?

Pitamo ga i bi li se studentski rad priznavao u mirovinski staž automatski za sve studente ili samo iznad određenog broja odrađenih sati odnosno ostvarenog prihoda u godini. Priznaje, to još u SDP-u nisu razradili.

- To bi bilo pitanje konkretnog zakonskog modela i tehničke razrade sustava. U ovoj fazi SDP još nema definiran konačan model obračuna, ali logika bi bila da se studentski rad priznaje proporcionalno stvarno obavljenom radu i uplaćenim doprinosima, odnosno kroz model usporediv s drugim oblicima rada s nepunim radnim vremenom. O detaljima poput minimalnog broja sati, praga prihoda ili načina obračuna staža prerano je govoriti prije stručne i institucionalne rasprave, navodi Vedak.

Jedno od ključnih pitanja koje se nameće u ovoj raspravi je i bi li se priznavanje studentskog rada u staž odnosilo retroaktivno i na bivše studente koji su već radili preko studentskih ugovora. I sam Vedak navodi da je opće načelo da se zakoni ne primjenjuju retroaktivno

- Premda, ima iznimaka: povijesno su se mirovinski zakoni ponekad primjenjivali retroaktivno kako bi se priznavala razdoblja rada koja prethodno nisu bila vrednovana. Ako bi SDP, primjerice, donio političku odluku da je nepravda što studentski rad nije priznat, Sabor bi mogao donijeti zakon koji retroaktivno priznaje taj period - uz uvjet da postoji dokumentacija (ugovori o djelu, potvrde poslodavaca, porezni zapisi), ističe Vedak.

'Mladima treba omogućiti kontinuitet radnog staža i socijalne sigurnosti'

Prvi Zakon o obavljanju studentskih poslova na snagu je stupio 2018. godine, a Vedak se slaže da treba, ako taj rad uđe u mirovinski staž, otvoriti pitanje šire reforme studentskog rada, uključujući maksimalan broj sati, minimalne uvjete rada i zaštitu od zlouporaba.

- Svakako, ključno je da se odredi maksimalan broj sati, da se studentski rad uveže uz pojam 'redovnog studiranja' tj. da se ne dopusti zloupotreba sustava u smislu jeftine radne snage koja zapravo ne studira nego radi, određeni period u godini kada student nema pravo raditi (ekvivalent godišnjeg odmora) i slično. Ono što je važno zaključno napomenuti jest da SDP sigurno ide u ovom smjeru, i jednom kada dođemo na vlast ćemo zakonski prijedlog donijeti na najbolji mogući način, uz prethodni dijalog sa studentima, sindikatima, akademskom zajednicom i poslodavcima. Dakle, za nas je jasno da se studentski rad mora prestati tretirati kao oblik rada bez dugoročnih prava te da mladima treba omogućiti kontinuitet radnog staža i socijalne sigurnosti. Samo na taj način će studentski rad prestati biti instrument proizvodnje prekarnosti te će postati most prema sigurnom i dostojanstvenom radu nakon studija, zaključuje Vedak.