Novi član HAZU-a je svećenik, razgovarali smo s njime: 'Crkva ne želi biti udaljena od znanosti'

Prije dva tjedna Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) izabrala je 12 novih redovitih članova. Po prvi put u 29 godina akademik je postao i svećenik. Riječ je o Marku Trogrliću, profesoru Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Splitu, kojeg je bio dekan od 2009. do 2013. godine.

Marko Trogrlić redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Splitu gdje predaje kolegije poput Crkva i kršćanstvo u prvim stoljećima, Povijest Sveučilišta i Hrvatska povijest 19. stoljeća. Visoko obrazovanje s područja povijesnih znanosti stekao je na Sveučilištu u Beču, a teoloških znanosti u Rimu.

Pročelnik je Centra za hrvatske, mletačke i osmanske studije Sveučilišta u Splitu i član ondašnjeg Senata. Njegov znanstveni rad usmjeren je na modernu hrvatsku povijest s naglaskom na povijest Dalmacije, istraživanje arhivske  građe iz Hrvatske, Austrije i Rima te Vatikana. Do sad je kao autor ili priređivač objavio osam knjiga, bio urednik 13 zbornika te objavio brojne znanstvene radove na hrvatskom, njemačkom i talijanskom. Od 2019. godine u Splitu služi i kao katolički svećenik.

'Svećenički poziv i istraživački i nastavni rad se ne isključuju'

Za djelo Političke bilješke Ante Trumbića 1930.-1938. dobio je nagradu HAZU-a, Grada Splita te plaketu Sveučilišta u Splitu za znanstveni rad. Austrijska akademija znanosti u Beču izabrala ga je za dopisnog člana 2022. Uz znanstveni i nastavni rad od 2019. godine u Splitu služi i kao katolički svećenik.

- Svećenički poziv i istraživački i nastavni rad se ne isključuju, nego se međusobno nadopunjuju. Svećenički poziv usmjerava me prema čovjeku, njegovim pitanjima i potrebama, dok mi znanstveni i istraživački rad omogućuje dublje razumijevanje povijesnih datosti, procesa, a onda i stvarnosti. U oba područja, uvažavajući specifičnu autonomiju svakog od njih, važni su traženje istine, odgovornost i služenje drugima. Znanstveni rad obogaćuje moje pastoralno djelovanje, a iskustvo svećeničkog rada s ljudima daje dodatnu dubinu i smisao mojim istraživačkim zadacima, opisuje nam profesor Trogrlić kako povezuje svoj rad crkveni i profesorski poziv.

Kaže da to doživljava kao i liječnici koji rade u bolnici i na fakultetu. U kliničkom radu posvećuju se ljudima liječenjem, a na fakultetu poučavanjem prenose znanje novim generacijama. Tako i on vidi svoj dvostruki poziv. Kaže da kao i svi, kako bi obavio sve obveze, mora smisleno raspodijeliti vrijeme.

'Vjera i razum nisu suprotstavljeni'

U HAZU je tijekom povijesti bio niz svećenika, a i utemeljitelji te prestižne institucije, Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački bili su svećenici. Rački je ujedno bio i prvi predsjednik HAZU-a. I prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu, također član HAZU-a Matija Mesić bio je svećenik. Svećenici su imali važnu ulogu ne samo u povijesti ove institucije, već i znanosti općenito. Profesor Trogrlić smatra da i dalje postoji potencijal za povezivanje Crkve i znanosti.

- Crkva je kroz povijest dala velik doprinos razvoju znanosti upravo zato što je vjerovala da traženje istine o svijetu nije suprotno vjeri, nego jedan od načina divljenja Božjem stvaranju. Počesto se u javnom prostoru stvara dojam da su vjera i razum suprotstavljeni. No, kršćanska tradicija zapravo govori suprotno: vjera i razum mogu i trebaju surađivati. Kršćanstvo naviješta da je Bog Logos – Razum, Mudrost i Smisao – te da je svijet stvoren upravo po toj božanskoj Mudrosti i zato u sebi nosi određenu logičnost i uređenost koja oslikava svoga Stvoritelja. Kršćanstvo je religija upravo toga utjelovljenoga Logosa – Isusa Krista. Zato u kršćanstvu vjera i razum nisu suprotstavljeni, nego se skladno nadopunjuju i prožimaju,  priča Trogrlić.

Što je sa svećenicima u prirodnim znanostima?

Po njegovom sudu istinski znanstveni rad pomaže čovjeku da dublje razumije i živi vjeru, a život u vjeri je za znanstvenika ujedno snažan poticaj za istraživanje. Trogrlić smatra da znanost objašnjava mnoge zakonitosti svijeta, dok vjera otvara pitanja smisla, vrijednosti i čovjekove unutarnje dimenzije.

- Kao povjesničar mogu reći da je upravo ta povezanost vjere i razuma bila ključna značajka razvoja europske kulture i znanosti. Mnogi veliki znanstvenici bili su svećenici, redovnici ili vjernici koji su svoj intelektualni rad doživljavali kao oblik služenja čovjeku i istini. Zato smatram da je i danas potrebno imati svećenike koji se bave znanošću, ne samo teologijom, nego i prirodnim i društvenim znanostima. I baš tako Crkva pokazuje da nije udaljena od svijeta znanja i znanosti, niti to želi biti, nego blizu i otvorena dijalogu sa svijetom znanosti, učenja i istraživanja. Ljubav prema knjizi, učenju i promišljanju stvarnosti može samo obogatiti pastoralni rad, jer čovjeku današnjice nije dovoljno ponuditi samo gotove odgovore, nego i razumjeti pitanja koja nosi suvremeni svijet, poručuje Trogrlić.

Citirao nam je jednog od utemeljitelja teorije velikog praska

Pitali smo profesora Trogrlića i kako komentira to što je u prirodnim znanostima svećenika danas znatno manje nego prije. On na to podsjeća na velikane poput Ruđera Boškovića i Gregora Mendela, koji su značajno unaprijedili prirodne znanosti, a i teoriju velikog praska, temelje je postavio Georges Lemaître, čiju nam je poznatu izjavu ovom prilikom citirao Trogrlić:

- Postoje dva puta da bi se došlo do istine. Odlučio sam slijediti oba. Ništa u mojem radu, ništa od onoga što sam naučio na studijima o bilo kojoj znanosti ili religiji nije promijenilo moje mišljenje. Nemam konflikata koje bih morao pomiriti. Znanost nije promijenila moju vjeru u religiju niti je religija ikada pobijala zaključke koje sam izvukao iz znanstvenih metoda, Trogrlić je s nama podijelio Lemaîtreov citat.

Trogrlić smatra da takvi primjeri pokazuju da svećenik ne mora birati između oltara, knjige i laboratorija. On povijest predaje još od 2002. godine kad se zaposlio na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru. Kao profesora s dvadesetogodišnjim iskustvom pitali smo ga i o problemima s kojima se susreće akademska zajednica i studenti. 

'Rješenje nije u ukidanju studija ili jednostavnom smanjivanju kvota'

Naime Hrvatski zavod za zapošljavanje ove je godine u više županija preporučio smanjenje upisne kvote za studije povijesti, a profesor Trogrlić smatra je problem složeniji nego što se na prvu čini.

- Ne bih rekao da je problem u tome što Hrvatska ima 'previše' studija Povijesti, jer svako ozbiljno društvo treba njegovati humanističke znanosti, povijesnu svijest i obrazovane ljude koji razumiju vlastiti identitet, kulturu i prošle, ali i suvremene društvene procese. Naravno, potrebno je promišljati o održivosti sustava, kvaliteti studijskih programa i mogućnostima zapošljavanja mladih ljudi nakon studija. Međutim, mislim da rješenje nije u ukidanju studija ili jednostavnom smanjivanju kvota, nego u ozbiljnoj i trajnoj brizi za mlade ljude koji su jedno od najvećih bogatstava svakoga pa i našega hrvatskoga društva, smatra Trogrlić.

Kaže da je kako bi mladi obrazovani ljudi ostali u Hrvatskoj, potrebno stvarati cjelovit društveni okvir koji će im omogućiti sigurnu i dostojanstvenu budućnost. To po njemu znači široku i sveobuhvatnu brigu, od rješavanja stambenih pitanja, priuštivih stanova i najpovoljnijih mogućih modela kreditiranja, preko dobro osmišljenih državnih i lokalnih subvencija, pa sve do stvaranja kvalitetnog i stabilnog tržišta rada.

- Zato pitanje studija povijesti, ali i visokog obrazovanja općenito, ne bih promatrao samo kroz broj studija, broj upisnih mjesta ili ekonomsku računicu. Valja ga svakako promatrati kao studij koji našim studentima pruža široku humanističku kulturu i oblikuje horizonte otvorene prema razumijevanju čovjeka, društva i svijeta. Povijest nije tek niz datuma i događaja, nego trajni dijalog čovjeka sa samim sobom i s vremenom u kojem živi... Ona uči kako razumjeti ljudska iskustva, ideje i vrijednosti koje su oblikovale civilizacije te pomaže razvijati osjećaj odgovornosti prema vlastitoj zajednici i budućim naraštajima. U vremenu brzih promjena i površnih informacija, povijest ostaje jedno od ključnih uporišta za dublje razumijevanje suvremenoga svijeta i našega mjesta u njemu, smatra profesor Trogrlić.

Smatra da treba osigurati jednakopravnost humanistike i STEM-a

Smatra da bi stoga povijesti i humanistici u cjelini trebalo osigurati trajnu jednakopravnost sa STEM područjem. Naglašava da se razvoj suvremenog društva ne može temeljiti isključivo na tehnološkom napretku, nego i na njegovanju humanističkih znanja koja oblikuju kulturnu svijest, etičku odgovornost i sposobnost kritičkoga promišljanja.

- Bez humanistike nema cjelovitoga obrazovanja, niti istinski uravnoteženoga društvenog razvoja. Nastavno na sve to riječ je ovdje zapravo o pitanju kakvo društvo želimo biti. Upravo zato potrebno je očuvati kvalitetne studijske programe, ali istodobno sustavno graditi društvene i gospodarske uvjete u kojima će mladi obrazovani ljudi moći živjeti, raditi i stvarati svoju budućnost u Hrvatskoj, zaključuje Trogrlić.

'Mislim da su mladi izloženi drukčijim, brojnijim i često zahtjevnijim izazovima'

Sve to govori iz svojeg iskustva. U visokom obrazovanju radi dulje od dvadeset godina, a naglasio nam je i koje prednosti je učio kod današnjih studenata i s čime se suočavaju.

- Mislim da su prije svega izloženi drukčijim, brojnijim i često zahtjevnijim izazovima, nego što su to bile prijašnje generacije. Današnji mladi odrastaju u svijetu stalnih informacija, ubrzane komunikacije i neprekidne digitalne prisutnosti. Umjetna inteligencija, internet, društvene mreže i sofisticirani komunikacijski obrasci snažno oblikuju njihov način razmišljanja, učenja i doživljavanja stvarnosti. To svakako utječe i na koncentraciju, strpljenje i način usvajanja znanja. Mladi danas žive u okruženju koje ih neprestano bombardira sadržajima i očekivanjima, pa je razumljivo da im je često teže zadržati dugotrajnu pozornost ili mir potreban za duboko i sustavno učenje. No to ne znači da imaju manje potencijala, inteligencije ili vrijednosti. Naprotiv, mnogi studenti pokazuju veliku kreativnost, otvorenost, brzinu prilagodbe i sposobnost snalaženja u ovom našem vrlo kompleksnom svijetu, priča nam profesor Trogrlić.

Priznaje da je kod mladih primijetio i veću osjetljivost i krhkost, za što krivi pritiske uspjeha, nesigurnost budućnosti i usamljenost koja se javlja unatoč stalnoj povezanosti i zbog ubrzanog ritma života. Smatra da sve to ostavlja trag na njihovoj emocionalnoj stabilnosti.

- Zato smatram da ih kao profesori ne smijemo promatrati samo kroz rezultate, ocjene ili razinu koncentracije, nego ih trebamo brižljivije pratiti, razumjeti i pristupati im s jako mnogo strpljenja i ljudske osjetljivosti. To, naravno, ne znači snižavanje kriterija ili odustajanje od izvrsnosti. Naprotiv, mlade ljude treba poticati na ozbiljan rad, odgovornost i intelektualni rast, ali istodobno imati na umu okolnosti u kojima odrastaju. Dobar profesor danas ne prenosi samo znanje, nego nastoji razumjeti i čovjeka koji sjedi pred njim - njegove mogućnosti, ali i njegova ograničenja, strahove i izazove. Vjerujem da upravo takav spoj zahtjevnosti i ljudskosti pomaže i može pomoći mladima da razviju svoje potencijale i da, unatoč svim izazovima suvremenoga vremena, izrastu u zrele, obrazovane i odgovorne ljude, smatra profesor Trogrlić.

'Današnje mlade osobito obilježava izražena sloboda i samosvijest'

Navodi da je primijetio da su današnje generacije iznimno informatički pismene i spretne u digitalnome svijetu. S druge strane kod dijela studenata uočava slabosti u praktičnim dimenzijama svakodnevnoga života, osobito ondje gdje su potrebni neposredno iskustvo, strpljenje i trajna usredotočenost.

- Današnje mlade osobito obilježava, a što mogu posvjedočiti iz svoga osobnog i profesorskog i svećeničkog djelovanja, njihova izražena sloboda i samosvijest. Riječ je o generaciji koja jasno oblikuje vlastite stavove, otvoreno promišlja društvena pitanja i pokazuje snažan osjećaj osobnoga dostojanstva i individualnosti. Upravo u toj kombinaciji digitalne kompetentnosti, intelektualne otvorenosti i potrebe za osobnim smislom krije se velik potencijal koji valja prepoznati, usmjeravati i razvijati, naglašava profesor Trogrlić.

'Poručio bih im također da se ne boje velikih pitanja'

Pitali smo ga što bi kao profesor, svećenik i akademik poručio studentima i mladim znanstvenicima, na što odgovara da nikad ne izgube znatiželju, radost učenja i ljubav prema istini.

- Posebno bih naglasio vrijednost ustrajnoga rada, studija i osobnoga zalaganja. Znanje stečeno trudom i disciplinom nije samo sredstvo profesionalnoga ostvarenja, nego i temelj osobne slobode, kritičkoga promišljanja i odgovornoga sudjelovanja u društvu. Svaki izazov koji mladi svladaju, svaki napor uložen u obrazovanje i svaki korak učinjen s poštenjem i integritetom pridonosi njihovu sazrijevanju te ih osposobljava da aktivno doprinose općem dobru. Također vjerujem da je važno njegovati ljubav prema knjizi, promišljanju i kulturi dijaloga. U vremenu brzih informacija i površnosti potrebno je imati strpljenja za duboko razmišljanje, za čitanje, istraživanje i unutarnje sazrijevanje, kaže profesor Trogrlić.

Navodi da današnji svijet treba izvrsne stručnjake, ali i da još više treba dobre i poštene ljude. Zato mladima poručuje da ne odvajaju znanje od etike, niti uspjeh od ljudskosti i poželio je da ne dopuste da ih obeshrabre površnost, prolazni trendovi ili kultura brzih i lakih uspjeha.

- Na koncu, poručio bih im također da se ne boje tzv. velikih pitanja – pitanja o smislu života, istini i vjeri. Vjera i razum nisu suparnici, nego saveznici. Čovjek je najveći upravo onda kada se ne zatvara ni pred znanošću ni pred duhovnom dimenzijom života. Zato bih mladima poželio da budu hrabri u istraživanju, otvoreni u dijalogu i plemeniti u brizi za druge - jer znanje koje nije povezano s ljubavlju i odgovornošću ostaje nedovršeno. Današnji svijet obilježen je velikom dinamikom, brojnim izazovima i neprestanim ponudama različitih sadržaja, vrijednosti i životnih usmjerenja. Zato smatram veoma važnim razvijati sposobnost mudroga razlikovanja bitnoga od nebitnoga te ostati vjeran temeljnim ljudskim i moralnim vrijednostima koje izgrađuju cjelovitu i odgovornu osobu. Upravo iz te povezanosti znanja, duha i ljudskosti nastaje istinska mudrost, zaključio je profesor Marko Trogrlić.