Ema je 13 godina čekala veliku medalju: Sada ima tri uzastopna europska zlata, a školuje se za učiteljicu

U svoju Rijeku studentica Učiteljskog fakulteta Ema Sgardelli po treći se put zaredom vratila sa zlatnim odličjem s europskog prvenstva u karateu. Tek su joj 22 godine, a ovaj uspjeh nije uspjela ostvariti ni jedna karatistica otkako je kategorija do 50 kilograma 2009. godine uvedena na europsko prvenstvo.

Ema Sgardelli | foto: Martin Kremser/Karate Insights

'Gotovo 13 godina trenirala sam i čekala svoju prvu europsku medalju'

Ovaj sport Emu je pratio tijekom cijelog dosadašnjeg školovanja. Karate je počela trenirati još u prvom razredu osnovne škole, ponajviše zbog svog brata koji je već trenirao. Priča nam da u početku nije bila oduševljena.

- Roditelji su željeli da budem aktivna i uključena u sport pa su me upisali na treninge. Iskreno, u početku nisam bila oduševljena tom idejom, a još manje natjecanjima. Međutim, s vremenom sam zavoljela karate, njegove vrijednosti i način života koji donosi. Danas ne mogu zamisliti svoj život bez ovog sporta jer me obilježio i kao sportašicu i kao osobu, kaže Ema Sgardelli.

Sve do 18. godine nije osvojila ni jednu medalju na europskim ili svjetskim prvenstvima. Nakon Europskog prvenstva 2021. odlučila je nešto promijeniti, jer je, kako kaže, imala velike ciljeve koje je željela ostvariti. Tada je počela raditi sa sportskim psihologom, što joj se pokazalo kao jedna od najboljih odluka u karijeri, a koja traje i dan danas.

- Nakon toga kao da se dogodio preokret u mojoj glavi. Kada sam osvojila svoje prvo europsko srebro u mlađeseniorskoj konkurenciji, stekla sam dodatno samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti. U kategoriji mlađih seniorki osvojila sam dva europska srebra, jednu europsku broncu te svjetsko srebro i broncu. Kao seniorka sam, nakon Europskog prvenstva u Frankfurtu, osvojila svoje treće uzastopno europsko zlato, a uz to imam i medalje s natjecanja Premier League i Series A. Te rezultate bih označila kao najznačajnije. Zato uvijek volim naglasiti da uspjeh ne dolazi preko noći. Gotovo 13 godina trenirala sam i čekala svoju prvu europsku medalju. Upravo zbog toga danas još više cijenim svaki ostvareni rezultat, objašnjava Ema.

Morala je propustiti brojne rođendane, druženja i izlaske

S obzirom na to da je u sportu odmalena, naučila je da bez dobre organizacije ne može funkcionirati. Na putu prema sportskim uspjesima, zbog treninga i natjecanja, morala je propustiti brojne rođendane, druženja i izlaske, ali ni za čime od toga ne žali. Kako kaže, da nije donosila takve odluke, danas sigurno ne bi bila tu gdje je i 'imala ovako lijep život sportaša'.

- Karate me izgradio kao osobu i naučio disciplini, odgovornosti i upornosti. Veliku zahvalnost dugujem ljudima koji me okružuju. Tijekom srednje škole, a sada i na fakultetu, uvijek sam imala podršku i razumijevanje profesora, kolega i prijatelja. Ponekad zbog natjecanja nisam u mogućnosti pristupiti ispitima u redovnim terminima, pa uspijevamo pronaći rješenja kada sam u Rijeci. Bez takve podrške studentski bi život bio puno zahtjevniji. Moj savjet svima koji pokušavaju uskladiti sport i obrazovanje jest da budu dosljedni, dobro planiraju svoje vrijeme i ne odustaju kada postane teško. Uz kvalitetnu organizaciju i podršku okoline, moguće je uspješno graditi oba područja života, naglašava Ema.

I Kineziološki je bio opcija, ali izabrala je Učiteljski

Iako se brojni sportaši odlučuju za Kineziološki fakultet, Ema studira na Učiteljskom fakultetu u Rijeci. Oduvijek je voljela raditi s djecom i upravo je to bio jedan od glavnih razloga zbog kojih ga je odabrala.

- Kada završim profesionalnu sportsku karijeru, voljela bih se ostvariti i kao trenerica te svoje znanje i iskustvo prenijeti na mlađe generacije. Smatram da je rad s djecom velika odgovornost, ali i veliko zadovoljstvo. Učiteljski fakultet mi se zato činio kao idealan spoj mojih interesa, sporta i rada s mladima. Iskreno, u jednom je trenutku i Kineziološki fakultet bio jedna od opcija. Ipak, nisam željela napustiti Rijeku, ponajprije zbog svog kluba. Smatram da je vrlo teško pronaći okruženje koje će biti uz vas na svakom koraku, pružati podršku i vjerovati u vas bez obzira na rezultate. Moj klub i treneri su za mene puno više od mjesta za trening, to je moja druga obitelj. Nikada ne kažem nikad, pa je moguće da se u budućnosti dodatno obrazujem i u tom smjeru, ali za sada sam zadovoljna putem koji sam odabrala, priča nam Ema.

Voljela bi, dodaje, pronaći spoj struke i sporta. Budući da je cijeli život u sportu, teško se može zamisliti potpuno izvan tog svijeta. Posebno ju privlači trenerski posao jer vjeruje da je to jedna sasvim drukčija perspektiva sporta.

- Natjecateljska karijera jednog dana završava, ali želja za radom u sportu ostaje. Ako budem imala priliku, voljela bih svoje iskustvo prenijeti mladim sportašima i pomoći im na njihovom putu. Mislim da su emocije koje trener proživljava zajedno sa svojim sportašima nešto posebno. Zato bih jednog dana željela spojiti svoje obrazovanje, rad s djecom i sport te izgraditi karijeru u kojoj će sva ta područja biti povezana, navodi Ema.

'Sport ponekad zna biti jako okrutan'

Sport ju je naučio da uspjeh nije samo ono što se vidi na postolju. Iza svake medalje stoje godine rada, odricanja, padova i ponovnih pokušaja. Upravo zato vjeruje da je važno uživati u procesu, biti strpljiv i vjerovati u sebe čak i kada rezultati ne dolaze odmah.

- Sport ponekad zna biti jako okrutan, pogotovo na vrhunskoj razini. Nekada vas jedna sekunda, jedan bod ili jedan loš dan mogu dijeliti od cilja za koji ste radili mjesecima ili godinama. Međutim, upravo zbog toga svaki uspjeh ima još veću vrijednost. Uz sve izazove, sport donosi i nevjerojatno puno lijepih stvari… putovanja, upoznavanje različitih kultura, prijateljstva koja traju cijeli život i emocije koje je teško opisati riječima. Imala sam priliku doživjeti trenutke koje ću pamtiti cijeli život i upoznati ljude koje vjerojatno nikada ne bih srela da nisam krenula ovim putem. Zahvalna sam svojoj obitelji, trenerima, klubu i svim ljudima koji su bili i koji su uz mene na cijelom ovom putu, jer bez njihove podrške mnogi od ovih uspjeha ne bi bili mogući. Bez obzira na to što me čeka u budućnosti, sigurna sam da će sport uvijek biti važan dio mog života, zaključuje Ema.