Ida je najvolonterka godine i studira na jednom od najpopularnijih studija, a evo kako joj sve polazi za rukom

Ako znate da Ida Matanić, studentica treće godine prijediplomskog studija Logopedije, dozvoljene izostanke s predavanja povremeno koristi kako bi volontirala, neće vam biti teško zamisliti zašto je baš ona osvojila Volonterski Oskar za 2025. godinu. Riječ je o nagradi koju Volonterski centar Zagreb jednom godišnje dodjeljuje za volonterski doprinos, a priče dobitnika, pa tako i Ide, i više su nego inspirativne. 

Kad nije na faksu, većinu svog slobodnog vremena Ida koristi za volontiranje u Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir. Ostatak vremena, a ne preostaje joj ga puno, voli potrošiti na čitanje, izaske s prijateljimai putovanja, rekla nam je. 

Upisala je Logopediju na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, a riječ je o studiju koji se svake godine nađe na popisima najtraženijih među maturantima. Upisati se na tako konkuretan studij nije lak zadatak i povlači sa sobom popriličan stres, ali Ida je na to bila spremna još od prvog razreda srednje škole.

- Zapravo do zadnjeg nisam bila sigurna hoću li upisati farmaciju, građevinu ili logopediju te sam se istovremeno pripremala za svo troje. S upisom opće gimnazije, odmah sam znala da ću htjeti upisati neki od fakulteta na kojima se treba boriti za svoje mjesto, pa sam od prvog razreda gledala da na kraju godine imam što bolji uspjeh, prisjetila se.

Prvi susret s volontiranjem imala je na faksu

Dala je sve od sebe da rasturi na maturi, pohađala pripreme i učila, a na kraju je iz svih ispita dobila ocjenu odličan ili vrlo dobar. Tad joj je preostalo donijeti važnu odluku - koji faks odabrati? Presudilo je iskustvo njene mlađe sestre koja je u djetinjstvu odlazila logopedu, što je Idu inspiriralo za odabir buduće struke.

- Maturantska godina stvarno je bila jako stresna i naporna, ali to me samo naučilo dodatnom radu i disciplini te se moj trud svakako isplatio. Danas sam i više nego zadovoljna svojim izborom. Svakog dana me iznova iznenadi ljepota ovog zanimanja te jedva čekam početi raditi u struci, rekla nam je Ida.

Ida Matanić dobitnica je Volonterskog Oskara | foto: Privatna arhiva

Upravo je kroz faks ostvarila svoj prvi dodir s volontiranjem. Na prvoj godini je upisala izborni kolegij Volonterski rad kroz koji je volontirala u jednom zagrebačkom vrtiću, a kasnije i u osnovnoj školi. Na drugoj godini svi studenti polažu obvezni kolegij Znakovni jezik, a upravo ju je on odveo do udruge Dodir.

- Kako mi inače jezici nisu najjača strana, odlučila sam paralelno upisati i tečaj znakovnog u Dodiru. Na kraju se ispostavilo da znakovni usvajam puno lakše i brže od drugih stranih govornih jezika te da sam se bez razloga brinula kako ću se na faksu namučiti s polaganjem tog kolegija. Tako sam u jednom trenutku samo osjetila potrebu da ono naučeno primijenim u praksi i krenem volontirati, doznali smo od naše sugovornice.

Na volontiranje se potrebno odvažiti

Čak i oni koje volontiranje zanima, nikad se ne odvaže na taj korak. I Idi je trebalo neko vrijeme da se odvaži, rekla nam je. Strahovala je od toga da se s korisnicima Dodira neće moći sporazumjeti, posebno jer je tad znala samo osnove Hrvatskog znakovnog jezika.

- No, čim sam došla i počela komunicirati s korisnicima, shvatila sam da sam se bez razloga brinula, jer su svi bili pristupačni, puni strpljenja i razumijevanja za početnička neznanja i nesigurnosti. Svi su bili jako sretni što se u rad Saveza uključio još jedan novi volonter koji uči znakovni, a ja sam se osjećala dobrodošlom i prihvaćenom. Posebnost tih ljudi, sreća u malim stvarima i osjećaj da sam tog dana napravila nešto dobro, motivirali su me da nastavim volontirati, navela je Ida.

Najveći izazovi s kojima se gluhoslijepe osobe susreću tiču se komunikacije s ostatkom zajednice, kao i kretanje van doma. Upravo zato su volonteri poput Ide ključni da se gluhoslijepe osobe ne osjećaju usamljeno i izolirano.

- Postoji mali broj ljudi s kojima gluhoslijepi mogu komunicirati jer u Hrvatskoj nažalost premali broj ljudi zna znakovni jezik. Ovisno o stupnju oštećenja vida i sluha, ne komuniciraju sve gluhoslijepe osobe jednako te nije potrebno sa svima komunicirati znakovnim jezikom. Što si više u doticaju s njima, to je svaki put komunikacija sve lakša i lakša. Iskustveno, na licu mjesta, učiš i obogaćuješ svoj vokabular i znanja znakovnog, ali također stječeš i sigurnost i samopouzdanje u svoje vještine, objasnila nam je Ida.

Ida je volonterka u Udruzi Dodir | Foto: Privatna arhiva

Volontiranje nas čini boljim ljudima

Volontirajući je doživjela puno lijepih trenutaka, rekla nam je, ali jedan joj se posebno urezao u pamćenje. Sudjelovala je u pripremi Dodirove predstave 'I anđeli imaju etički kodeks' koju su glumci izvodili na znakovnom jeziku. Zadnja scena je uključivala korisnike udruge koje su volonteri dovodili na pozornicu.

- Nakon što sam sa svojim korisnikom sišla sa pozornice, on me čvrsto zagrlio i zahvalio mi se. Nekome je to možda sitnica, ali u tom trenutku meni je značila puno i predstavljala potvrdu da sam taj dan za nekoga napravila nešto dobro. Takvi trenutci dokazuju da je ljepota sačuvana u malim stvarima, prisjetila se Ida.

Volontirajući je naučila puno o sebi. Postala je sretnija osoba koja više cijeni male stvari i jednostavne trenutke sreće, rekla nam je. Volontiranje joj je pomoglo da proširi vidike i lakše prihvaća izazove, a od korisnika s kojima radi dosad je naučila puno.

- Naučila sam da nikada u životu ne treba pokleknuti pred preprekama i izazovima, već ukoliko ih se ne može preskočiti trebamo im se prilagoditi i ići dalje. Volontiranje s gluhoslijepima me svakako obogatilo kao osobu i pružilo mi veću dozu empatije, što će svakako utjecati i na moj budući rad logopeda. Na fakultetu imamo stvarno predivne profesore koji nam se trude što više približiti stvarnost struke, ali najviše se, naravno, nauči iz prve ruke. Volontiranje s gluhoslijepima mi je samo dodatno osvijestilo koliko smo mi kao ljudi društvena bića željna komunikacije i da su sve prepreke na putu do uspješne komunikacije barem donekle premostive. I naravno, iz prve ruke mi je posvjedočilo koliko je znakovni jezik lijep i moćan te da se njime može postići sve što i s govornim jezikom, istaknula je.

Predstava 'I anđeli imaju etički kodeks' | Foto: Privatna arhiva

'Važno je probati'

Možda se u svojoj okolini niste susreli s gluhoslijepim osobama, pa o njihovim potrebama niti ne znate puno. Ida želi da se to promijeni, ali i da što više ljudi nauči znakovni jezik. Misli da se o ovom, ali i drugim vrstama invaliditeta treba učiti još u školi kako bismo djecu poticali na empatiju i toleranciju prema različitostima.

Ubrajate li se, pak, u skupinu onih koji već žele volontirati i pomoći da se svi članovi našeg društva osjećaju uključenije, Ida za vas ima važnu poruku. Iako je većini učenika i studenata teško uskladiti razne obveze koje imaju, volontiranjem nikad nećeš ništa izgubiti, samo dobiti, rekla nam je.

- Meni je volontiranje u život ušlo neplanirano i neočekivano, a sada nosi jedno posebno mjesto u mom srcu. I meni je dugo trebalo da se odvažim i probam nešto skroz novo, a sada mi je žao što nisam krenula i ranije. Mislim da kad se jednom s time krene, nikad ne može skroz stati. Važno je probati, a s time ne možeš ništa izgubiti, već samo dobiti, poručila je Ida za kraj.

Poznajete li nekoga poput Ide ili se sami osoba koja čini dobre stvari za unaprjeđenje zajednice u kojoj živi, na platformi Žar za budućnost možete podijeliti svoju priču i inspirirati druge za promjene nabolje. Riječ je o inicijativi koju je pokrenuo dm povodom 30 godina poslovanja u Hrvatskoj, a u sklopu nje će podržati 30 projekata usmjerenih na poticanje suradnje i zajedništva, zaštitu okolišta te promicanje jednakih mogućnosti.

Tako možete prijaviti osobni doprinos zajednici, poput Idinog, ili pak projekt udruge, organizacije i institucije. Prijave projekata su otvorene do 15. srpnja. Posjetite platformu i prijavite projekt kojim želite napraviti promjenu ili se inspirirajte pričama koje ulijevaju optimizam u bolje sutra.