Student na Potjeri sam nadigrao Vukorepu i osvojio 10.000 eura: 'Kad su ostali ispali, moja prva misao...'

Student na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (PMF) Rene Benić u kvizu Potjera osvojio je 10.000 eura. Ovaj 20-godišnjak u završnoj je potjeri nadigrao lovca Mladena Vukorepu sa 16 koraka prednosti, a priča nam da je njegov prvi susret s kvizovima uopće prošao upravo u znaku ove emisije.

- Prvi put sam se s kvizom kao takvim susreo još kao dijete kada sam gledao Potjeru na televiziji. Imao sam možda 7 ili 8 godina kada se počela emitirati u Hrvatskoj i sjećam se da sam je koliko-toliko redovito pratio, posebno u razdoblju kada je u njoj bio legendarni Mirko Miočić. Naravno, u toj dobi nisam znao odgovore na gotovo nijedno pitanje, više mi je bilo fascinantno kako taj cijeli koncept funkcionira, način na koji natjecatelji razmišljaju pod pritiskom i posebice činjenica da se kroz relativno jednostavan format pitanja i odgovora može vidjeti koliko različitih područja znanja ljudi mogu povezati. Već tad mi je kviz bio izrazito zanimljiv, iako nisam mislio da ću se ikada naći preko puta lovca, iskren je Rene.

'Zanimalo me mogu li biti jednako uspješan uživo kao što sam dok ga gledam s kauča'

Kasnije, tijekom srednje škole, krenuo je aktivnije igrati pub kvizove. Uglavnom su to bili kvizovi općeg znanja na koje je dolazio s prijateljima. Kviz, ističe Rene, nije doživljavao isključivo kao natjecanje, nego više kao priliku da proširi postojeće znanje, nauči neku novu informaciju i, naravno, dobro se zabavi. Prijava za Potjeru je, dodaje, bila spontana odluka.

- Nisam dugo razmišljao o tome niti sam dugo planirao, nego sam se u jednom trenutku jednostavno odlučio prijaviti. Smatrao sam da svojim znanjem pokrivam dovoljno širok raspon područja da budem kompetentan, ali primarni motiv nije bio novac. Više me privlačila sama prilika da se nađem u toj situaciji, da odgovaram na pitanja te da vidim kako bih se snašao na kvizu koji inače gledam kod kuće, odnosno, zanimalo me mogu li biti jednako uspješan uživo kao što sam dok ga gledam s kauča, pojašnjava Rene.

Prije početka emisije imao je, priznaje, popriličnu tremu. Po prirodi je tremaš kad je riječ o bilo kakvom javnom nastupu, tako da ga nije iznenadilo što je i prije snimanja bio pod dojmom cijele situacije.

- Treba uzeti u obzir da mi je ovo prvo pojavljivanje na televiziji. Ipak, ono što me iznenadilo jest koliko je ta trema nestala čim je samo snimanje krenulo. Tijekom emisije sam bio nevjerojatno smiren i nisam osjećao gotovo nikakav pritisak u tom smislu. Jedina iznimka bilo je kratko predstavljanje na samom početku emisije, tada mi je puls vjerojatno bio na 200. Apropo toga stvarno moram pohvaliti cijelu ekipu u studiju HRT-a. Već kroz probu, a posebice tijekom snimanja su svi iznimno profesionalni, ali istovremeno i jako susretljivi prema natjecateljima. Na neki su način uspjeli napraviti atmosferu u kojoj se čovjek opusti i prestane razmišljati o kamerama i cijeloj situaciji. Od samog voditelja Joška Lokasa, preko tonca, inspicijentice, kamermana pa sve do svih ljudi iza kulisa. Svi su imali ogroman utjecaj na to da se mi kao natjecatelji osjećamo ugodno te da možemo biti svoji, priča nam Rene.

'On mi je osobno jedan od dražih lovaca'

Brzopotezna minuta prošla je puno mirnije nego što je očekivao. Nije osjećao tremu i uspio se koncentrirati isključivo na pitanja.

- Naravno, žao mi je nekih odgovora koje sam možda trebao znati, ali to i je čar kviza. Što se lovaca tiče, bilo mi je izrazito drago što je to bio upravo Mladen. On mi je osobno jedan od dražih lovaca, a imao sam priliku upoznati ga i ranije preko nekih zajedničkih prijatelja pa mi je bilo posebno zanimljivo kada je upravo on izašao. Jasno, znao sam da se radi o vrsnom znalcu, ali istovremeno mi je bilo drago igrati protiv nekoga koga cijenim. Kada su ostali natjecatelji ispali, moja prva misao je bila da želim pod svaku cijenu igrati završnu potjeru s višom ponudom. Smatrao sam da mi odgovara format završne potjere; puno pitanja i brzo odgovaranje mi puno više leži nego recimo format gdje dugo moram odgovarati na jedno pitanje. Znao sam da, ako me pogode pitanja, mogu skupiti respektabilan broj koraka. Prije samog snimanja sam si čak rekao da se ne bih volio vratiti s iznosom manjim od 4500 eura, tako da sam znao što želim ako dođem do završne, kaže Rene.

Iako je vjerovao u vlastito znanje i mislio da ima šanse, pogotovo ako ga 'pogode' pitanja, ne može reći da je očekivao pobjedu. Potjera je, navodi, kviz gdje puno toga ovisi o trenutku, brzini, snalažljivosti i, na koncu, o setu pitanja. Prije snimanja cilj mu nije bio razmišljati o pobjedi, nego odigrati najbolje što može te iskoristiti datu priliku.

'Geografija me zanima cijeli život, učenje mi nije samo obaveza'

Rene trenutačno studira na Geografskom odsjeku zagrebačkog PMF-a, a za taj studij odlučio se prvenstveno zato što ga to područje, i općenito područja vezana za geografiju, zanimaju cijeli život.

- Zbog toga mi učenje nije samo obaveza, nego nešto u čemu stvarno pronalazim interes. Doista volim ono što studiram i bio bi mi poseban gušt jednoga dana baviti se nečime povezanim s geografijom. Smatram da je ogromna prednost kada možeš raditi posao u području koje te iskreno zanima, dodaje Rene.

Ako mu se pruži prilika, volio bi se okušati u još nekim TV kvizovima. Bilo bi mu, kaže, zanimljivo igrati Superpotjeru. Također, volio bi se jednog dana naći preko puta Tarika Filipovića u Milijunašu, jer 'to je ipak kviz koji sam dugo pratio i bilo bi zanimljivo iskusiti tu atmosferu, ali o tom potom'. Ima i savjet za sve oni koji se tek pripremaju za Potjeru.

- Mislim da je najvažniji savjet svima koji će se tek naći u studiju Potjere taj da pokušaju što više smanjiti utjecaj treme. Još prije svog snimanja sam shvatio da je to možda najveći faktor koji može odlučiti ishod. Kada je čovjek pod velikim pritiskom, puno teže razmišlja, događa se da zaboravi stvari koje inače zna ili jednostavno blokira u trenutku kada mu je odgovor na vrhu jezika. Naravno, znanje je najvažnije, ali Potjera nije samo test znanja nego i brzine razmišljanja pod vremenskim pritiskom. Pitanja često nisu toliko strašna i teška koliko se čine na prvi pogled, a u samom pitanju nerijetko postoje neki hintovi koje vas mogu dovesti do odgovora. Zato bih rekao da najveću prednost ima onaj tko uspije ostati smiren i koncentriran, savjetuje Rene.

Sudjelovanje u Potjeri je, dodaje, fenomenalno iskustvo koje bi preporučio svima koji razmišljaju o prijavi.

- Čak i ako niste sigurni kako ćete proći, mislim da vrijedi probati. Nemate što za izgubiti, a možete dobiti jedno stvarno lijepo iskustvo, vrijedne uspomene, a na kraju krajeva možda i sami sebe iznenadite. Svima koji se odluče na prijavu želim puno sreće, ali još važnije, želim da iz svega izvuku što bolje iskustvo i da im sam proces bude što ugodniji, zaključuje Rene.