Kakvi su danas studenti? 'Dolaze na fakultet naviknuti dati točan odgovor, a ne postaviti dobro pitanje'

Ono što jesu - ili pak nisu - usvojili studenti tijekom osnovne i srednje škole, odražava se na mnoge aspekte njihova studiranja. Složne su u tome dvije sveučilišne profesorice psihologije s kojima smo razgovarali o motivaciji studenata. Jesu li tromiji nego prije, kako ih profesori mogu zainteresirati i kolika je u konačnici odgovornost u tome na samim studentima?

'Student će postavljati pitanja samo ako osjeća da se nalazi u okruženju u kojem je sigurno razmišljati naglas'

Da odgovornost nije samo na jednoj strani, ističe Ana Belajdžić, izvanredna profesorica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku, koja između ostalog izvodi kolegij Upravljanje karijerom. Način na koji se razvijaju komunikacijske i kritičke vještine tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja ostavlja trag, poentira.

-  Mnogi studenti dolaze na fakultet naviknuti da je najvažnije dati točan odgovor, a ne postaviti dobro pitanje ili argumentirano izraziti neslaganje. Međutim, iskustvo mi govori da je upravo profesor taj koji može napraviti najveću razliku. Student će postavljati pitanja samo ako osjeća da se nalazi u okruženju u kojem je sigurno razmišljati naglas, pogriješiti i izraziti drugačije mišljenje. U organizacijskoj psihologiji taj koncept nazivamo psihološkom sigurnošću, a jednako je važan u učionici kao i u uspješnim organizacijama. Kada studenti znaju da njihovo pitanje neće biti ismijano ili dočekano s podcjenjivanjem, rasprava postaje prirodan dio nastave, kaže Belajdžić.

Nastavlja, pritom je važno promijeniti i perspektivu. Cilj nije da studenti postavljaju više pitanja samo radi aktivnosti, nego da postavljaju kvalitetnija pitanja. Izdvaja, ona 'prava' pitanja pokazuju da student razumije temu, promišlja o njoj i pokušava povezati različite ideje.

- To je razina učenja kojoj bismo trebali težiti. Na kraju, fakultet ne bi trebao 'proizvoditi' ljude koji znaju reproducirati informacije, nego ljude koji znaju kritički promišljati, argumentirati i postavljati pitanja na koja još ne postoje jednostavni odgovori, pojašnjava Belajdžić.

Profesorica Ana Belajdžić | foto: Filozofski fakultet u Osijeku

'Mislim da će u budućnosti upravo kvaliteta poučavanja biti jednako važna kao i kvaliteta znanstvenog rada'

Tako Belajdžić veli da je došlo vrijeme u kojem nije dovoljno samo stati pred studente i sat vremena izlagati sadržaj. Informacije su danas dostupne svima u nekoliko sekundi pa profesor nije samo prenositelj znanja, već kreator iskustva učenja, navodi.

- Studente zanima ono u čemu vide smisao i primjenu. Kada teoriju povežemo sa stvarnim poslovnim situacijama, aktualnim društvenim temama ili izazovima koje će sutra susretati na radnom mjestu, njihova se uključenost značajno povećava. Znanje danas više nije cilj samo po sebi, ono mora imati kontekst. Nastojim postići da studenti ne budu pasivni slušatelji, nego aktivni sudionici. Koristim studije slučaja, rasprave, timske projekte, simulacije i rješavanje stvarnih organizacijskih izazova. Umjetna inteligencija također postaje sastavni dio nastave, ali ne kao zamjena za razmišljanje, već kao alat koji studentima pomaže razvijati analitičke i kreativne vještine. Moj je cilj da nakon nastave ne zapamte samo definicije, nego da znaju primijeniti ono što su naučili, veli Belajdžić.

Kakvi su studenti danas u usporedbi s nekad? Opisuje, nisu tromiji, već drukčiji. Odrastaju u digitalnom okruženju koje traži stalnu interakciju i brzu povratnu informaciju. Njihovu pozornost danas nije teže osvojiti zato što su manje zainteresirani, nego zato što se natječemo s golemom količinom informacija koje ih svakodnevno okružuju, navodi. Dodaje, to od nastavnika traži više kreativnosti nego prije deset ili dvadeset godina. A koliko su danas profesori na fakultetima uopće educirani kako približiti nastavu studentima i motivirati ih, kada tome dodamo i generacijske razlike?

- Posljednjih godina vidljiv je pozitivan pomak. Sve više nastavnika ulaže u razvoj svojih nastavničkih kompetencija i primjenjuje suvremene metode poučavanja. Ipak, na sveučilištima se profesori prvenstveno biraju zbog svoje znanstvene izvrsnosti, dok se nastavničke vještine često razvijaju kroz praksu. Mislim da će u budućnosti upravo kvaliteta poučavanja biti jednako važna kao i kvaliteta znanstvenog rada. Generacijske razlike pritom nisu problem ako postoji spremnost na učenje s obje strane, zaključuje Belajdžić uz misao kako najbolji rezultati nastaju onda kada profesor inspirira, a student preuzme odgovornost za vlastiti razvoj.

'Već se godinama na nižim razinama obrazovanja osjeća snažan pritisak na postignuća i mjerljive ishode'

I naša sljedeća sugovornica tvrdi kako današnji studenti nisu tromiji ili nužno manje zainteresirani. Ono što primjećuje jest da su novije generacije pragmatičnije i više usmjerene na izvršavanje pojedinačnih zadataka i prelazak na sljedeći, govori Irena Burić, redovna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru gdje je i pročelnica.

- Primjerice, čini mi se da danas studenti rjeđe odbijaju ponuđenu ocjenu iz nekog kolegija jer smatraju da mogu bolje i jer žele bolji rezultat nego što je to bio slučaj s ranijim generacijama. Također, ponekad ostavljaju dojam da su manje skloni dubinskom pristupu učenju te da češće traže brža i jednostavnija rješenja. Vjerojatno je to, barem djelomično, posljedica njihova prethodnog obrazovnog iskustva. Naime, već se godinama na nižim razinama obrazovanja osjeća snažan pritisak na postignuća i mjerljive ishode, što u pravilu potiče ekstrinzičnu, a ne intrinzičnu motivaciju za učenjem. Smatram da je to velika šteta jer se najbolji rezultati u školi, na studiju, ali i u profesionalnom životu, postižu kada volimo ono što učimo i radimo te kada nas to istinski zanima. A da bi se razvio istinski interes, potrebno je temi pristupiti dublje i šire, istraživati je i promišljati o njoj, navodi Burić.

A taj istinski interes mora postojati i kod nastavnika. Burić naglašava da temeljne odlike uspješnog nastavnika tijekom godina ostaju gotovo nepromijenjene. Nabraja, to su visoka razina stručnosti i kompetentnosti, usmjerenost na studente tijekom nastavnog procesa pri čemu nastavnik kontinuirano detektira prate li studenti izlaganje i razumiju li sadržaj koji se obrađuje te entuzijastičan stil poučavanja. Ovo potonje neizostavno je, smatra.

- Profesor koji iskreno pokazuje interes za područje koje istražuje i poučava te u samom procesu i sadržaju poučavanja prepoznaje osobnu i profesionalnu vrijednost, u pravilu nema većih poteškoća u prenošenju vlastitog autentičnog entuzijazma na studente. Upravo je taj entuzijazam jedan od ključnih čimbenika u poticanju interesa i motivacije za učenje kod studenata. Ono što moje iskustvo pokazuje jest da profesori koji vole svoj posao i uživaju u radu sa studentima najčešće uspijevaju pronaći način da uspostave kvalitetan odnos sa svojim studentima i potaknu njihovu angažiranost u nastavnom procesu, ističe.

Profesorica Irena Burić | foto: UNIZD

'Studenti često ne postavljaju pitanja ne zato što se boje profesora ili misle da će biti pogrešno shvaćeni, nego zato što ne promišljaju dovoljno kritički'

Burić nastavlja kako joj se ponekad čini da smo pomalo zaboravili što znači riječ studirati. Taj pojam ne odnosi se samo na pohađanje nastave i polaganje ispita na visokoškolskoj ustanovi, ističe, nego i na temeljito proučavanje, istraživanje i posvećivanje određenom području. Voljela bi kada bi se upravo to značenje uspjelo u većoj mjeri vratiti na fakultete i sveučilišta.

- Tijekom godina mijenjala sam metode i pristupe u skladu s iskustvom i potrebama različitih generacija studenata, no ono što uvijek nastojim zadržati jest njihovo aktivno uključivanje u nastavni proces. To ostvarujem poticanjem kritičke rasprave ili samostalnog istraživačkog rada, kroz koje studenti mogu dublje promišljati o suvremenim temama iz područja psihologije. Primjerice, već dugi niz godina izvodim nastavu iz psihologijske statistike. Većina studenata psihologije nije odabrala taj studij zato što želi učiti statistiku koja im se često čini suhoparnom, apstraktnom i nedovoljno povezanom s budućim radom psihologa u praksi. Motivirati studente za takav kolegij nije jednostavan zadatak. Stoga posebnu pozornost posvećujem praćenju razumiju li studenti sadržaj koji se obrađuje, prepoznavanju znakova nerazumijevanja ili gubitka pažnje te ponovnom objašnjavanju gradiva sve dok ne usvoje temeljne principe i logiku pojedinih statističkih postupaka, veli Burić.

Izdvaja, u nastavni proces unosi i dozu humora te stvara opuštenu i poticajnu atmosferu u kojoj će se studenti osjećati prihvaćeno i slobodno postavljati pitanja ili zatražiti dodatna pojašnjenja. Svjesna je da joj to s nekim generacijama polazi za rukom više, a s drugima manje. Ipak, vjeruje da je važno uvijek ulagati trud u kvalitetu nastavnog procesa jer nastava na fakultetu može i treba biti izvor zadovoljstva i studentima i profesoru.

- Moje je iskustvo da su novije generacije studenata znatno asertivnije od prijašnjih te se manje ustručavaju postavljati pitanja, dolaziti na konzultacije ili tražiti uvid u ispit. Zbog toga mislim da glavni razlog zbog kojeg studenti ponekad ne postavljaju pitanja tijekom nastave nije nesigurnost ili strah od profesora, nego nešto drugo. Čini mi se da je riječ ponajprije o nedostatku istinske želje da se dublje i temeljitije uđe u materiju koja se poučava. Studenti često ne postavljaju pitanja ne zato što se boje profesora ili misle da će biti pogrešno shvaćeni, premda i takvih situacija svakako ima, nego zato što ne promišljaju dovoljno kritički ili dubinski o sadržaju koji im se izlaže. Upravo kritičko promišljanje prirodno vodi do novih pitanja, dvojbi i rasprave. Naravno, bilo bi pogrešno generalizirati. Uvijek ima istinski zainteresiranih, motiviranih i marljivih studenata koji ulažu velik trud u svoje obrazovanje, što se najčešće vidi i u rezultatima koje postižu. S druge strane, profesori mogu mnogo učiniti kako bi potaknuli studente na postavljanje pitanja. Prije svega, važno je stvarati opuštenu i poticajnu atmosferu u kojoj se svaki student osjeća prihvaćeno, uvaženo i slobodno izraziti svoje mišljenje ili zatražiti dodatno pojašnjenje, ističe Burić.

'Današnji sustav većini učenika omogućuje odabir studija u skladu s vlastitim interesima i profesionalnim aspiracijama'

Nastavlja i kako svi koji rade u sustavu visokog obrazovanja redovito slušaju o važnosti stručnog usavršavanja u nastavi, razvoja inovativnih nastavnih metoda i pristupa te kontinuiranog unaprjeđivanja kvalitete poučavanja. Smatra da se većina nastavnika aktivno educira u tom području jer su kvalitetna nastava i usmjerenost na studente ključni elementi sustava osiguravanja kvalitete svakog visokog učilišta.

- Današnji sustav visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, s velikim brojem raspoloživih upisnih mjesta na studijskim programima koje nude brojna veleučilišta i sveučilišta, većini učenika omogućuje odabir studija u skladu s vlastitim interesima i profesionalnim aspiracijama. Studiranje nije obvezno, nego predstavlja svjesnu odluku kojom mladi ljudi usmjeravaju svoj profesionalni i osobni razvoj. Promatrano iz te perspektive, odgovornost studenata vrlo je velika, osobito u državi koja im omogućuje besplatno visoko obrazovanje. S jedne strane, profesori i znanstvenici imaju odgovornost kvalitetno obrazovati nove generacije i za to su profesionalno angažirani. S druge strane, studentima je omogućeno da uz relativno niske osobne troškove steknu visokoškolsku kvalifikaciju u području koje su sami odabrali. Takav sustav podrazumijeva odgovornost obiju strana i pretpostavlja njihovu aktivnu suradnju. Ipak, želim naglasiti da, premda su suvremeni roditelji i društvo općenito više nego ikada usmjereni na potrebe mladih te nastoje osigurati što bolje uvjete za njihov razvoj, obrazovanje i osobni napredak, studenti su odrasle osobe koje same donose odluke o vlastitom životu i obrazovanju. U konačnici, studenti bi trebali biti svjesni da kvaliteta studiranja u velikoj mjeri ovisi o njihovoj osobnoj odgovornosti, motivaciji i spremnosti na ulaganje truda te da će, što više budu spremni uložiti u vlastito obrazovanje, više od njega i profitirati, zaključuje Burić.