Pitali smo studente koji je najmanje stresan studentski posao. Neki imaju podijeljena mišljenja - dok jedni uživaju u konobarenju, drugima je to muka.
Brojni studenti, na čelu s brucošima, od jeseni će se prvi put susreti sa studentskim poslovima. Jedno od njihovih pitanja jest koji su najmanje stresni studentski poslovi, oni na kojima neće 'izgorjeti'. To pitanje postavili smo iskusnim studentima, a oni su nabrojili hostesiranje, konobarenje, vožnju taksija, iznajmljivanje ležaljki, knjigovodstvo, trgovinu... Neke od njih upitali smo za objašnjenje.
'Hostesiranje mi je omiljeno, najjednostavnije'
Studentica Katja smatra da je hostesiranje uvjerljivo najjednostavniji studentski posao. Nikako se ne slaže da je konobarenje jedno od najlakših zanimanja.
- Moj se dosadašnji 'radni vijek' sastoji od poslova koje valja separirati; oni sezonski i oni 'povremeno stalni'. Sezonski sam prodavala suvenire, radila u slastičarnici i čak se okušala u, rekla bih, najzahtjevnijem poslu - konobarenju, gdje sam brzo, vjerojatno zbog jakog doprinosa, bila preusmjerena na ulaz kafića kako bih samo ugošćivala goste, i tako otvorila vrata prema poslu koji mi je do danas ostao najdraži, a riječ je o hostesiranju. Povremeno sam i teta čuvalica, što je zahtjevno ako nisi voden mišlju 'tuđa glava, tuđa briga'. Djeca traže pažnju, strpljenje i energiju, ali u suštini zarada je pristojna pa se isplati malo 'istrošiti'. Zabluda je da je djecu lako čuvati, kaže Katja.
Plaća joj je na svim poslovima izuzev hostesiranja i prodaje suvenira bila produkt dogovora.
- Hostesiranje mi je omiljeno, najjednostavnije, mimo dijela kad ti nakon smjene izađu žive rane od visokih peta. Satnica je najmanje 10 eura, a bazira se na stavu 'stoji, smij se i budi reprezentativna'. Osim toga, ukoliko povedeš prijateljicu na event na kojem hostesiraš, nećeš ni osjetiti da radiš. Upoznaješ nove ljude, mjesta, a ponekad stekneš i korisna poznanstva, od zubara i oftalmologa do izleta brodićem nakon smjene... Laž je današnja česta usporedba djevojke hostese s djevojkom koja prodaje svoje tijelo, to se ni u bunilu ne bi smjelo izjednačavati. U biti, onda bi svatko tko nosi košulju i smiješi se na poslu bio nešto sasvim drugo, ističe Katja i dodaje da je kod studentskog posla najvažnija fleksibilnost radnog vremena, visoka satnica i ugodno radno okruženje.
Studentica Ema smatra da je najmanje stresan studentski posao onaj u nekoj trgovini s odjećom u kojoj ne moraš raditi na blagajni.
- Čim radiš na kasi, to je nešto veća odgovornost i automatski je stresnije. Novac nije igrica. Zato je satnica meni koja ne radim s novcem nešto viša od minimalne, 6,80 mi je, ali niža nego studentima u trgovinama u kojima moraju raditi s novcem, ali zarada mi nije baš toliko bitna, koliko mi je bitno da neopterećena dolazim na posao. Mislim da je rad u trgovini s odjećom veoma zahtjevan osobama kojima je to full-time job, ali kada si samo student, ti si tamo da slažeš robu koju su ljudi isprobali i vadiš nove komade onoga što se prodalo. Nema tu neke filozofije. Nagledaš se svačega jer su ljudi svakakvi, ali ja uvijek idem s mindsetom 'odradim svojih toliko sati, zaradim novac i idem kući'. Nemam se zašto sekirati, ne spašavamo živote, a ni budućnost mi ne ovisi o tome. Mislim da je općenito stres na poslu, bar studentskom, onakav kakav si ti posložiš u glavi, i to je glavni savjet, smatra Ema.
Student Ivan također smatra da je teško reći koji je najmanje stresan studentski posao 'jer svatko ima drukčije okidače'.
- Puno ljudi bi reklo da je stresno konobariti, a meni je to najdraži posao. Radim s prijateljem u smjeni i nama je to laganica, zezancija, zezamo se s gostima... Sigurno to ne bismo mogli u nekom drugom kafiću, pa taj stres ovisi i na kakvom točno mjestu radite, tko vam je poslodavac, kakav vam je šef i još puno toga. Stresnije i neizvjesnije mi je bilo dostavljati hranu, a sigurno bi netko drugi 100 puta prije uzeo taj posao od konobarenja. Individualno je. Satnica mi je 8 eura, ali bakša sve nadoknadi. Savjetujem studentima koji žele raditi da znaju da sa svakog posla mogu lako pobjeći, pa što god izaberu nije smak svijeta ako pogriješe, zaključuje Ivan.