Vodič za rektore: U 60 sekundi saznajte kako ne kršiti zakon zbog kojeg možete stegovno odgovarati

Neki naši rektori ili nisu pročitali Zakon o studentskom zboru ili jednostavno namjerno ignoriraju neke stavke kako bi ugodili nekome drugome. Naime, srednja.hr u posljednja dva tjedna srušila je studentske izbore na dvama sveučilištima zbog nepravilnosti koje smo otkrili, a za njihovo razumijevanje potrebno je 60 sekundi. I nikog u akademskoj zajednici nije za to baš briga jer su studentski zborovi zamrli u svojoj biti jer ni studenti sami, iako su imali priliku, nisu reagirali na nepravilnosti u koje su uključeni.

Studenti | foto: Canva

Cirka 60 sekundi potrebno je rektorima da pročitaju glavne odredbe Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama kako bi mogli zakonito raspisati sveučilišne studentske izbore. Čini se da to baš i nisu u stanju napraviti. Naime, nakon što smo poslali novinarske upite u posljednja dva tjedna poništeni su izbori na čak dva sveučilišta, drugom najvećem u državi u Splitu i onom u Dubrovniku.

Aktualni premijer Plenković koji se opet kandidira na izborima ne može biti član biračkog odbora niti član DIP-a. Upravo to pokušalo se napraviti na studentskim izborima

Zakon o studentskom zboru vrlo je pitak i jasan. Zato na ovom mjestu za dekane i rektore vadimo ključne dijelove Zakona, ako se nisu sjetili pitati ChatGPT da im ih izvuče. Osim što rektori studentskom zboru moraju osigurati prostor za rad, sufinancirati njihovu djelatnost i pružati im administrativno-tehničku pomoć, dužni su i ‘osigurati zakonitost rada studentskog zbora i drugih studentskih organizacija koje djeluju na visokom učilištu, osigurati zakonito i pravodobno provođenje studentskih izbora i omogućiti svim studentima ravnopravno sudjelovanje u izborima’. To je onaj dio gdje rektori u posljednje vrijeme padaju. Ali ključna pravila jesu:

1. Članovi povjerenstva za prigovore i članovi biračkih odbora, kandidati na izborima i članovi studentskog zbora s važećim mandatom ne mogu biti istodobno i članovi izbornog povjerenstva.
2. Članovi Izbornog povjerenstva i biračkih odbora, kandidati na izborima i članovi studentskog zbora s važećim mandatom ne mogu biti istodobno i članovi povjerenstva za prigovore.
3. Izbori za studentske zborove visokih učilišta (članove i zamjenike) održavaju se u pravilu između 15. i 30. ožujka svake druge akademske godine.
4. Izbore raspisuje čelnik visokog učilišta najmanje 30 dana prije njihova održavanja te imenuje izborno povjerenstvo koje provodi izbore.

Dakle, ne može se dogoditi ono što se u Dubrovniku, gdje su aktualni članovi studentskog zbora ujedno bili članovi izbornog povjerenstva pa onda još i kandidati na novim izborima. Slično se dogodilo u i Splitu. Razlog zašto je takvo što zabranjeno je jednostavan, kako osoba koja se natječe za neku funkciju istovremeno može nadzirati izbore? Na primjer, zamislite da se aktualni premijer Plenković kandidira za parlamentarne izbore, ali ujedno sjedi u biračkom odboru i bude član DIP-a. Možemo razglabati o tome da je toliko malo studenata zainteresirano za studentski zbor da je zapravo kandidata baš onoliko koliko ih se ukupno bira, ali studenti demokraciju moraju učiti upravo na studentskim izborima. Jer vrijeme pokazuje da mnogi nekadašnji studentski predstavnici kasnije postaju političari kada će svaki njihov korak biti pod povećalom javnosti.

Izdvojeni članak

Održali izbore, sad ih moraju poništiti: Nakon našeg upita sveučilište utvrdilo propuste

I kako je pobogu moguće da ovo rade i studenti prava, budući pravnici?

Treba imati na umu i da su sveučilišta tijela javne vlasti te da se financiraju, između ostalog, iz državnog proračuna, odnosno novcem svih hrvatskih građana. I ovakve nezakonite radnje koštaju sve građane. Eto, u Dubrovniku su morali poništiti već održane izbore. Morat će ih ponoviti, opet printati listiće i tako dalje. Žalosno je najviše od svega, na primjeru Splita i Dubrovnika, što na nepravilnosti nisu ukazali uključeni studenti. Dovodi to u pitanje njihovu nepristranost i uopće funkciju studentskog predstavnika. Kako je moguće da studentski predstavnici kojima bi Zakon o studentskom zboru trebao biti prvi dokument s kojim se upoznaju, nisu znali da ne mogu istovremeno biti članovi povjerenstva i novi kandidati? Kako je moguće da su neki od njih bili na funkcijama u Hrvatskom studentskom zboru, tijelu koje štiti prava i interese svih studenata i odlučili su ignorirati taj zakonski propis? Donosi li im funkcija u studentskom zboru toliku korist da su već u studentskim danima odlučili posegnuti za protuzakonjem, odnosno prešutjeti ga? I kako je, pobogu, moguće da to rade i studenti prava, budući pravnici? I zašto profesori koje sjede u izbornim povjerenstvima isto šute?

I nije da je nekog previše briga. U Splitu rektor četiri godine nije raspisao izbore, što je protuzakonito jer mora svake dvije, a sad kad ih je konačno raspisao – nakon našeg upita – morao ih je poništiti jer nije poštovao zakon. Nije bilo nekog odjeka iz akademske zajednice, nitko na to nije reagirao. Bilo je studenata koji su upozoravali na neprovođenje izbora u Splitu u Hrvatskom studentskom zboru, ali ništa se posebno nije dogodilo. Mi smo o tome izvještavali, Ministarstvo obrazovanja slalo je požurnice Sveučilištu u Splitu, ali opet je sve kasnilo, ponovila se preotuzakonitost, a rektor je ostao netaknut. Izravno smo ga u intervjuu suočili s tom činjenicom, a odgovornost je prebacio na svoje suradnike. Rektor Dragan Ljutić, naime, na našu konstataciju u 2024. da je on odgovoran za studentske izbore, odgovorio je: ‘Nije problem u meni. Ja upravo tako kažem, molim vas vodimo računa jer moramo biti transparentni, ako ovdje nisu jasna pravila i kriteriji, gdje bi onda bili’. Vrijedi napomenuti kako je srednja.hr dojavu za nezakonitosti u Splitu ipak dobila od grupe studenata koji su nam se javili.

Ali postoji kvaka oko odgovornosti i toga u kome je zapravo problem. Po zakonu za svako kršenje spomenutog zakona ‘čelnik visokog učilišta podliježe stegovnoj odgovornosti sukladno općem aktu visokog učilišta’. Naravno, splitski rektor nije, koliko je poznato, odgovarao za stegovnu odgovornost. Iz Ministarstva u odgovorima na naše upite uvijek podsjećaju na tu odredbu, no postoji problem da naša sveučilišta u svojim aktima baš i nisu propisala kako i na koji način rektor može stegovno odgovarati. Ako procedura nije jasna, zbilja se postavlja pitanje tko bi uopće bilo kojeg rektora prijavio stegovnom povjerenstvu. Dekani koji su članovi Senata? Njegovi prorektori? Teško je povjerovati u to jer je hrvatska akademska zajednica često uplašena, nevoljka davati izjave protiv čelnika, a kamoli ih stegovno prijavljivati pod imenom i prezimenom. Najčešće se sjednice Senata svedu na to da se odluke donose jednoglasno. Samo vlast, bez oporbe.

Izdvojeni članak

Gotova agonija s nepravilnostima: Rektor poništio izbore, nadzor zatražilo i Ministarstvo obrazovanja

Sveučilišna autonomija uvijek je dobar izgovoru onima na vlasti

U Dubrovniku postoji pravilnik o stegovnoj odgovornosti zaposlenika. Samo što stegovni postupak pokreće rektor. Obrnuta situacija nije propisana, osim da je rektor obvezan pokrenuti stegovni postupak protiv zaposlenika za kojeg mu je Etičko povjerenstvo dostavilo Odluku o kršenju etičkog kodeksa. U Splitu nismo pronašli Pravilnik o stegovnoj odgovornosti za Rektorat, no iz pravilnika stegovne odgovornosti zaposlenika na fakultetima vidljiva je slična shema gdje odluke o stegovnoj mjeri donosi pročelnik ili za teže oblike rektor na prijedlog pročelnika. Začarani krug gdje je stegovnu odgovornost rektora malo kompliciranije pokrenuti. A bio bi to, svakako, i vrlo hrabar potez.

Ne čudi posebno što ni Ministarstvo neće u neku utrku zadovoljavanja pravde. Zakonodavac je propisao stegovnu odgovornost, a uvijek je lako reći da su sveučilišta autonomna te da svojim propisima moraju provoditi zakonske akte. Splitski rektor u dobrim je odnosima s Plenkovićem (Ljutić je bio na skupu HDZ-a, nama je o Plenkoviću rekao ‘ kako se ja tom čovjeku neću dignuti ujutro u četiri ure, otići i pokazati svoju zahvalnost jer je učinio za opće dobro’, a uručio mu je i posebnu povelju), pa gdje će sad HDZ-ovo Ministarstvo u borbu protiv njega?

Nekim strukturama u Hrvatskoj možda i odgovaraju tiha studentska tijela koja ne progovaraju o problemima. Primjerice, nedostatku studentskog smještaja, za početak. Imamo sad situaciju gdje su studentski predstavnici iz Zagreba protestno napustili ključno tijelo za studente na nacionalnoj razini. Pobrojali su probleme, od netransparentnosti do toga da je tijelo samo sebi svrha. Bivši članovi kazali su kako nije slučajno što poviše spomenuti zakon nije mijenjan 19 godina te da predstavnici paradiraju po stranačkim skupovima i daju javnu podršku političkim opcijama. U globalu, još jedan status quo u hrvatskoj akademskoj zajednici na sve ove probleme i reakcija Ministarstva koje će zatražiti očitovanje zagrebačkog rektora zbog poteza studenata. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li zagrebački studenti pasti pod pritiskom i vratiti se u Hrvatski studentski zbor ili će doista nastaviti sa svojim zahtjevima. Na kraju dana u svemu ovome pate studenti koji zapravo imaju neke probleme na fakultetima, a studentski predstavnici nisu uz njih ili čak rade protiv njih, sve kako bi udovoljili nekom čelniku visokog učilišta koji će im jednom, možda, uslugu vratiti kada će tražiti posao.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije

Pridružite se našem Instagram kanalu.