Živio sam u starim paviljonima Save koji idu u obnovu. Pravi zgoditak ipak leži na drugom kraju grada

Začepljen WC, tuširanje hladnom vodom, rolete koje se ne mogu dignuti do kraja, prozori koji propuštaju hladnoću. Tako nekako izgledao je moj život u starim paviljonima Save, petom i šestom, koji će sada konačno u obnovu. Kada se infrastrukturno derutni paviljoni presvuku u moderno izdanje, moglo bi itekako biti pomame za njima, budući da su smješteni u mirnom dijelu najvećeg studentskog doma u Hrvatskoj.

Studentski dom Stjepan Radić, šesti paviljon | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr

Sjećam se kada su stigli rezultati mog prvog sudjelovanja u natječaju za studentski dom u Zagrebu. Kao brucoš nisam baš poznavao sve detalje studentskog smještaja u Zagrebu pa peta kategorija koju sam dobio, odnosno peti i šesti paviljon studentskog doma Stjepan Radić, i nisu zvučali tako loše. Okej, odmah sam skužio da su to stari paviljoni, ali bar se kupaonica dijeli samo s docimerima, a ne s cijelim katom.

Zadnji put obnovljeni kad je bila Univerzijada. Zbilja je došlo vrijeme

To je bila i ostala velika prednost tih dvaju paviljona. Već prve dane života u njima pokazalo se niz mana. Tu starudiju od sobe bilo je teško čistiti. Očistiš i odmah imaš osjećaj da je prljavo. Prašina se nekako brže skupljala. Začepljen WC ili pomanjkanje tople vode nisu bili stran pojam. U sobi nije bilo hladnjaka, a metoda hlađenja na prozoru kad živiš u prizemlju baš i nije nešto funkcionalna. Još kad se kasnije saznalo da ta dva paviljona nisu bila pod nadzorom kamera pa se nije moglo naći krivca jedne krađe. Veselo, bome.

Najveći studentski dom u Hrvatskoj s takvim paviljonima zbilja nije reprezentativan. Oni su, naglasimo, izgrađeni krajem 1977., a zadnji put obnovljeni netom prije početka Univerzijade 1987. godine. Prije gotovo 40 godina! I izvana i iznutra infrastrukturno ne valjaju. Možemo mi pričati o duši koju Sava ima i s takvim zgradama, ali kada se one obnove, ovi paviljoni mogli bi biti itekako poželjni. Naime, EU i država financirat će obnovu petog i šestog paviljona na Savi. Jednom kad se obnove, s obzirom na to da im je pozicija takva da su udaljeni od noćnih klubova, tražit će se još i mjesto više za tu kategoriju. Vole studenti na Savi partijati, ali bome vole i odspavati.

Studentski dom Stjepan Radić, šesti paviljon, 2022. godina | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr

Pravi zgoditak ipak bi bila gradnja studentskog doma na kampusu Borongaj

SC već godinama najavljuje obnovu Save, a sve vrijeme čekalo se da država konačno raspiše natječaj za dogradnju domova, što se financira EU sredstvima. Time će Sava, s novim 11. i 12. paviljonima te svim ostalim obnovljenima, gotovo pa biti kompletirana kao doista moderan studentski dom. Ono što je mrlja jest zgrada, takozvani 10. paviljon gdje su menze i Uprava, isto u stanju spremnim za obnovu, no iz SC-a su nedavno rekli kako bi za njegovu obnovu trebalo izdvojiti visokih 50 milijuna eura.

Ono što svakako u Zagrebu nedostaje jest studentskog smještaja. Trebalo bi razmišljati i o obnovi Lašćine, koju i iz SC-a zovu derutnim studentskim domom. Ono što posebno valja imati na umu jest da SC ima projekt za novi studentski dom na kampusu Borongaj, ali još se traži izvor financiranja. Taj studentski dom mogao bi biti spas propalom kampusu Borongaj. Sada, naime, do kampusa studenti sa Save putuju minimalno sat vremena. Kao argument zašto se ne krene graditi, često je i to da kampus još nije prometno dobro povezan s ostatkom grada. Stoji, ali ako bi studenti na kampusu uz fakultete imali i dom, ne treba im nužno istog trenutka odlična prometna linija s ostatkom grada. Ili?

Kampus Borongaj, studeni 2023. | foto: Hrvoje Debeljak, srednja.hr

Dobra prometna povezanost itekako bi bila dobro došla, ali ti studenti ne bi trebali putovati svaki dan više od sat vremena od zapada grada ili centra do kampusa, nego bi im smještaj bio ispred nosa. Više bi se fokusirali na taj istočni dio grada. Tu leži zanimljiva pozicija koja bi mogla oživjeti kampus i prije nego što se prometna infrastruktura riješi – ili barem da se dom gradi paralelno s njome. Ako bi se na kampusu još izgradila sportska dvorana, imamo situaciju gdje bi studenti imali fakultet, dom, sportsku dvoranu i menzu na jednom mjestu. Pa onda možda možemo malo pričekati dok tramvaji neće voziti do srca kampusa?

Ovako, godinama ćemo još čekati prometna rješenja i potom samu gradnju studentskog doma. Umjesto da gradnja studentskog doma na kampusu bude upravo prijelazno rješenje. A treba imati na umu da kako godine prolaze, tako će i Lašćina biti u sve gorem stanju, a potom i Šara, pa i Cvjetno. Sve su to domovi koje će trebati održavati, a za to treba novaca. Nikada neće doći idealna situacija da će svi sada izgrađeni domovi biti u tip top stanju pa će onda biti sredstava za kampus. A da ne govorimo kako nam je sve bliži datum 20 godina od otvorenja kampusa Borongaj tijekom kojih se napravilo vrlo malo.

*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije

Pridružite se našem Instagram kanalu.