Život je nekad siv, nekad žut, a nekad sve između
Učini me sretnom i lajkaj Drolja sa Save
Foto: YouTube screenshot
Ponekad su to mali znakovi. Kao kada danima ne operem kosu jer nemam volju za tim. Kao kada tjednima živim u neredu jer ne nađem smisao u pospremanju. Kao kada spavam do četiri popodne jer mi je preteško biti budna taj dan i sudjelovati u životu.
Ponekad se, pak, sve odjednom samo sruši. I onda se nađeš u vlastitoj sobi kako se satima gušiš u vlastitim suzama i zatomljenim krikovima.
Tako depresija djeluje.
Mali i veliki znakovi
A ako ignorirate male znakove, kao što sam ja, onda ste najebali. Jer mogli ste na vrijeme reagirati. Ali za čudo božje, jedno mahanje rukom i “ma nije to ništa” nije uklonilo simptome i probleme.
Imam noćne more mjesecima. Čim je zahladilo, podsjetilo me je na isto vrijeme prošle godine, i sve se vratilo. Vratile su se noćne more, vratili su se i moji prijatelji, Čemer i Jad.
Nisam se naspavala valjda od ljeta prije tri godine. Tobože legnem u ponoć, što je poprilično rano, i onda pustim vlastiti mozak da me iznenadi filmovima koje ću morati gledati do šest ujutro. Tek tad, od nemoći i iscrpljenosti, smijem zaspati.
Budu to filmovi o mojim prošlim grijesima, o padovima u rupe bez dna koje mi nitko, pa ni ja, nije oprostio. A znaju biti i proročki filmovima o crnoj rupi prema kojoj se izgleda kontinuirano krećem. U svakom slučaju, zanimljivi bi bili na velikom ekranu kino dvorane. Ali nisu ni malo ugodni kada ih moram sama proživljavati u gluhe sate unutar vlastitog uma.
Zajebano je kombinirati takvo stanje i ispitne rokove. Dobra stvar je što odgovor na sve može biti “ma samo sam umorna” i zvuči vjerodostojno. Jer svi su ovih dana umorni.
Jedina je razlika u tome što se od učenja možeš odmoriti. A kako se odmoriti od vlastitih misli i vlastitog postojanja?
Funkcionirala sam tako dva mjeseca. Ignorirala više nego očite znakove da ne samo da mi nije ništa, nego mi je jebeno sve i neće proći samo od sebe.
U početku sam tražila način da s nekim, tko nije psihijatar, komuniciram o tome. Nije prošlo baš najbolje.
– Pa daj samo nemoj drkati po tom mobitelu u krevetu, čula sam da to baš jako zna sjebati ritam spavanja, bio je jedan odgovor koji sam dobila.
Još je gore ako nekome kažete kako se osjećate, odnosno da se osjecate prazno.
– Jebote kako možeš biti nesretna? Jel ne vidiš sve dobro što ti se dogodilo? Šta si tako nezahvalna?, bio je drugi odgovor koji je doletio kao pljuska u moju već izgaženu facu i prvo od mnogih razočarenja koje mi je Suhi priredio.
Da, nekad se čini bolje samo šutiti.
Jer nitko ne želi biti pored osobe kojoj nije do života. Teško je pokušati biti prijatelj osobi koju ništa ne raduje.
Teško je pokušati biti prijatelj osobi kojoj se mjesec dana ne ide na kavu i ne razgovara. Osobi koja se histerično smije kako ne bi briznula u plač. Osobi koja kao da ima zid, barijeru, filtar kojim bira što će od sebe pustiti van drugim ljudima na vidjelo.
Kad se sve srušilo
I tako je došao dan naplate, kada svi mali znakovi stupaju odjednom i prikuju te za krevet ili eventualno pod dok u konačnici ne postaneš preumoran za plakanje i postojanje.
Probudila sam se u 14:32. Točnije, probudila sam se oko deset, zaključila da ne želim taj dan biti dio svijeta, i nastavila spavati. San je nešto kao kompromis između života i smrti – nisi svjestan, ali nisi ni trajno odsutan.
Kada sam konačno bila budna, osjećala sam se kao da mi olovni ormar pritišće prsa i da mi je razum na kliskom rubu provalije. Nisam bila sigurna s koje strane ruba želim biti.
Ignorirala sam mobitel u potpunosti i odlučila se još malo isključiti. Nisam više mogla zaspati, samo sam prebirala po mislima kao po katalogu loših uspomena. Racionalno sam znala da je to pogrešan korak, ali se nisam mogla zaustaviti.
Umila sam se suzama toga dana, jastuk je brzo bio natopljen i deformiran od praznih udaraca.
Tek oko sedam navečer sam sišla s kreveta. Noge su mi bile slabe, u glavi mi se vrtilo, usta su mi bila suha, a oči natečene. Popila sam vode iz boce, koja je bila toliko loša da bi biljka uvenula da sam je bacila u kalić.
Uzela sam mobitel. Tri propuštena poziva od Suhog i hrpetina poruka. Nisam bila sigurna ima li ikakvog smisla pokušati mu išta objasniti. Ali sam konačno bila smirena, pa sam mogla voditi suvisao razgovor.
Napisala sam mu da sam se tek probudila i da me može sad nazvati.
Nije prošlo dobro.
Bio je užasno ljut na mene što se nisam javljala, derao se kako je bio zabrinut, kako se javio mojoj sestri da vidi što mi je, da koji mi je kurac, ne mogu se tako ponašati.
Briznula sam u plač.
Zašto ne može shvatiti da mi je trebao dan bez ikoga? Zašto ne vidi da to nema veze s njim?
Shvatila sam tad da mi ipak treba netko za razgovor, netko tko ne osuđuje, netko tko možda i ne razumije, ali sluša.
Nazvala sam mamu.
Mama zna najbolje
Ispričala sam joj za noćne more, ispričala sam joj za umor, ispričala sam joj za nevoljkost. I nije bila ljuta. Možda ne razumije u potpunosti, ali nije bila ljuta, a to je bilo jedino što mi je u tom trenutku trebalo.
– Kad te je bolilo koljeno, išli smo ortopedu. Kad su te bolili jajnici, išli smo ginekologu. Sada te boli duša, hoću zvati psihijatra?, ponovila je riječi koje mi je rekla prošle godine, kada sam se slomila.
I te riječi su bile sve što mi je trebalo.
Nisam htjela ići psihijatru jer ako me stavi na teške antidepresive umrtvit će me. Bit ću zombi koji ne osjeti tugu, ali ne osjeti ni ništa drugo. To bi mi pisalo u kartonu i moglo stvarati probleme pri zapošljavanju, pri dobivanju vozačke. I to sam joj rekla.
– Ajde boli nas sad briga za to, bitno je da ti budeš dobro. Ostalo ćemo lako nakon toga.
Dogovorila mi je termin za vikend.
Bojala sam se da će biti kao i prvi put. Da ću ja plakati, a on će me ispitivati pizdarije i na koncu neće znati što sa mnom i prepisat će mi Xanax ili neki drugi kurac.
Sreća pa sam bila u krivu.
Razgovarali smo sat vremena. Rekla sam mu sve svoje misli i osjećaje, slušao je i mirno mi odgovarao i postavljao daljnja pitanja. Ovaj put nije dopustio da šutim, a ja nisam imala potrebu više plakati.
– Ne želim ti dati neke teške tablete jer mislim da ti ne trebaju, rekao je na kraju.
Nasmiješila sam se. Zvučao je kao doktor koji razumije. Samo sam kimnula glavom i zahvalila mu na tome.
Preporučio mi je slabe stabilizatore koji se kupuju bez recepta pa mi neće stajati u kartonu.
– To će ti pomoći da se riješiš noćnih mora i da si uravnotežiš raspoloženje. Ali dođi opet da vidimo kako ti je.
Obećala sam da ću se pojaviti nakon dva tjedna opet, ili barem nazvati.
Izašla sam u čekaonicu gdje me je mama nervozno čekala.
– Zdrava sam, rekla sam joj kroz smiješak.
Osjećala sam se kao da mi je netko skinuo težak teret s leđa.
Ova 2018. mi baš nije sjela
[Drolja sa Save s2e6] Zbogom, ti grozna 2017. godino
[Drolja sa Save s2e5] Najljepša priča o prvom spoju ikad
[Drolja sa Save s2e4] Suhi i Barbie, zaljubljeni par…
[Drolja sa Save s2e3] Velika svađa
[Drolja sa Save s2e2] Šteta što je bivši
[Drolja sa Save s2e1] Stanodavka iz pakla
Prva sezona je bila turbulentna
[Drolja sa Save s1e33] Friendzone
[Drolja sa Save s1e32] Prijatelji s povlasticama
[Drolja sa Save s1e31] Skoro pa veza
[Drolja sa Save s1e30] #fitgirl #nature #justgirlythings
[Drolja sa Save s1e29] Ljubav je na selu
[Drolja sa Save s1e28] Ružičasti flamingo
[Drolja sa Save s1e27] Fakin jebena pobresita bolnica
[Drolja sa Save s1e26] Dečki ne plaču
[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put
[Drolja sa Save s1e24] Obratila sam gej tipa
[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama
[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare
[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih
[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer
[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija
[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?
[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
