Komentar uoči prvog dana škole: Ništa nova, ništa nova u zemlji trgovaca obrazovanjem

Jutros oko 10 sati, dok su se hrvatski školarci budili u posljednje praznično jutro, a njihovi učitelji i nastavnici kraju privodili pripreme za prvi dan škole, besprizorni šef HNS-a Ivan Vrdoljak zatvorio je puni krug besramlja. Čovjek koji je djecu i njihovo obrazovanje u kasno proljeće 2017. iskoristio za dotad neviđenu političku trgovinu, na današnjoj konferenciji za medije ponosno je podsjetio ‘kako je sve počelo’ s HNS-ovom privatizacijom obrazovanja. Odvrtio je na projektoru nekoliko fotografija s prosvjeda 1.6.2017. i slavodobitno zaključio kako je HNS riješio sve boljke koje su tada mučile više od 20.000 građana na ulicama Hrvatske.

I dok su se školarci jutros nakon doručka divili svojim novim školskim torbama, bilježnicama i punim pernicama, o njihovoj svijetloj budućnosti predvođenoj HNS-om uporno je lupetao čovjek koji je personifikacija svega onoga zbog čega će brojni sadašnji učenici ‘zgibati’ iz Hrvatske prvom prilikom. Pohvalio se, između ostaloga, kako je HNS obrazovanje vratio struci, pod brižnim majčinskim okom Blaženke Divjak i ekipe koju je okupila oko sebe u Ministarstvu obrazovanja. Konačno, pohvalio se kako sutra, pod patronatom Divjak i HNS-a, kurikularna reforma eto ulazi u škole, što ne može biti dalje od istine. Ne iznenađuje što Vrdoljak ne govori istinu, no stoput ponavljana alternativna činjenica iz Ministarstva obrazovanja zaista se u javnosti uvriježila kao ‘nastavak kurikularne reforme’.

Potpuno suprotno tome, Ministarstvo Blaženke Divjak eksperimentalnom ‘Školom za život’ dokinulo je ideju osmišljene Cjelovite kurikularne reforme pod vodstvom Borisa Jokića. ‘Škola za život’ koja sutra ulazi u 74 osnovne i srednje škole ne pretpostavlja cjelovitost i sustavnu promjenu zamišljene CKR. Temeljni kurikularni dokument nikada nije usvojen, a međupredmetnim temama i okvirima za vrednovanje, darovite i učenike s teškoćama ni traga u ‘Školi za život’. Na njenoj su pripremi radile isključivo skupine koje su se bavile pojedinim, ustaljenim školskim predmetima.

Stoga, na revolucionarno i agresivno predstavljenu ‘Školu za život’ treba gledati kao na programčić unapređenja dosadašnjeg nastavnog plana i programa. Ona neće donijeti nikakvu štetu, no neće donijeti ni bitnu, sustavnu, prijekopotrebnu paradigmatsku promjenu koju je pretpostavljala CKR. Priručno rješenje za brze i jeftine političke bodove, a uz pomoć nepodnošljive količine PR-a koju su u velikom broju ‘prokužili’ i sami nastavnici, još je jedan primjer nedostatka vizije ovdašnjih političara koji razmišljaju u skučenom okviru jednog mandata, najčešće i kraće od toga.

Obvezna informatika, puno veći zahvat od programčića ‘Škole za život’, također od sutra ulazi u škole za sve učenike 5. i 6. razreda. Čak je godinu dana ‘tim ministrice Divjak’ pripremao ovaj, kako vole reći, u finalu ‘studiozno pripremljen projekt’, no kako smo već pisali, on će u škole gol, bol i praznih ruku. Neznanjem, nekompetentnošću i bahatošću, s 4. kata MZO-a doveli su do propasti projekt koji je imao široku potporu javnosti, čak i nedvosmislenu podršku premijera Andreja Plenkovića.

Na kraju, cijela priča s ulaskom HNS-a i Blaženke Divjak u Ministarstvo obrazovanja te ‘drmanja’ osiromašenom obrazovnom reformom, od samog je početka na trulim temeljima. Lijepo je na to ukazao naš znanstvenik Ivan Đikić ranije ove godine na konferenciji u Zagrebu. Osvrčući se na okolnosti sklapanja braka HDZ-a i HNS-a kao podloge za obrazovnu reformu, podsjetio je na Katonovo pravilo. Pravno pravilo iz doba rimske republike kaže da postupci nevaljali u svom nastanku, s protekom vremena ne mogu postati valjani.

Dakle, temelji tzv. najvažnije školske godine u posljednjih 20 godina nevaljali su, truli i manjkavi. Na njih je nemarno nabacana ‘Škola za život’, u kojoj je bahato do neprepoznatljivosti počerupana Cjelovita kurikularna reforma.

Sve dok je tih i takvih temelja i trgovaca obrazovanjem predvođenih Vrdoljakom i Divjak, naši će učenici ubuduće s više ili manje veselja spremati torbe za odlazak u nove školske godine koje će se, nažalost, svoditi na onu Oliverovu – ‘ništa nova, ništa nova’.

*Komentar je stav autorice.