Pred zidom neutralizacije i političke neodgovornosti: RH već godinu dana nije sposobna donijeti Akcijski plan za obrazovanje

Zamislite samo da pred učenike 5.A razreda bilo koje osnovne škole postavite zadatak i za njegovo rješavanje im odredite rok od godine dana. Klinci bi u tom periodu, neovisno o zadatku, vjerojatno završili na Mjesecu, putujući u raketama vlastite izrade. S druge strane, hrvatska politika u godinu dana nije sposobna maknuti se s mrtve točke u donošenju jednog dosta banalnog dokumenta. No zapravo, u pitanju uopće nije nesposobnost, već svjestan odabir nečinjenja kao alata za pasivizaciju prijekopotrebnih procesa u obrazovanju i znanosti.

Prije godinu dana, 20. travnja 2017. tadašnji ministar obrazovanja Pavo Barišić i tadašnja predsjednica Posebnog stručnog povjerenstva Dijana Vican, predstavili su u Vladi premijeru Plenkoviću prijedlog Akcijskog plana za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Ispostavilo se da smo zapravo svjedočili pokušaju prevare premijera i Vlade koji su taj Akcijski plan trebali usvojiti i Hrvatskog sabora koji je 2014. izglasao Strategiju. Naime, tada predstavljen Akcijski plan nikada nije usvojen nakon što je Srednja.hr detaljnom analizom ukazala na nevjerojatne razmjere sakaćenja Strategije u spornom dokumentu. Analizom našeg portala, srušen je prijedlog AP-a Dijane Vican i poslan je na popravni.

Beskonačna odiseja Akcijskoga plana

Tijekom ljetnih praznika, osakaćeni je Akcijski plan (AP) bio na doradi i 6. je rujna usuglašen. U toj je inačici uvelike ispravljeno sve ono na što smo ukazali svojom analizom. Potom je završio u Ministarstvu obrazovanja na „pomnom proučavanju“ i očitovanju, a zatim je poslan na očitovanja i tzv. zainteresiranim dionicima.

Čak četiri mjeseca nakon usuglašavanja, tek je 15. siječnja ove godine pušten u javno savjetovanje, koje je trajalo sljedećih mjesec dana. Iako je tijekom javne rasprave na AP stigao razmjerno malen broj komentara, njih točno 25, i iako je izvješće o javnoj raspravi trebalo biti objavljeno 14. travnja, to se u predviđenom roku nije dogodilo.

Tako odiseja AP-a, dokumenta koji zapravo predstavlja terminski plan, traje punu godinu i to bez naznake kada bi konačno mogla završiti.

Opravdana kritika o premijeru na čelu PSP-a

O dinamici usvajanja AP-a još smo krajem ožujka upitali Ministarstvo obrazovanja i Ured premijera, no odgovore nismo dobili. Upitali smo ih i hoće li biti potrebne dodatne korekcije AP-a s obzirom na referentno razdoblje na koje se predloženi AP odnosi. Naime, pisan je za razdoblje od prvog kvartala 2018. do prvog kvartala 2020. Pitanje se nametnulo samo od sebe s obzirom da smo već u drugom kvartalu 2018.

Ministrica Divjak početkom ovog tjedna tek je načelno rekla da se primjedbe iz javne rasprave o AP-u sada sređuju te da će se eventualne izmjene raspraviti čim Plenković sazove Posebno stručno povjerenstvo. Kada će to biti, nije poznato.

S obzirom na to da je Posebno stručno povjerenstvo svojevrsno savjetodavno tijelo pri Uredu premijera, i s obzirom da se na njegovo čelo postavio sam premijer, ne bi bilo zgorega da Plenković samoga sebe ozbiljno podsjeti i savjetuje o ozbiljnom poslu kojega bi trebao raditi kao predsjednik PSP-a. Ili bi ga na to mogla podsjetiti njegova dva obrazovna savjetnika u Uredu, Ivan Milanović Litre i odnedavno Radovan Fuchs. U procesima za koje je zaduženo PSP sada jako dobro dolazi do izražaja opravdana kritika o premijeru kao njegovoj čelnoj osobi. Nedostatak vremena, nezainteresiranost, nedostatak stručnosti…sve ovo mori aktualnog predsjednika PSP-a, a istovremeno o praćenju provedbe Strategije obrazovanja nitko sustavno ne vodi računa. Predsjednik PSP-a jednom je izjavio da i tako može što hoće pa tako očito može odabrati i ništa ne činiti sa Strategijom.

Opstrukcija provedbe nečinjenjem

Danas, godinu dana nakon neslavnog pokušaja Akcijskog plana, svjedočimo situaciji u kojoj je kristalno jasno da hrvatska politika nije sposobna iznjedriti dokument kojega bi trebalo biti dosta jednostavno izraditi. Kako mu samo ime kaže, radi se o Akcijskom planu za provedbu Strategije, a s obzirom na nesposobnost, odugovlačenje i otezanje s njegovim konačnim donošenjem i usvajanjem, jasno je da ova Vlada Strategiju obrazovanja zapravo ne želi provoditi.

S druge strane, ako sadašnjoj Vladi važeća Strategija iz nekog razloga ne odgovara, nitko je ne priječi niti ju je priječio da predloži njene eventualne izmjene ili čak donošenje nove u Saboru. Plenkovićev posebni savjetnik za ERS, bivši ministar Fuchs, otvoreno govori da je Strategija ‘Andersenova bajka’, no nitko ne nudi ništa novo, neku bolju Strategiju. Zapravo je teško vjerovati da u vladajućoj ekipi postoji kapacitet koji bi mogao ponuditi nešto bolje pa su eto zapeli s nečim što bi kao trebali provoditi, to im se baš ne sviđa pa nečinjenjem opstruiraju provedbu.

Zid trivijalizacije, neutralizacije i političke neodgovornosti

Akcijski plan kojim se terminski definiraju ciljevi i mjere Strategije koji će se provoditi u određenom razdoblju, na temelju kojeg bi se trebao kreirati resorni proračun i odgovorno planirati ulaganja, od nečeg bitnog i politički vrućeg, trenutačno je pred zidom trivijalizacije, neutralizacije i političke neodgovornosti. Time je zapravo pred istim zidom Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije što govori u prilog našoj tezi o tome da je ona zapravo mrtva.

Ubijena nečinjenjem.

____________________________________

*Komentar je stav autorice.