[Drolja sa Save s2e6] Zbogom, ti grozna 2017. godino

Znam da kasnim dva tjedna, ali bolje ja nego menga

Ako želite da 2018. bude vaša godina, lajkajte Drolja sa Save

– Kada si se najviše smijala prošle godine?

Sjećam se kada sam prvi put čula to pitanje. Bilo je to u prvom tjednu siječnja 2016. godine. Sjećam se i svoje reakcije na to pitanje.

Najprije sam se scimala, jer je uvod bio kao nešto o čemu se razgovaralo na dočeku Nove godine. To mora da je bio najdepresivniji doček onda, jer definitivno nisam ovakvo pitanje očekivala.

Zatim sam se malo pokolebala. Jer to je valjda tako s nama ljudima: ako te netko pita što najviše voliš, vjerojatno ćeš se prvo sjetiti svih stvari koje ne podnosiš. Tako sam se i tad sjetila svega što nije valjalo prethodne godine. U svojoj sam glavi u sekundi uspjela prebrojati sve suze, ispočetka proživjeti sve loše dane, uglavnom sve loše trenutke koje sam svih 365 dana nastojala zaboraviti.

I onda trenutak olakšanja. Konačno sam se sjetila i svega dobroga od te godine. Sjetila sam se svih suza radosnica, svakog puta kada mi je voda iscurila na nos od smijanja, svih noći koje su odjekivale smijehom i upala trbušnih mišića nakon njih.

Samo što je tada odgovor bio zapravo lak.

Nakon prva dva trenutka iznenađenja i jada, pronaći nešto lijepo je bilo jednostavno. I tako logično. Provela sam jedno od najljepših ljeta u životu, i iako možda nisam uspjela pronaći točan datum kada sam se smijala, bilo je to zato što su ta tri mjeseca bila ispunjena takvim trenutcima.

Ove je godine to bilo malo drugačije.

Jedna godina ima 365 sranja

Vrtila sam to pitanje u glavi danima. Postavljala sam ga svima oko sebe i više promatrala reakcije, nego slušala priče. I svima je bilo teško prisjetiti se jednog takvog trenutka. Samo jedan jebeni trenutak ispunjen smijehom dovoljno da ga zapamtiš unutar ostalih jadnih 365 dana ispunjenih govnima.

I ništa.

Zbog toga sam bila još jadnija.

Samoj sebi sam postavljala to isto pitanje i ni jedan događaj, ni jedan dan kojeg bih se mogla sjetiti nije zvučao dovoljno dobro. Niti jedan trenutak nije bio dovoljno sretan da zasjeni sve ostale.

Pa sam vrtila film ispočetka.

Ponovno sam sa samom sobom proživjela psihički slom. Ponovno sam se našla na onom stolcu u ordinaciji psihijatra. Ponovno sam padala ispite. Ponovno sam bila u bolnici. Ponovno sam plakala. Ponovno sam gutala tablete, jednu da prespavam noć, drugu da preživim dan.

I znala sam da je to krivo. Znala sam da nije moguće da je moja 2017. bila samo to.

Silver lining

Bila sam tako zamišljena i nadrkana, a ovaj hladni Zagreb je baš lijepo pristajao uz moje raspoloženje. Sivilo sa zgrada se već preslikalo na mene, a godina je tek počela.

Čekala sam Suhog ispod sata. Kasnio je, kao i uvijek. To je samo pojačalo moju nadrkanost, ali sam sada imala povoda za nju i razlog da je usmjerim prema nekome.

Počela sam cupkati nogom, ne više u ritmu pjesme koju sam slušala, već ubrzano, od nervoze. Pogledom sam pratila svaki tramvaj koji je došao na stanicu i tražila poznati hod, držanje i kosu.

I tad sam ga spazila.

I tad mi je bilo jasno.

Silver lining – engleski izraz za nadu, za ono nešto dobro što se može pronaći u svakom lošem događaju.

Toliko sam dugo razbijala glavu tražeći jedan trenutak koji mi je oduzeo dah ove godine, da sam zaboravila desetke njih. Zaboravila sam da moj silver lining ima dvije ruke, usne i ime.

– Kasniš, rekla sam smrknuto.

– Znam, oprosti mi, odgovorio je zbilja potišteno.

– Sve pet, ohrabrila sam ga smiješkom.

Sjeli smo na kavu, a ja sam ovaj put vrtila sve divne trenutke za koje sam mislila da ih je pojela sjena.

– Kad si se najviše smijao prošle godine?, postavila sam mu pitanje.

Nije razmišljao ni dvije sekunde. Nisam vidjela one promjene na licu kada ide trenutak cimanja, pa kolebanje i jad.

Samo me je pogledao u oči i nasmiješio se cijelim svojim bićem.

– Pa s tobom, bleso.

Iste sekunde je izvukao barem sedam trenutaka kada smo plakali od smijeha, kada je između nas postojalo minimalno prostora i čista sreća.

Ova godina je upravo postala puno perspektivnija.

Romantična sezona

[Drolja sa Save s2e5] Najljepša priča o prvom spoju ikad

[Drolja sa Save s2e4] Suhi i Barbie, zaljubljeni par…

[Drolja sa Save s2e3] Velika svađa

[Drolja sa Save s2e2] Šteta što je bivši

[Drolja sa Save s2e1] Stanodavka iz pakla

Droljasta sezona

[Drolja sa Save s1e33] Friendzone

[Drolja sa Save s1e32] Prijatelji s povlasticama

[Drolja sa Save s1e31] Skoro pa veza

[Drolja sa Save s1e30] #fitgirl #nature #justgirlythings

[Drolja sa Save s1e29] Ljubav je na selu

[Drolja sa Save s1e28] Ružičasti flamingo

[Drolja sa Save s1e27] Fakin jebena pobresita bolnica

[Drolja sa Save s1e26] Dečki ne plaču

[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put

[Drolja sa Save s1e24] Obratila sam gej tipa

[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama

[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare

[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih

[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer

[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija

[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?

[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela

[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije

[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje

[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac

[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom

[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro

[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore

[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena

[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon

[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku

[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici

[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti

[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje

[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci

[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka

[Drolja sa Save s1e2] Back2School

[Drolja sa Save s1e1] Useljenje i vatreno krštenje