'Zalomi' im se menstruacija 4x mjesečno, motorički su slabije nego prije 10 godina, no uz čarobne formule profesora učenice ipak vole tjelesni

U našoj se redakciji već nekoliko puta povela rasprava o nastavi tjelesne i zdravstvene kulture, točnije, o tome vole li učenice nastavu TZK-a u srednjim školama. Osobna iskustva ženskog dijela redakcije, koja pamtimo iz srednje, nisu pretjerano blistava – trčanje vani u kratkim rukavima tijekom hladnijih mjeseci dok profesor nadgleda u zimskoj jakni, problemi s izvođenjem određenih zadataka u nastavi pa sve do ‘prizemnih’ razloga zbog kojih nam je tjelesni zapravo išao na živce. Moraš dvaput tjedno vući opremu za tjelesni u školu, presvlačiti se u hladnoj svlačionici baš onaj dan kad si se super sredila za školu, a povrh svega,  nakon znojenja na tjelesnom moraš odsjediti na nastavi još nekoliko sati.

Kada smo se izjadale jedne drugima, ali i muškom dijelu redakcije, zaključili smo da imamo zanimljivu temu, vrijednu pažnje. Odlučili smo saznati kakvo je stanje u školama danas, imaju li možda učenice srednjih škola drukčiji odnos prema tjelesnom i jesu li naši negativni primjeri ustvari nesretni izolirani slučajevi.

Šest srednjoškolskih učenica iz Zagreba podijelilo je s nama svoja razmišljanja o tjelesnom.

Problematično trčanje, no ipak, pozitivan stav prema tjelesnom

Učenica 3. razreda gimnazije, koja je htjela ostati anonimna, decidirano nam je rekla da ne voli tjelesni. Kaže, smeta joj što su kriteriji isti prema svim učenicama iako ne može svaka sve. Osim toga, smeta joj što na nastavi ne mogu raditi stvari koje vole, a ima i previše trčanja. Trčanje ne voli niti maturantica Mia, ali prema tjelesnom ipak ima pozitivniji stav.

Tjelesni mi je drag predmet jer mi omogućava da barem dva puta tjedno po 45 minuta nemam predmet za koji stalno moram biti spremna. Jedino što bih rekla da ne volim je trčanje jer mislim da se taj dio tjelesnog može odraditi kroz neki drugi sport, kaže nam Mia i dodaje da usprkos tome voli tjelesni više od većine ostalih predmeta u školi.

Marija, učenica 3. razreda prema tjelesnom ima izuzetno pozitivan stav. Tjelesni voli zbog aktivnosti – ne bavi se nijednim sportom pa joj dobro dođe što više tjelesne aktivnosti u školi. Puno toga ovisi i o profesorima koji drže nastavu.

– Ja sam i više nego zadovoljna našim profesoricama jer se stvarno trude spojiti zabavno sa rekreativnim. Volim tjelesni i zbog rada s drugima iz razreda, jedni druge potičemo na još bolja postignuća, međusobno se bodrimo i na taj način stvaramo drugačije odnose i s onima s kojima nismo puno u kontaktu iz našeg ili drugog razreda, priča Marija.

Učenice smatraju da bi tjelesni trebao biti opušteniji predmet, bez brige o štreberskom izvršavanju zadataka

Maturantica Alma svoj problem s tjelesnim ne veže uz samu prirodu predmeta, nego uz to kako je koncipiran u njenoj školi.

– Uzevši u obzir da većina nas u razredu ipak nismo aktivne sportašice, ta dva školska sata tjedno jedina su nam tjelovježba i zato bih voljela da su satovi aktivniji, odnosno da imamo više vremena za samostalno igranje odbojke, badmintona, ping ponga i slično, umjesto da većinu sata provedemo slušajući upute kako moramo izvesti određeni element i onda čekajući u redu da svaka od nas to odradi u minijaturnoj dvorani, problematizira Alma te smatra da bi tjelesni trebao biti opušteniji predmet. Voljela bi da se ne moraju toliko brinuti o štreberskom izvršavanju zadataka i ispunjavanju kriterija, a kako kaže, tjelesni se u posljednje vrijeme pretvara upravo u to.

Još dvije maturantice, Marija i Ana, u načelu vole tjelesni. Kako kažu, na tjelesnom se kreću i troše kalorije, uče pravila raznih sportova, a tjelesni im daje i prijekopotrebno druženje, opuštanje i zabavu u inače pretrpanom školskom danu. Ipak, svaka mu pronalazi određene zamjerke.

Izdvojeni članak

Iz Đakova stiže Mogy: Aplikacija za tjelesnu i zdravstvenu kulturu

Smeta mi što postoje unaprijed određene norme unutar kojih se promatra koliko bi svatko trebao napraviti za određenu ocjenu, umjesto da se uzima u obzir koliko tko može i da se ocjene dodjeljuju na temelju toga, kaže Ana, a s njom se slaže Marija. Smeta joj što se ocjenjuju neke vještine koje ne posjeduju svi, a prema njenom mišljenju, svrha tjelesnog ne bi smjela biti obeshrabrivanje ljudi niti bi trebala pretvarati ideju kretanja i fizičke aktivnosti u nešto odbojno.

Sve naše sugovornice, osim jedne učenice, u pravilu imaju pozitivan stav prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi u školi. Svaka mu pronalazi zamjerke, a najčešće ih vežu uz (ne)mogućnosti učenica za obavljanje pojedinih zadataka na tjelesnom, izvođenja elemenata, a ističe se i trčanje kao ne baš omiljena aktivnost. A što o učenicama na tjelesnom kažu profesori/ce?

Današnje učenice motorički su slabije u odnosu na svoje prethodnice otprije 10 godina

Popričali smo s Mirnom Radojičić, profesoricom tjelesnog u zagrebačkoj II. gimnaziji. Odmah nam naglašava kako smatra da su ‘površni’ problemi s početka teksta  ipak zadnji na listi problema vezanih za nastavu TZK-a u srednjim školama. U školi u kojoj predaje ravnatelj je kineziolog pa se mnogo pažnje posvećuje tjelesnom.

– Trudimo se taj predmet učiniti što zanimljivijim i pristupačnijim, a uvelike nam pomaže činjenica da škola posjeduje teretanu, dvije dvorane (malu i veliku) te veliko školsko igralište. U našoj školi isprika za nevježbanje nema i moj generalni stav je da naše učenice vole tjelesni, kaže Radojičić i dodaje da učenice II . gimnazije vježbaju redovito, no da su ipak motorički slabije u odnosu na svoje prethodnice otprije 10 godina.

Radojičić ističe da sve učenice ispunjavaju svoje obveze, no ne može reći da sve učenice vole vježbati. Štoviše, kod svih učenica primjećuje manjak elana i energije, kako u dvorani, tako i u svakodnevnom životu.

– Često mi se čini da ustvari predajem psihologiju, a kao način rješavanja problema i stresa koristim vježbanje. U realnom životu, to bi točno tako trebalo i izgledati, priča nam profesorica i dodaje kako joj je apsolutno jasno da neki dani jednostavno nisu stvoreni za fizičku aktivnost.

Čarobna formula za nastavu TZK-a

Kaže, to se vrlo dobro vidi i osjeti pa u tim trenutcima često zna ‘oprostiti’ nevježbanje ili jednostavno cijelom razredu dati da rade nešto u čemu najviše uživaju.

Shvatila sam da je to čarobna formula da dobijem sve što želim od njih u nastavi – osluškivati njihove interese i želje, držati se svojih okvira, ali i ponekad izaći iz njih iako to nije bilo planirano. Opet jedna životna lekcija, priča.

Važna je i motivacija učenika, a Radojičić ističe i specifičnost TZK-a što se tiče odnosa profesor-učenik koji je ipak ležerniji, što profesorima daje mogućnost puno većeg utjecaja na mlade. Profesori bi, smatra Radojičić, tu prednost svakako trebali iskoristiti.

– Nikako ne smijem izostaviti nove, moderne tehnologije koje bi trebale postati sastavni dio svakog nastavnog procesa. Na primjer, od ove godine i nastavnici TZK-a su dobili svoj projektor, tako da se nastava u II.gimnaziji odvija uz prisutstvo svjetski poznatih faca i gurua iz područja fitnessa i sporta, kaže profesorica.

Sve je dobro do 7. razreda i problema s menstruacijom: ‘U principu je zdravije kretati se kad imate menstrualni ciklus’

Profesorica tjelesne i zdravstvene kulture iz Osnovne škole Voltino Ljiljana Hanžek uvelike potvrđuje iskustva svoje kolegice iz II. gimnazije. Kaže, između učeničkih preferencija i onoga što je profesorima određeno planom i programom, treba naći zlatnu sredinu, treba postojati kompromis.

– Uvijek je na profesoru hoće li i kako motivirati učenike za nastavu TZK-a. Uvijek s učenicima morate naći dogovor da budu motivirani jer zaista današnja djeca nisu sklona vježbanju i sve im je teže i teže, kaže Hanžek i dodaje da prema njenom iskustvu učenice jesu malo tromije.

Sve je dobro do 7. razreda, kaže, kada počinju problemi s menstruacijom.

– Učenice zaista imaju bolove, no ne kreću se, a u principu je zdravije se kretati kad imate menstrualni ciklus. No, učenici su općenito navikli da zapravo svaka bol znači da je bolje sjediti i ne raditi tjelesni, ističe Hanžek, a Radojičić se također osvrće na problem s menstruacijama. Kaže, prema isprikama koje ne izostaju, zna ispasti da jedna osoba ima menstruaciju četiri puta mjesečno. Ipak, to su iznimke.

Prof. Radojičić: Današnja djeca i mladež nemaju usađenu naviku svakodnevne tjelesne aktivnosti, sportske kulture i brige o vlastitom zdravlju

Obje profesorice naglašavaju da se nove generacije učenika koje im dolaze, jednostavno ne bave sportom. Kako kaže profesorica Hanžek, to je danas postao prestiž – radi se o profesionalnom bavljenju sportom, rekreacijskog sporta nema, a školski sport nije na očekivanom nivou na kojem bi trebao biti.

– Svi mi koji radimo u odgoju i obrazovanju složit ćemo se da nam u škole dolaze nove generacije, mahom neodgojene djece. Kada kažem neodgojene, prvenstveno mislim na odgoj u smislu motoričkog razvoja, sportske kulture i brige o vlastitom zdravlju. Današnja djeca, pa onda i mladež, nemaju usađenu naviku svakodnevne tjelesne aktivnosti i logično je da onda nešto što bi trebalo biti tjelesna i mentalna relaksacija, predstavlja veliki problem. Roditelji danas malu djecu upisuju na raznorazne sportove , a ne shvaćaju da djeci trebaju nestrukturirane aktivnosti – svježi zrak, šuma, more, jezero, puzanje, skakanje, padanje, penjanje po drveću. Treba im biti dosadno da bi postali motorički kraetivni i snalažljivi te na taj  način razvijali svoje potencijale, naglašava Radojičić.

Dodaje da su program i sustav općenito vrlo zastarjeli te da su potrebne inovacije i intervencije kako bi vježbanje opet postalo hit među učenicima.

Profesori se trebaju razvijati, no nema napretka dok sustav to od njih neće zahtijevati

Pojašnjava kako, nažalost, još uvijek postoji velik broj njezinih kolega koji tjelesni ne rade već samo daju loptu za igranje. Postoje i oni koji već godinama rade na isti način s istim temama, ne prilagođavajući se novonastaloj situaciji i trendovima razvoja djece i mladeži. U današnje vrijeme gdje su mogućnosti učenja novih znanja i oplemenjivanja već postojećih enormne, neoprostivo je, smatra, da se u tom segmentu profesori ne razvijaju.

– Dokle god sustav to od njih neće zahtijevati i na neki način poticati, napretka nema, zaključuje Radojičić i dodaje da izlaz iz ove situacije definitivno vidi u reformi nastave TZK-a gdje bi osnovnoškolci trebali imati tjelesni svaki dan (što su naši susjedi Slovenci već napravili), a srednjoškolci barem 3 puta tjedno.

Novi kurikulum TZK-a profesoru daje slobodu odabrati aktivnosti i način kako će provesti motorička znanja

S obzirom da je bila članica stručne radne skupine za Tjelesnu i zdravstvenu kulturu u sklopu Cjelovite kurikularne reforme, upitali smo profesoricu Hanžek kako izrađeni kurikulum TZK-a zamišlja nastavu tjelesnog.

– Kurikulum je napisan tako da zapravo profesoru bude olakšan rad s obzirom na promjene koje se događaju u učenju i poučavanju te da ima slobodu odabrati aktivnosti i način kako će provesti motorička znanja. Učenici moraju naučiti osnove motoričkih znanja pojedinih sportova npr. odbojke, košarke, rukometa, badmintona, bilo kojeg sporta, pa i graničara. Poanta je da oni moraju naučiti, usvojiti ta motorička znanja kako bi mogli baratati time da to bude pravilno i kako bi mogli ih primijeniti u svakodnevnom životu, kaže Hanžek.

Još jednom naglašava važnost profesora TZK-a, koji mora naći balans između sebe i učenika te se stalno mijenjati i usavršavati, jer se i generacije mijenjanju i svaka nosi svoju priču.

Ukratko nadam se da će biti sve više kretanja, jer bez kretanja zapravo nema pravilnog mentalnog razvoja te se kognitivne sposobnosti ne razvijaju u očekivanim okvirima pravilnog razvoja učenika, zaključuje Ljiljana Hanžek.